Stanovnici Nairobija, glavnoga grada Kenije, prije nekoliko su dana prvi put čuli za Makarsku, Brela, Makarsku rivijeru, premda im je Hrvatska poznata po nogometašu Luki Modriću.
Ako se pitate kakva je poveznica Nairobija i Makarske, odgovor je jednostavan – biciklistička avantura humanitarnoga karaktera za prikupljanje donacija Ligi protiv raka Makarska rivijera.
Naime, Breljanka Ela Filipović, koja je javnosti poznata po tituli višestruke svjetske prvakinje u kickboxingu, sa svojim je momkom, Australcem Josephom Brunom Cuzzocreom ili, kako ga pojednostavljeno zove, Jozom, započela put na biciklu dug oko 1000 kilometara, a svaki okretaj pedale posvećen je podršci radu Lige protiv raka.
Zebra na cesti. Ali prava
Hrabri dvojac započeo je pothvat s prijeđenih 60 kilometara kroz polje čaja, a sve stanovnike koje sretnu odmah upoznaju s humanitarnim bicikliranjem i mogućnosti doniranja Ligi preko računa putem bar-koda.
Elini i Joeovi pothvati mogu se pratiti na Instagram profilu @filipovicela, a kako kažu, u Nairobi su došli s ruksacima i idejom koja je nastala prilično spontano.
– Plan je voziti 1000 kilometara kroz Keniju, a svaki okretaj pedale unajmljenih bicikala posvećen je Ligi.
Mada smo putovali i volontirali i prije, vjerojatno će biti dana kad ćemo gurati bicikle, kad će nam zebra ili žirafa omesti put, ali misiju smo zacrtali.
Tko god želi pratiti našu humanitarnu avanturu, može na društvenim mrežama i usput učiniti nešto dobro jer su donacije otvorene s računom, a možete navijati i da nas ne pregazi slon – poručio je veseli dvojac.
U pauzi od bicikliranja, Ela je odvojila vremena i za Slobodnu Dalmaciju, na čemu smo joj neizmjerno zahvalni.
Kako kaže, oduvijek je htjela odraditi jedan dugi "bikepacking", što je znao i Joe, koji je htio smisliti nešto posebno prije njezina 30. rođendana pa je njegova mama Gwen predložila Keniju.
Planiraju prijeći tisuću kilometara tijekom 18 dana jer imaju rezerviran avionski let 28. siječnja.
Dnevno bicikliraju oko 60 kilometara, ali, kako kaže, već znaju da će biti dana kad će morati "potegnuti" i više od 100 kilometara. Put ih iz Nairobija vodi kroz nacionalne parkove poput Hell’s Gatea i Soisambu Conservancyja.
Uglavnom idu prema zabačenim mjestima kako bi vidjeli što više divljine i upoznali lokalno stanovništvo.
Prašnjave ceste
– Ovdje je sunčano i jako vruće pa bicikliramo u majicama dugih rukava da ne izgorimo previše, iako su meni danas noge skroz "ispečene".
Ceste su uglavnom brdske i dosta je prašnjavo. Stalno susrećemo lokalce koji nam prilaze, a djeca su posebno oduševljena kada nas vide na biciklima.
Već prvi dan vidjeli smo majmune, a kako se približavamo nacionalnim parkovima, viđamo i žirafe, a tu su i zebre, bivoli, nosorozi, hijene, nilski konji i slonovi. Upravo su slonovi najopasniji jer zbog slabog vida mogu lako pregaziti čovjeka ako kampira tamo gdje ne treba.
Bicikl nam je zapravo kuća na kojoj prevozimo svu opremu, uključujući vreće za spavanje i šator. Spavamo na točno određenim mjestima – u kampovima gdje možemo sigurno razapeti šator. Nije preporučljivo kampirati bilo gdje, pogotovo zbog slonova.
Na jednom dijelu rute rendžeri čak za nas moraju održavati vatru cijelu noć kako se divlje životinje ne bi približile – govori Ela.
Inače, ideja humanitarnog bicikliranja kroz Keniju za Ligu protiv raka Makarska rivijera došla im je, kako je već napomenula, spontano, a prošle godine, dok su putovali Južnom Amerikom, volontirali su u Ekvadoru na Institutu za engleski jezik i lokalnom su stanovništvu davali poduke iz engleskoga, a u Boliviji su pomagali jednoj ženi na farmi jabuka.
– Ovo nam je putovanje vrlo posebno jer prvi put bicikliramo na ovako velikoj ruti, za koju ne znamo hoćemo li je uopće uspjeti odraditi i tako je zapravo nekako sve postalo posebnije, pa smo osjetili da treba biti i humanije.
