Poznati dalmatinski svećenik Don Ante Žderić je dao intervju za portal Makarska Danas. Osvrnuo se na aktualne događaje, ali i na "posao" svećenika, specifičnosti svoga poziva...
- Domoljublje nije samo mahanje zastavom nego i plaćanje poreza, zaziranje od korupcije, odgovornost prema radu, prema starijima…Vjera nije samo primiti sakramente. Vjera je ljubiti drugoga, drugačijega, pa i onoga koji te ne voli - naveo je Don Ante, koji je prije Teologije završio studij Arheologije i povijesti na Filozofskom fakultetu u Zadru.
Rekao je, između ostalog, i ovo:
- Nije dobro da se svatko bavi prošlošću jer nije svatko jednako prikladan za to, ni obrazovno, ni spoznajno, ni emocionalno. Prošlost treba ostaviti stručnjacima. Nije dobro graditi budućnost isključivo na temeljima prošlosti kako mi zamišljamo da je bila ili kakva bi po nama trebala biti. Ne može se danas živjeti od onoga jučer, danas možemo jesti samo za danas. Nije dobro biti opterećen prošlošću, nego iz nje treba crpiti poruke i utkati u sadašnjost, no ne biti rob prošlosti.
Svećenik je odgovorio i na pitanje oko uloge bolničkog kapelana, dužnosti koju je svojevremeno obavljao.
- Bio sam na jedinici intenzivne njege, a tamo su ljudi na rubnim životnim situacijama. Tamo nema mjesta za glumu, tamo čovjek koji je u teškoj bolesti, koji je u posljedicama prometne ili pred samom smrću, govori stvari koje su u životu najvažnije. To su pitanja Boga, pitanja ljubavi i života. Često postavljaju pitanje meni i sebi “jesam li mogao bolje”. Jesu li dali dovoljno ljubavi, jesu li se dovoljno trudili. Tu nema skoro nikakve razlike između vjernika i nevjernika. Pred iskustvom smrti smo svi isti. Tu ljudi shvaćaju da je život nešto puno više od onoga što vide tjelesnim očima. I zapravo puno ljudi u tim iskustvima intenzivne njege susreće Boga, možda prvi put, ali ni tada nije kasno. U razgovorima s nekim prijateljima sam im savjetovao da bar jedan dan provedu sa mnom, u službi u bolnici, i da će nakon takvog dana život promatrati drugačijim očima. S pravom se kaže da su bolnički hodnici čuli više molitve nego crkveni zidovi i to je točno. Jer čovjek se nigdje ne susreće s iskustvom života, smrti, patnje i Boga kao u iskustvu bolnice. I bolnica ne poznaje laganje ni glumu, čovjek je tu ogoljen do kraja. Često ljude ta iskustva toliko promijene da nakon bolnice više ne budu isti. Mnogi od njih na kraju budu zahvalni na tome jer nas to iskustvo suočava s nama samima i životom - naveo je don Ante, a novinarka ga je upitala "Što je još sastavni dio vašeg poziva, a da je manje poznato?"
- Vjenčatelj sam stranaca u Splitu. Imao sam u subotu hrvatsko-nigerijskon vjenčanje; naša Hrvatica koja je rođena u Berlinu upoznala je momka koji je migrant iz Nigerije i vjenčali su se tu u Hrvatskoj. Imam takvih pet parova, a nedjeljom imamo u Splitu misu na engleskom za strane radnike, tako da se nas dvojica-trojica mijenjamo.
Kad smo spomenuli ljubav i vjenčanja, što mislite o istospolnim brakovima?
Ispravit ću – istospolna partnerstva. Tu su Država i građansko zakonodavstvo izašli u susret osobama koje su svoje veze htjele ozakoniti i siguran sam da je to njima donijelo beneficije koje pretpostavlja zakon. Mislim da je i država ta koja treba i koja čini da zakonodavstvo omogući ljudima uredan život u takvim zajednicama. S druge strane je jasan nauk Crkve da je brak ipak nešto drugo, zajedništvo muškarca i žene, odgovorio je svećenik.
Ovaj cijeli zanimljiv intervju pročitajte OVDJE.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....