Hrvatski europarlamentarac Tonino Picula od listopada prošle godine stalni je izvjestitelj Europskog parlamenta za Srbiju. To će reći da je naš nekadašnji ministar vanjskih poslova do kraja petogodišnjeg mandata zadužen za analizu, praćenje i izvještavanje tijela EU-a o stanju u Srbiji i usklađivanju službenog Beograda s europskim pravnim stečevinama, temeljnim vrijednostima i politikama. Njegovo imenovanje u prorežimskim je medijima u Srbiji dočekano “na nož”. Uz aktualne prosvjede, sve su to povodi za razgovor...
Nedavno ste konstatirali da je Srbija na izraz “dobre volje” Hrvatske da zajamči daljnji dotok nafte nakon sankcija tvrtki NIS zbog ruskog suvlasništva uzvratila privođenjem, ispitivanjem i progonom hrvatskih državljana, uz nemušte optužbe – da su špijunirali. Je li hrvatska vlast adekvatno reagirala na tu neprijateljsku poruku?
- Generalno, hrvatske državljanke i državljani moraju se osjećati sigurnima prilikom prelaska granica, pogotovo kada putuju u susjedne zemlje koje pregovaraju o članstvu u EU. Mislim da bi ministarstva vanjskih poslova država čiji su građani privedeni i prognani iz Srbije trebala pozvati veleposlanike Srbije i inzistirati na jasnom odgovoru što se dogodilo i pojašnjenju postoji li rizik od prelaska srbijanske granice od strane njihovih državljana. Preko ovih privođenja pokušava se stvoriti dojam u srpskoj javnosti da iza prosvjeda studenata i građana zapravo stoje strani centri moći. Usput se šalje poruka da samo sadašnja vlast može sačuvati Srbiju od pokušaja destabilizacije. Sve to, naravno, ničim nije dokazano. Aleksandru Vučiću je ovog trena preskupo izazvati neki novi sukob na Kosovu zbog blizine parlamentarnih izbora 9. veljače i još živog sjećanja na upad srpskih paravojnih skupina u Banjsku pa je izabrao light varijantu, tj. hrvatsku, radi skretanja pozornosti s uzroka sve dublje krize u Srbiji za koju očito nema rješenje.
Što Beograd stvarno želi?
Pretpostavljam da će to naći posebno mjesto u vašem izvješću o napretku Srbije? To baš i nije neki napredak?
- Usprkos obnovi interesa EU-a za politiku proširenja posljednjih godina i povećanja broja kandidata na deset, Beograd je zadržao distancu prema mnogim politikama bloka, što ga je odvelo u stagnaciju koja traje već tri godine. Posebno odbojno izgleda odbijanje uvođenja sankcija Rusiji i nizak postotak usklađenosti sa zajedničkom vanjskom i sigurnosnom politikom. U skladu s tim, otvara se pitanje istinske geopolitičke orijentacije Beograda. Nema ni napretka u odnosima s Kosovom. Što se tiče unutarnjopolitičkih aspekata, stalno se spominje prije svega vladavina prava i sloboda medija. Sve su to ključni parametri za eventualni napredak u pristupnim pregovorima. To je kontekst u kojem je privođenje i protjerivanje hrvatskih i građana drugih država nemoguće ignorirati ili tretirati kao periferni incident. Takvo nedopustivo ponašanje sigurno će naći mjesta u nekom od poglavlja u izvješću.
Što mislite, kakva sudbina čeka studentske prosvjede u Srbiji? Realizacija njihovih ciljeva, prije svega kad je riječ o borbi protiv korupcije i nefunkcioniranju pravne države, neće biti moguća bez političke artikulacije. Zato se nameće pitanje - je li realno očekivati da studentske inicijative “odrade” posao koji oslabljena oporba nije bila u stanju obaviti u dužem razdoblju? Čeka li Srbiju era demokratskog procvata ili možda razdoblje političkog kaosa?
