Trebao je to biti jedan običan rujanski dan u selu smještenom desetak kilometara od Kistanja. Do 28. rujna 95. već su splasnula oslobodilačka raspoloženja vezana uz operaciju "Oluja". Ljudi su se lagano vraćali svojim obvezama, životu, mislima o boljim danima koji će uslijediti. Gotovo dva mjeseca nakon "Oluje" u selo Varivode pored Kistanja dovezla se vojnim vozilom, kamionom grupa od 5-6 vojnika u uniformama Hrvatske vojske. Šetajući kroz selo od kuće do kuće, vatrenim su oružjem usmrtili devetero mještana koje su zatekli u njihovim dvorištima. Ti su ljudi, kako ih ne bi zadesilo kakvo zlo, na prozore stavili bijele krpe, marame, lancune, ne bi li se iz daljine vidjelo da među njima nema vojnika, da su miroljubivi i da nikome ne žele zlo. Međutim, baš te krpe će poslužiti "bojovnicima" u odorama hrvatske vojske kao signal da u tim kućama ima života. Koji je, makar bio starački i bolesnički, trebalo surovo i prekinuti.
U ime Republike Hrvatske.
Pucanj u glavu baki. Krv se samo razlila po pragu i natopila joj šudar koji je, kao i sve žene njezinih godina, imala na glavi. Nije to bila nikakva bitka, nego kukavičluk i sramota. Valja podsjetiti na to da je ta starčad poslušala poziv predsjednika Franje Tuđmana da ostanu. Vjerovali su mu, ostali i umrli. Ubijeni su Dušan Dukić (59), Špiro Berić (55), Jovo Berić (75), Jovan Berić (56), Radivoj Berić (69), Marija Berić (69), Milka Berić (67), Marko Berić (82) i Mirko Pokrajac (84).
‘Pucanj u Hrvatsku‘
Varivode, danas u općini Kistanje, do 1991. godine pripadale su općini Knin. Prema popisu stanovnika iz 1991. svi su se izjašnjavali kao dalmatinski Srbi. Nakon zločina, u Varivode je, 4. listopada 1995. godine, među prvima ušla ekipa Slobodne Dalmacije; tekst o zločinima objavljen je sutradan pod naslovom: "Zločin u Varivodama - pucanj u Hrvatsku".
Masakr je preživio Milan Pokrajac, tada u sedamdesetima. Novinari su ga našli kako leži u krevetu za koji ga je prikovala bolest. Plačući je govorio da nema nigdje nikoga svoga...
- Nikome nisam moga, niti je meni ima ko doć. Što se događalo, nisam ništa vidio, čujem puca, grmi, onda štene zaciča i - gotovo. A kako san se ja spasija, Bog znade. Nisu mi u kuću ulazili, a da jesu, znaš da ne bi sade bio živ... - pričao je, među ostalim, starac.
U selu se u vrijeme zločina zatekla i tada najmlađa žiteljka, 42-godišnja Boja Milošević, rođena Berić. Čula je pucnje i krenula je prema kući Mirka Pokrajca, a kad je vidjela leš ispred kuće, dala se u paničan bijeg. Naišla je na kistanjsku policiju, koja je dojavu o ubojstvu već dobila od jednog Šibenčanina koji je to poslijepodne došao obići prijatelja, ali ga je zatekao u lokvi krvi.
Taj pucanj u Hrvatsku, to ubojstvo devetero njezinih građana ni trideset godina poslije nije procesuirano, a njegovi počinitelji vjerojatno još žive, tu među nama. Susrećemo ih na blagajnama, djeca nam odrastaju uz njih... Iako je bilo neuspješnih pokušaja, krivci nisu kažnjeni, krivnja nije individualizirana, što obiteljima žrtava i hrvatskom društvu otežava proces žalovanja. Samo su neke od obitelji ubijenih "obeštećene" unutar građanskih parničnih postupaka. Koje su same pokrenule.
