Mladi Makaranin ganja svjetski rekord: smrznut ćete se od onoga što radi 365 dana u godini. Još malo i uspjet će

"Sve mogu u Onome koji me jača" – osnovna je misao vodilja 35-godišnjeg Makaranina Roberta Tarčukija, koji je u manje od godinu dana naučio kako nadvladati svoje granice umnom sposobnošću, čime je postao pravi "spartanac" s čeličnom voljom, a uz to je veliki uzor Makaranima koji ga svakodnevno prate na društvenim mrežama.

Riječ je o ustrajnosti i borbi sa samim sobom kako bi u 365 dana kroz kupanje u moru bez ikakve iznimke, po buri, hladnoći i suncu, postigao mentalnu jasnoću, fizičku obnovu i pobjedu nad samim sobom.

Mladi Makaranin od 15. travnja prošle godine svakoga dana, bez obzira na vrijeme, zdravlje i obveze, uskače u more kako bi ostvario svoj cilj – neprekinuti niz od 365 dana kupanja u moru.

Pomicanje granica

Robert se prijavio i za Guinnessov svjetski rekord u kategoriji najdužeg dnevnog niza uzastopnog ulaska u more, ali i hladne rijeke, a paralelno provodi i još ekstremniji projekt, "Ledeni reset", koji uključuje svakodnevno uranjanje u ledenu vodu.

Posljednja orkanska bura u Makarskoj, za vrijeme koje je najbolje bilo ostati u toploj kući pod dekicom, Robertu nije predstavljala nikakav problem, ostao je dosljedan svojem putu, i nakon kupanja u hladnoj Cetini i moru, tri minute je opuštao um u ledenoj vodi temperature 0,1 stupanj ispod nule, dok je zrak jedva grijalo 8 stupnjeva.

Tada je kazao:

– Nema traženja izgovora, nema čekanja motivacije. Svaka voda i more imaju svoju težinu, a kad povežeš rijeku, more i ledeni reset u jednom danu, shvatiš da granice postoje samo u glavi. Kao što sam rekao, ja disciplinu ne pronalazim, ja je živim svaki dan.

Robert se nikada nije profesionalno bavio sportom, niti je to osjećao kao svoj životni poziv, ali sport je uvijek bio prisutan u njegovu životu. Kao dijete trenirao je rukomet, a kasnije i boks. Danas trenira isključivo rekreativno, ali vrlo ozbiljno i disciplinirano.

Skoro svaki dan radi na sebi, bilo da je to u teretani ili u parku na Street workoutu. Fokusiran je na funkcionalnu snagu i programe koji ga tjeraju na pomicanje vlastitih granica.

Inače, Robertova je obitelj vrlo radišna i cijenjena u Makarskoj i generacijama je poznata po zlatarsko-urarskom poslu. Uvijek su to bili pošteni i marljivi ljudi, spremni pomoći, ali fokusirani na svoj put i život, bez uplitanja u tuđe.

Kuhar i vozač

Robert je četvrto, najmlađe i najviše dijete, pored braće Petra i Tonija te sestre Nikoline, pa je Petar povukao i umjetničku crtu i izvrstan je glumac "Zlatoustih", a i nastavio je obiteljski posao, dok je naš "spartanac" ipak krenuo u drugom smjeru.

Završio je školu za kuhara, ali taj je posao radio kratko, nakon čega se prekvalificirao za vozača motornog vozila i danas radi kao profesionalac.

– Trenutno radim samo sezonski i ljeti vozim minibus na poludnevne izlete na Skywalk i po Biokovu. To je posao koji nosi ogromnu odgovornost, jer voziti turiste po tim cestama zahtijeva izuzetne vještine, znanje i maksimalnu koncentraciju. Ostatak godine, izvan sezone, potpuno sam posvećen radu na sebi, svojem zdravlju i disciplini jer vjerujem da je to temelj za sve ostalo.

Više sam "povukao" na ovaj svoj "vojnički režim" jer su mi disciplina i rad na sebi na prvom mjestu, naravno, poslije Boga i obitelji – govori nam Robert, koji prije priče o ledenom izazovu i jednogodišnjem kupanju u moru pripovijeda koliko mu je u životu važna vjera, bez koje ne bi uspio.