- Protesti studenata u Srbiji su prerasli u masovni građanski pokret i predstavljaju vjerojatno najvažniji oblik društvenog i političkog aktivizma danas, ne samo u Srbiji, nego i na širem prostoru. Velikih protesta u Srbiji je bilo i nedavno, ali ovi su donijeli posebnu dinamiku. Srbija je jedina država na zapadnom Balkanu koja nije imala nikakvu promjenu vlasti u posljednjih trinaest godina, premda su izbori održavani u rekordnom broju. Međutim, društvene tenzije nakon svakih izbora su samo jačale. Režim je postupno usavršavao metodu kreiranja dojma o izvanrednom stanju u kojemu Srbija živi, a jedino što zemlju može očuvati je vlast Aleksandra Vučića. Politička opozicija, nezavisni mediji i organizacije civilnog društva su marginalizirani. Danas je Srbija zaista u izvanrednoj situaciji. Svaki autoritarni model upravljanja nekom političkom zajednicom ima svoju točku loma, kao što ima i svoje mehanizme zaštite. Ključno je dobiti odgovor na pitanje imaju li masovni prosvjedi diljem Srbije dovoljan transformacijski kapacitet za dublje promjene u zemlji. Sve ovisi o daljnjim potezima sučeljenih strana.
Kolaps dosadašnjeg modela
Upadljivo je na prosvjedima da organizatori, valjda da bi osigurali jedinstvo mase prosvjednika, izbjegavaju koristiti proeuropske simbole, zastave EU-a. Dijelom je to posljedica Vučićeva etiketiranja Zapada kao inicijatora prosvjeda, ali postavlja se i pitanje – je li alternativa Vučiću uistinu okrenuta europskim vrijednostima? Može li to usporiti i ugroziti i procese eurointegracije Srbije?
- S obzirom na masovnost prosvjeda nije, naravno, moguće govoriti o homogenoj skupini. Prosvjedi su okupili razne slojeve srpskog društva, što im svakako daje snažnu legitimacijsku bazu, dok se sam pokret za sada legimitira isključivo dubokim nezadovoljstvom stanjem u društvu. Međutim, društvene krize ovakvih razmjera morale bi se u jednom trenutku riješiti političkim sredstvima, poželjno dijalogom i izborima. Ali trebaju se stvoriti uvjeti za poštene i ravnopravne izbore. Ovi prosvjedi u Srbiji su indikator niskog povjerenja građana u institucije, ali i u politiku uopće, pri čemu ni EU nema više osobiti kredibilitet zbog dugogodišnje politike Bruxellesa u prilog tzv. stabilnosti i ekonomskog rasta nauštrb jačanja standarda pravne države i prave slobode medija.
Dakle, stvorena je snažna distanca prema političkoj sferi. Smatra se da prosvjed želi što duže zadržati tu vrstu autohtonosti. Ipak, postoje izuzeci. Europski parlament kao direktno izabrano tijelo EU građana jasno je izrazio stajališta, moja politička grupa se jasno očitovala kao i ja. Za jačanje ili stagnaciju percepcije EU-a među građanima Srbije presudno će biti hoće li politička i financijska podrška Vučićevom Beogradu ostati nepromijenjena i nakon evidentnog kolapsa dosadašnjeg modela vladanja Srbijom ili će prevladati inzistiranje na standardima liberalne demokracije bez kojih nema ni napretka u pregovorima, a pogotovo članstva u EU-u.
S obzirom na vašu funkciju izvjestitelja EP-a za Srbiju, kad planirate odlazak u Beograd? Napadi na vas od vladajućeg režima su već “preventivno” počeli? Mijenja li što u vašim planovima vijest o padu Vlade u Srbiji?
- O vulgarnim, ali i orkestriranim napadima od kontroliranih medija sam sve već rekao. Srećom, postoji i Srbija koja podržava moj rad i sa zadovoljstvom očekuje moj dolazak. Što se tiče mog dolaska u Beograd, upravo radimo na definiranju okvirne agende misije. Očekujem da će se realizirati krajem drugog ili početkom trećeg mjeseca. Što se tiče nedavnih ostavki, odnosno pada Vlade, treba razlikovati kada Vlada odlazi nakon izgubljenih izbora od situacije kada je pad Vlade taktika političkog opstanka.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....