Srpsko narodno vijeće (SNV), Općina Kistanje te obitelji žrtava i ove su godine obilježili godišnjicu zločina počinjenog nad srpskim civilima 28. rujna 1995. u selu Varivode. Vjerski obred, komemoracija i polaganje vijenaca održali su se u samom središtu ovog bukovičkog sela, u blizini Krke, odmah pored spomen-ploče s imenima žrtava kojima su svojevremeno počast odali predsjednik Josipović (u mandatu od 2010. do 2015.) i premijer Plenković.
U nedjelju, počast žrtvama u Varivodama odali su Anja Šimpraga i Milorad Pupovac, saborski zastupnici SDSS-a, Melita Mulić, izaslanica predsjednika Milanovića, Krešimir Partl, državni tajnik u Ministarstvu kulture i medija kao izaslanik Vlade RH i Hrvatskog sabora, Alen Tahiri, ravnatelj Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, te predstavnici Veleposlanstva Republike Srbije u RH, lokalnih vijeća srpske nacionalne manjine i SDSS-ovi lokalni načelnici i dožupani.
Nevoljno procesuiranje zločina
Saborska zastupnica Šimpraga podsjetila je u Varivodama na zločine počinjene nakon "Oluje" koje hrvatsko pravosuđe nije procesuiralo, te govorila o važnosti kulture sjećanja koja uključuje sve žrtve neovisno o njihovoj nacionalnosti.
- Trideset godina nakon "Oluje": Golubić kod Knina 18 ubijenih, nitko nije osuđen za zločin, Mokro Polje 9 ubijenih, nitko nije osuđen za zločin, Žagrović 11 ubijenih, nitko nije osuđen, Uzdolje 10 ubijenih, Petrovačka cesta 9 ubijenih, Cesta Glina - Dvor 30 ubijenih, Dvor 9 ubijenih, Komić kod Udbine 7 ubijenih, Oton Polje 6 ubijenih, Plavno 32 ubijenih, Vrbnik 12 ubijenih, Biovičino Selo 5 ubijenih, Kakanj 4 ubijenih, Gošić 8 ubijenih, nitko nije osuđen za zločine, Varivode 9 ubijenih - nabrojila je Šimpraga.
Pozvala se i na naslov u Slobodnoj Dalmaciji od 7. listopada 95.: „Intenzivno istražujemo zločin u Varivodama“ te pozvala sve one koji znaju nešto o ovim zločinima da to prijave i olakšaju muku žrtvama koje na to imaju pravo. Istaknula je da pitanje prošlosti ne treba zatvoriti da bi se ona izbrisala ili zaboravila, već da Hrvatsku treba nastaviti graditi kao državu koja omogućava dostojanstven i ugodan život svim svojim građanima.
Za ratne zločine u „Oluji“ ukupno su od završetka rata do danas podignute tri optužnice koje su dovele do jedne oslobađajuće i 2 osuđujuće presude protiv dvije osobe. Za ratne zločine u „Bljesku“ nije podignuta nijedna optužnica, a 2015. godine podignuta je optužnica za zločin u Gruborima i paljenje kuća u selu Ramljane, ali je vrlo brzo povučena uz obrazloženje da optužnica i postupak prije njezina podizanja trpe znatne nedostatke, napomenula je Šimpraga.
- A mi, imamo pravo sjećati se, imamo pravo okupljati se, imamo pravo govoriti o problemima Srba u Republici Hrvatskoj, imamo pravo biti građani u svojoj zemlji. I svake naredne godine sjećat ćemo se svih izgubljenih života, kako ovdje na ovom mjestu, tako i u Zatonu Obrovačkom, Promini i Škabrnji. Razumjeli nas ili ne, bit ćemo ustrajni u kulturi sjećanja i komemoriranja. Tu pokazujemo od čega smo. Ako smo ljudi, onda smo u stanju sjećati se ljudi, a ljudi su bili svi, i Srbi i Hrvati. I Hrvati protjerani iz Srijema, Bačke i Banata - rekla je saborska zastupnica SDSS-a.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....