Umirovljenje je pojam koji najčešće vezujemo uz stanje smanjenih aktivnosti, počevši od fizičkih, pa zatim svih ostalih. Odlazak na tržnicu, briga o unucima, kuhanje, plaćanje računa... za većinu penzionera predstavlja os oko koje se vrte njihove pozne godine.
No ogriješili bismo se o tu populaciju, točnije, podcijenili bismo naše starije sugrađane kad bismo ih ograničili samo na te elementarne aktivnosti. Jer postoje i ljudi za koje komotno možemo reći da ni oni, a ni ljudi oko njih nisu ni osjetili da su dotični otišli u mirovinu.
Kad bismo rekli da je ona žena koja drži sva četiri kuta kuće, malo bismo rekli. Neke osobe jednostavno izmiču definicijama. Takva je osoba Mirjana Baričević (68).
Svoj radni vijek provela je kao voditeljica arhiva Grada Kaštela. Sebe opisuje kao "čovjeka papira", kojem su fakti svetinja i koji zbog prirode svojeg posla nije smio trpjeti pogreške. No pokazat će se da je to Mirjanina skromnost, jer se, osim papirologijom, bavi i tolikim drugim stvarima. Da paradoks bude veći, više u mirovini nego dok je bila u aktivnom radnom odnosu.
– Već sam dvije i pol godine u mirovini. Radila sam do pune 66. godine. Tada sam htjela još jednu godinu produljiti radni odnos, ali gradonačelnik mi nije mogao izaći ususret. Danas sam mu beskrajno zahvalna jer, umjesto da odahnem, u mirovini sam, rekla bih, počela intenzivnije raditi, pa bi mi još moj posao voditelja arhiva bio preveliki teret.
Ali volim raditi i ne volim prazni hod. Zdravlje me, Bogu hvala, služi, doduše uz pomoć tableta jer sam operirala štitnjaču, ali sve funkcionira dobro – kaže nam Mirjana, kojoj je ipak, naglašava, najveće postignuće u životu to što je majka dvoje djece i baka petero unučadi.
Možda će njezini "hiperaktivni" umirovljenički dani biti razumljiviji ako dodamo da je kao mlada supruga i majka bila suočena s nesrećom koja je njezina supruga onesposobila za rad. Morala je postati glava obitelji koja je nosila sav teret na sebi. Takve radne navike teško je steći, a još teže napustiti i samo "mirovati".
– Jednostavno, naučila sam čitav život raditi. Ostala sam udovica 2008. godine, s dva kredita u francima, a muž mi je i za života bio u teškom stanju, zbog trovanja klorom u tvornici u kojoj je radio. Tako da tu nije bilo spavanja. Morala sam voditi vrlo discipliniran život, s mnogo rada. Sve nauštrb spavanja. Moj radni dan započinjao je u pet i pol ujutro, a završavao bi u ponoć. Danas se to malo pomjerilo, sad se dignem oko osam i pol, ali još uvijek radim s velikim intenzitetom – objašnjava Mirjana.
Mirovina joj je dovoljna za umirovljenički život, ali svaku imalo veću investiciju ili ulaganje ne bi mogla ostvariti bez iznajmljivanja triju apartmana u ljetnoj sezoni. Uz "apartmanski" posao ljeti, koji čini bitnu stavku kućnog budžeta, Mirjana je zamjenica predsjednice Mjesnog odbora Kaštel Novi, članica Izvršnog odbora Matice umirovljenika Kaštela i predstavnica stanara u zgradi s dvanaest stanova. Sve su te funkcije zapravo izabrale nju jer ih je prihvatila na nagovor. Kao osoba s dugogodišnjim radom u gradskoj upravi, računali su da zna pregovarati i kucati na prava vrata. Kao stvorena za člana Mjesnog odbora.
– U Mjesnom odboru imamo vrlo produktivno djelovanje. Mi smo savjetodavno tijelo i naše je da dajemo upute koje gradonačelnik, u okviru svojih mogućnosti, može rješavati. Svake godine u rujnu Mjesni odbor podnese prijedlog programa gradnje i održavanja objekata i uređaja komunalne infrastrukture za Kaštel Novi za sljedeću godinu. Radi se uglavnom o asfaltiranju određenih ulica ili održavanju postojećih, uređenju ili izgradnji kanalizacije, proširenju parkirnih mjesta, uklanjanju raslinja koje pada na javne površine. Uglavnom mene šalju kao pregovarača da s odgovornima to dogovorim – pedantno nam objašnjava naša sugovornica.
O umirovljeničkom životu nije razmišljala. Životni tempo prije umirovljenja nije joj davao vremena za planiranje života u mirovini. Ipak, brzo se nakon umirovljenja odlučila angažirati u Matici umirovljenika, što se pokazalo dobrim izborom jer svojim aktivnostima u Matici, zajedno sa svojim kolegama iz Izvršnog odbora, pridonosi poboljšanju kvalitete života umirovljeničke populacije, koja je svakim danom sve brojnija.
– Svake godine napravimo program za umirovljenike. Isplaniramo razne aktivnosti, druženja, jednodnevne i višednevne izlete, a za Valentinovo, Dan žena, Božić... organiziramo večere i ples. Naravno, budući da osobe naše životne dobi često imaju zdravstvene probleme, organiziramo i mjerenje tlaka i šećera. Imamo čak i organizirane tečajeve informatike.
U našoj je udruzi 237 umirovljenika, s tendencijom povećanja broja članova. Pobrinuli smo se za to da se postave nove pločice u prostorijama naše udruge, da se kupi novi drveni namještaj, kupili smo 30 konferencijskih stolica kroz program nabave inventara... Sve to ja i ostali članovi odbora radimo da bismo se svi osjećali sretnije i zadovoljnije. Na kraju krajeva, i obitelji umirovljenika osjete to – ponosno će Mirjana o svojim aktivnostima u Matici umirovljenika.
Kao da joj manjka aktivnosti koje iziskuju mnogo energije i organizacijskog truda, Mirjanu je zapalo da bude i predstavnica stanara zgrade s dvanaest stanova. Taj posao radi volonterski, opet na nagovor onih koji, opravdano, imaju povjerenje u njezine predstavničke sposobnosti.
– A što da vam kažem, prihvatila sam tu obvezu, koju obavljam bez naplate jer nije mi cilj u životu biti pohlepna, volim pomoći ljudima. S ponosom mogu reći da sam, u dogovoru sa "Stano-upravom" u Splitu, organizirala postavljanje digitalnih vodomjera u sve stanove. Još samo čekamo jedan daljinski upravljač koji ovih dana treba stići DHL-om. Ja sam to organizacijski vodila, izabrala sam firmu, stupila u kontakt s njima, potpisala ugovor – veli Mirjana.
S našom sugovornicom bilo je teško voditi razgovor, ali u pozitivnom smislu. Pomalo smo bili obeshrabreni činjenicom da umirovljenici mozak radi brže nego nama koji smo tek u prvom desetljeću radnog odnosa. Rastali smo se dok nam je objašnjavala svoje planove za budućnost. Ograničila se, nevoljko, samo na idućih pet godina, tijekom kojih namjerava realizirati razne projekte. Pohvalila se da je uspjela dobiti od države poticaje za postavljanje solarnih panela na krovu obiteljske kuće, a ostale planove odlučila je zadržati za sebe, "da se ne urekne".
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....