– Imao sam period života na koji danas nisam ponosan. Skrenuo sam s pravog puta, živio sam neuredno i donosio pogrešne odluke koje su me odvele u tamu. Bio je to period u kojem sam prošao kroz vlastiti pakao, ali upravo sam u tim najtežim trenucima donio čvrstu odluku o okretanju nove stranice i krenuo sam ispočetka, doslovno od nule.

Bez Božje pomoći i snage koju mi je On dao, siguran sam da danas ne bih bio ovdje gdje jesam. Bog me izveo iz tame u svjetlost i dao mi snagu za promjenu života iz korijena. Danas živim normalnim, skromnim i poštenim životom. Svatko može pogriješiti, ali ključ je prepoznati pogrešku i ne vraćati se na staro.

Vjera mi je sve jer sam naučio jednu veliku istinu – iako vam se nekada čini da nemate ništa, ako imate Isusa i Boga Oca, zapravo imate sve – kaže Robert, kojega smo upitali kada je i kako odlučio početi s jednogodišnjim kupanjem u moru, što je bio okidač i pomoli li se Isusu za ustrajnost i prije svakog ulaska u hladno more.

Kako kaže, ideja se rodila spontano u travnju prošle godine, dok je boravio u Puli kod Stipe Drviša, sestrina dečka.

Prvo zimsko kupanje

– Stipe se tada kupao u moru, pa sam ušao s njim i tu osjetio taj prvi doticaj s hladnoćom. Ipak, ključni trenutak dogodio se nakon povratka u Makarsku, kad sam donio čvrstu odluku o pokretanju vlastitog neprekinutog niza od 365 dana za početak. Želio sam testirati svoje granice, izgraditi čeličnu disciplinu i dokazati da se uz ustrajnost može pobijediti samoga sebe.

Želja mi je kroz svakodnevne objave na društvenim mrežama potaknuti i druge na promjenu života i izlazak iz zone komfora, jer upravo je taj svakodnevni kontinuitet ono što čini razliku, bez obzira na životne okolnosti.

Što se tiče vjere, ona je neraskidiv dio moga puta. Svaki moj dan započinje i završava s Bogom. Isus je moja snaga i moj oslonac, i bez te duhovne povezanosti teško bih imao ovakvu ustrajnost. Kad ulazim u more, osjećam duboku zahvalnost Bogu što mi daje snagu da izdržim i što me vodi kroz svaki novi dan. Vjera mi je dala mir i fokus koji su mi bili potrebni za ovaj novi život – veli Robert.

Sjeća se Robert vrlo dobro tog prvog kupanja 15. travnja, kad mu nije bila najteža fizička hladnoća, nego spoznaja koliku težinu nosi odluka o neprekinutom nizu od 365 dana.

– U tom sam trenutku shvatio da to znači potpuno obvezivanje i nema "ne mogu danas" ili "loše mi je". Znao sam da taj put traži veliku žrtvu, jer bez obzira na to kakvo mi je zdravstveno stanje, imam li privatnih ili poslovnih obveza, ja moram ući u more. To je značilo da nema spontanih putovanja ili odlazaka negdje gdje nema mora jer sam vezan za tu svakodnevnu disciplinu. Uz to, tu je i trud oko snimanja i objavljivanja sadržaja, što zahtijeva dodatno vrijeme.

Imao sam samo jedan kratki trenutak sumnje hoću li to moći iznijeti, ali vjera je bila jača od straha i odmah sam to prihvatio kao neupitnu obvezu. Od tog dana povratka više nije bilo – kaže Robert, dodavši da za ovakav izazov nema neke posebne pripreme u smislu treninga ili planiranja, nego je to po principu – ili kreneš ili ne kreneš.

Sve se svodi na snagu volje, disciplinu i čvrstinu karaktera. Onog trenutka kad je u svojoj glavi donio odluku o izazovu, za njega više nije bilo povratka.

‘Ne dopuštam izgovore‘

Kako kaže, to je klasična borba sa samim sobom, ali ne dopušta utjecaj vremenskih uvjeta na njegovu odluku.