Kenijci i Modrić
Kako nismo imali vremena organizirati volontiranje na ovom putovanju, odlučili smo naše pedaliranje posvetiti Ligi. Skoro svaki dan, nažalost, čujemo loše vijesti da je netko mlad ili star obolio od raka. Liga pomaže onima kojima je najpotrebnije, pa smo zaključili zašto mi onda ne bismo pomogli Ligi.
Donacije, koje idu direktno na tekući račun Lige, skupljamo putem društvenih mreža jer mislimo da je to najlakši način da poruka dođe do ljudi, a za 1000 kilometara planirali smo skupiti 1000 eura.
Ako se skupi manje – mi smo presretni. Ako se skupi više – bit će nam još draže – kaže Ela, koju smo upitali kako u Keniji reagiraju na spomen Lige protiv raka Makarska rivijera, znaju li uopće gdje je Hrvatska.
– Jako im je zanimljivo i drago što radimo ovakvo što. Kad nas pitaju odakle smo, Jozo kaže "Australija" i onda su svi presretni. Ja kažem "Croatia" i tu me malo blijedo gledaju, ali kad spomenem Luku Modrića, sve im je jasno.
Onda uzmem vremena i objasnim gdje su Hrvatska i Makarska i, naravno, metropola Brela – veli Ela, koja će se kući vratiti zadnji vikend u siječnju kako bi proslavili njezin rođendan, a onda opet – kamo ih put nanese.
Inače je svestrana i vesela Breljanka posjetila oko 40 država – od Australije, Indije i Šri Lanke do gotovo cijele Južne Amerike, osim Brazila, Paragvaja i Venezuele.
Kenija joj je zapravo prva država na afričkome kontinentu, a velika joj je želja obići Gruziju, Kirgistan, Tadžikistan i SAD.
‘Biokovski vuk‘
Osim što putuje i bavi se humanitarnim radom, Ela iza sebe ima bogatu sportsku karijeru, pa je do pandemije korona virusa bila aktivna u makarskom Kickboxing klubu "Mawashi" i kao trenerica i natjecateljica, a kao mlađa je bila višestruka svjetska prvakinja u kickboxingu.
Radila je i kao trenerica plivanja u PK-u "Galeb" te na Univerzalnoj sportskoj školi u Baškoj Vodi. Magistrirala je na Kineziološkom fakultetu u Splitu, a sada radi kao turistička vodičica aktivnog turizma za američku firmu "Backroads", u sklopu koje vodi goste na šestodnevne ture po Hrvatskoj i Europi.
Na turama bicikliraju, planinare i voze kajake.
– U slobodno vrijeme obožavam planinariti s obitelji pa se tako, kad se vratimo s ovog putovanja, otac, brat, stric, Jozo i ja spremamo odraditi "Biokovskog vuka" – uzdužnu turu od 100 kilometara preko cijele planine i njezinih najviših vrhova.
Volim čitati, avanturistički putovati te učiti o drugim kulturama i ljudima sa svih strana svijeta. Obožavam glazbu, pa se tako sa svakog putovanja vratim s playlistom iz te države. Volim i nova znanja, a Joe me naučio baratati alatom, tako da mi je drago da mogu sama popraviti neke stvari.
A zbog posla sam naučila voziti i cargo kombi s prikolicom, pa sam tako odvozila prikolicu punu bicikala iz Marseillea u Oslo – govori nam vesela Ela, koja pojašnjava kako je upoznala Josepha, odnosno Joea ilitiga Jozu.
‘Ja sam Jozo, nisan Joe‘
– Kako se pjeva u "Dalmatinskom kauboju": "Ja sam Jozo, nisan Joe" – i to najbolje opisuje Josepha.
Rođen je i odrastao u Sydneyju u Australiji, ali čim je mogao samostalno putovati, avantura ga je povukla na život po svijetu.
Iza njega su priče poput preživljavanja uboda najsmrtonosnijeg škorpiona u Sjevernoj Americi, skorog pada u talijanski vulkan Vezuv, vožnje uglavnom pokvarenog bicikla uz obalu istočne Australije i nedavne avanture u kojoj je ceradu pretvorio u jedro i usred oluje odveslao SUP daskom od Dubrovnika do Elafitskih otoka.
Kad ne riskira život za dobru priču, radi kao turistički vodič po Europi, fotograf je i pisac.
Upoznali smo se na poslu, kad su ga poslali iz Kanade u Hrvatsku i na kraju je tu i ostao – u Brelima – kaže Ela, kojoj, kao i Jozi, želimo bezbrižno humanitarno bicikliranje, veliko prijateljstvo sa slonovima i nilskim konjima, i naravno, sretan povratak u Brela i veselu proslavu 30. rođendana.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....