Muke sezonaca: ‘Mislili smo da su Splićani bahati, ali šta je ovdje... Otvoreno se ponižava radnik od strane neradnika‘

Zbog nedostatka domaće radne snage, uvoz radne snage iz inozemstva postao je uobičajena praksa. Strani radnici su danas zastupljeni u ključnim sektorima hrvatskog gospodarstva, a turizam gotovo u potpunosti ovisi o njima.

Uvjetima rada i smještajem u Makarskoj više je nezadovoljnih nego zadovoljnih, a strah od gubitka posla je primjetan te nezadovoljni žele ostati anonimni. Ugovor o radu većinu obvezuje na šutnju, pa čak i na povrat novca u slučaju raskida poslovnog odnosa.

Dvije trgovačke radnice, koje su prethodno radile  u Splitu i okolici, kažu da su ljudi u Makarskoj posebni, ali ta posebnost nije pozitivna, dapače!

- Bahato ponašanje pojedinih bogataša i njihove djece koja ne rade ništa je odvratno. Otvoreno se ponižava radnik od strane neradnika. Mislila sam da su Splićani bahati, ali ovdje je joṣ̌ gore. Ljubaznost je rijetkost, što više imaju to su škrtiji, a kulturno ophođenje je većini  nepoznanica. Otvaraju artikle, oštećuju ih i ostave na polici. Starije gospođe se ljubazno ophode s nama, a mlađe generacije su katastrofa.

S njima se ne slaže Maša Stanojević iz Velike Plane u Srbiji koja radi u Casa Blanki na rivi.

- Ovo mi je prva sezona u Makarskoj. Snašla sam se super, ljudi su divni, a gdje god da uđem; u banku ili poštu, dobijem osmijeh. Radila sam u hotelu Khalani, ali vrlo brzo sam dala otkaz. Ovdje su i vlasnici i kolege super, a grad je prekrasan -možda i ostanem u Makarskoj. 

Mašin zarazni osmijeh te otvoren i neposredan nastup zasigurno će osvojiti simpatije mnogih gostiju, ali i domaćeg stanovništva. Njezin radni kolega Dušan Urošević rodom je iz Beograda, a u Makarsku je došao da "osjeti kako se živi na moru".

- Posla ima i u Beogradu, ali došao sam probati morsku hranu i živjeti na obali. Očaran sam prirodom, sve je prelijepo, ali nikad ovdje ne bih živio. Ne bih ni mogao jer je skuplje nego u Los Angelesu i ako nemaš vilu ili apartman, što većina ovdašnjih ljudi ima, ne možeš opstati.

Violeta Pecikoza je rodom iz malog mjesta Rudo kraj Višegrada u Bosni i Hercegovini, a radi u kavani Romana.

- Ovo mi je prva sezona i već mi nedostaje kuća. Momak radi u Makarskoj pa sam došla i ja. Posla uvijek ima, zadovoljna sam  kolegama, smještajem i uvjetima rada, jedino me nostalgija muči. 

Dušana ilića nostalgija ne muči, rodom je iz Pirota u Srbiji i ovo mu je treća sezona u Hrvatskoj, a prva u Makarskoj

- Radio sam na Murteru, a već četiri mjeseca radim u hotelu Osejava. Da mi se ne sviđa, već bih otišao. U Pirotu je teško živjeti, plaće su 300 eura, malo i nedovoljno za normalan život. Zimi se vratim u Srbiju, živim s roditeljima, a sestra studira u Sofiji u Bugarskoj. To je tridesetak minuta vožnje  od naše kuće.  Snalazimo se nekako, kao i većina ljudi iz Srbije.

Nepalac Mark slabo govori hrvatski, dovoljno za sporazumjeti se, a šale na svoj račun, čemu smo i svjedočili, prihvaća mirno.

- Ne smeta mi, samo mi je čudno da se, iako govorim engleski i francuski, odrasli ljudi smiju mom hrvatskom, a oni sami ne pričaju nijedan strani jezik.

Nikome ne krademo posao jer ovdašnji ljudi s ponosom ističu kako nikad ne bi konobarili, radili na kasi ili u samoposluzi. Pojedinci imaju više motora i auta negoli ja odjevnih predmeta.

Ja sam uvijek u istim patikama, a neki u sedam dana dođu s tri razna motora.  Žene su puno srdačnije od muškaraca i prijateljski su raspoložene. Ne mislim se vraćati u Nepal, tamo je puno sirotinje iako su ljudi dobroćudniji. Brat mi je također ovdje, no ne vidimo se dugoročno u Hrvatskoj. Cilj su nam Njemačka ili Velika Britanija, zemlje koje već imaju razvijenu multietničku zajednicu. Naglašava se kako imam sreće što radim na moru, a što to meni znači kad radim po desetak sati, pa mora niti vidim niti znam plivati - kazuje Mark.

Živjeti i raditi u Makarskoj mnogima nije privilegija već nužno zlo. Pozdrav je najmanje što možemo ponuditi onima koji su došli u potragu za boljim životom. Izgleda kako nas mnogi od njih "uče" elementarnoj pristojnosti; pozdraviti i nasmiješiti se njima se podrazumijeva. Onima za koje rade, nažalost, ne.