– Nikada ne kalkuliram u smislu – sada puše bura, pa ću pričekati da stane. Neovisno o tome kakvo je vrijeme vani, ja idem. Bilo je dana kada mi se nije dalo ili kada je tijelo tražilo odmor, ali tu nema pregovaranja sa samim sobom. Ne čekam idealne uvjete niti dopuštam glavi da traži izgovore. Jednostavno, glava upravlja, a tijelo sluša. To je taj put koji sam izabrao i u njemu nema mjesta za odgađanje – kazuje Robert, koji se planira nastaviti kupati i nakon 15. travnja, kada završi jednogodišnji izazov jer je na kraju postao puno više od onog početnog cilja od 365 dana – njegov način života.

– Ta disciplina koju sam stekao više nije nešto što moram trenirati, ona je sada dio mene. Ne opterećujem se datumima ni rokovima, i dokle god osjećam da mi to donosi snagu i mir, more će biti moja svakodnevica. Jednostavno, to je put kojim ću nastaviti ići pa dokle traje.

Za Guinnessov rekord prijavio sam se 6. rujna pod kategorijom "najduži dnevni niz uzastopnog ulaska u more". Želio sam pokušati ostvariti nešto na svjetskoj razini i dobiti službenu potvrdu za ovaj trud. Obično se na odgovor čeka oko 20 tjedana, pa povratnu informaciju očekujem početkom veljače – govori nam Robert, koji je svjestan toga da Guinness ima vrlo stroga pravila i protokole, pa je pitanje hoće li uopće prihvatiti prijavu ili priznati ovo što je do sada odradio.

Bez obzira na to, ustrajnost i disciplinu nitko mu ne može osporiti. Sve je dokumentirano i svaki ulazak je snimljen. Volio bi da netko iz Makarske postigne takav rekord i promovira grad, cijelu Hrvatsku i Jadransko more. Ali, kako napominje, čak i ako ne prihvate ovo što je do sada radio, nastavlja svoj put, koji mu je postao način života.

Paralelno s kupanjem u moru, Robert provodi i projekt koji je nazvao "Ledeni reset". Koristi poseban bazen na napuhavanje, koji je praktičan jer ga može isprazniti i ponijeti bilo kamo. Uz njega je nabavio i vrlo kvalitetan "chiller" uređaj kroz koji cirkulira voda, hladi se i vraća se nazad u bazen, a taj sustav može spustiti temperaturu vode do minus 0,2 stupnja, što je granica ispod koje se ne ide radi sigurnosti uređaja jer se na toj temperaturi već počne stvarati led na površini.

Led u bazenu

Najniža temperatura na kojoj se resetirao iznosila je minus 0,1 stupanj Celzijev, a u toj je vodi uspio izdržati 5 minuta i 35 sekundi.

– Taj pothvat trenutno izvodim na terasi koju su mi na korištenje ustupili brat Toni i nevjesta Monika. Ponekad u vodu dodatno ubacim led koji uzmem iz kafića u sklopu pekarnice "Palma", da još brže snizim temperaturu ili pojačam doživljaj jer sve više težim ekstremnim uvjetima – kaže Robert, kojega smo upitali kako na njegov izazov reagiraju prijatelji i rodbina i ima li negativnih komentara. Kako kaže, reakcije su mješovite, ali to je očekivano kad radi nešto što većina ne može ni zamisliti.

– Od obitelji imam snažnu podršku, iako ponekad misle da pretjerujem, pogotovo u danima kada kombiniram more, rijeku i ledenu kupku. Razumijem njihovu brigu, ali to je nužni dio moga čeličenja. Što se tiče prijatelja i poznanika, podrška je velika i to mi daje dodatnu snagu. Ipak, najveću satisfakciju daje mi činjenica da je ovaj pothvat dobio dublje značenje. Javilo mi se mnoštvo ljudi koji su, potaknuti mojim primjerom, odlučili promijeniti život i uvesti zdrave navike. To je moj pravi cilj.

A onima koji podcjenjuju poručujem samo jedno – neka probaju izdržati 365 dana u kontinuitetu, bez ijednog dana pauze. Bez obzira na vremenske uvjete, zdravstveno stanje, privatne ili poslovne obveze ili, kako ja kažem, bez obzira na sve. Ovo je moj put na kojem gradim svoj karakter i nitko ga ne treba i ne mora razumjeti, niti to očekujem – kazao je Robert, koji je na kupanje u hladnom moru nedavno čak potaknuo i roditelje.

– Plivanje zimi u moru s roditeljima jedan mi je od najdražih trenutaka u cijelom izazovu. Moja je logika jednostavna – ako sam uspio motivirati njih, onda mogu pokrenuti bilo koga. To je prizor koji se ne viđa svaki dan i prava je rijetkost u današnje vrijeme vidjeti obitelj na okupu u ovakvom ekstremnom pothvatu. Njima je to bilo vrhunsko i nezaboravno iskustvo, a meni neopisiv ponos.

Kad uz sebe imaju ovakvog mentora, strah nestaje i ništa nije teško. Taj dan bio je dokaz da su godine samo broj i disciplina nema granica – kazao je ustrajni Makaranin, čiji izazov nije baš tako lagan kako ga mi vidimo svakog dana na Facebooku. Naime, Robert se kupao i kada je bio prehlađen i pio antibiotike, ali i odmah nakon operacije.

– Bilo je situacija koje bi većinu ljudi prikovale za krevet, ali ne funkcioniram po tuđim pravilima. Kupao sam se pod teškom prehladom popraćenom jakim kašljem i upalom grla, čak i dok sam bio na antibioticima. Tijelo je možda osjećalo slabost, ali moja disciplina nije propuštala more i ledeni reset.

U more nakon operacije

Poseban test bio je manji operativni zahvat na ramenu i liječnik mi je strogo zabranio more na sedam dana zbog velikog rizika od infekcije i pucanja šavova. To je bilo krajem ljeta, more je bilo toplije, ali rizik je bio stvaran. Naravno, ni to me nije spriječilo. Izišao bih iz mora, samostalno se pobrinuo za ranu i nastavio dalje po svom. Liječnici kažu da sam "izvan svih okvira", i to je istina jer jednostavno ne dopuštam okolnostima da upravljaju mnome. Nisam kao drugi, moj je cilj iznad svake isprike – kazao je Robert, dodavši da uživa u testiranju i probijanju vlastitih granica.

More je njegov neizostavni temelj, ali rijeke, jezera i potoci posebna su razina izazova.

Do sada je Robert "pokorio" Neretvu, Vrljiku i Cetinu, koja mu je s 10,5 stupnjeva bila najhladnija rijeka do sada, ali, kako kaže, pravi pad temperatura tek stiže i tome se raduje.

Gdje god mu lokacija dopušta, u more i rijeke skače direktno na glavu, bez oklijevanja.

– Nisam netko tko samo uđe i izađe radi reda ili fotografije. Bit mog treninga je svjesno produživanje vremena provedenog u toj hladnoći i pomicanje granica izdržljivosti do ekstrema. Dok drugi traže izlaz, ja tražim način kako ostati duže. Želim pokoriti što više rijeka, jezera i hladnih potoka jer ciljam na potpunu dominaciju nad vlastitim umom u uvjetima koje bi većina izbjegla.

Nikada se u životu nisam osjećao bolje, kako fizički tako i psihički. Ovih osam mjeseci transformiralo je moje tijelo i um. Fizički, imunitet mi je postao neprobojan, cirkulacija je savršena, a energija koju osjećam nakon svakog kupanja neopisiva je. No psihička promjena još je značajnija. Ovaj izazov donio mi je nevjerojatan mir i mentalnu oštrinu.

Kad svaki dan pobijediš nagon za odustajanjem i svjesno uđeš u more ili ledenu vodu, tvoj karakter pobjeđuje strah. Ta se disciplina preslikala na sva ostala područja mog života. Osjećam se snažno, fokusirano i nepokolebljivo kao da sam obnovio cijeli sustav, i svakim ulaskom u more ili ledenu vodu postajem sve jači.

Pobjednički osjećaj

Ukratko, osjećaj je pobjednički – zaključuje Robert, koji bi cjelogodišnje kupanje u moru preporučio apsolutno svima, kao i trčanje, trening u parku ili teretanu, zapravo sve što znači izlazak iz zone komfora.

Kako nam govori, izlaganje tijela hladnoći i ledenom stresu ne jača samo srce i imunitet, nego doslovno čeliči volju.

– Ne tražite izgovore, uložite u sebe sada i odmah. Moja poruka je jasna: disciplinirajte um, a tijelo će vas pratiti u stopu. Izlazak iz zone komfora nije kazna, to je najvrjedniji dar koji sebi možete pokloniti – poručuje Makaranin svima koji ga prate.