Gradac je prošle godine obilježio velik i vrijedan jubilej – 160 godina školstva u ovom malom dalmatinskom mjestu.
Osnutkom škole 1865. godine, u razdoblju kada se pučko školstvo u Dalmaciji tek postupno razvijalo, a velike školske reforme u hrvatskim krajevima tek dolazile, gračka je škola postala jedan od najvažnijih znakova napretka mjesta. Njezino otvaranje svjedoči o svijesti zajednice da je obrazovanje temelj budućnosti, ali i o nastojanju da se djeci, unatoč skromnim prilikama, omogući put prema znanju.
Analfabetski tečaj
Obilježavanje ove značajne obljetnice već je počelo u svibnju ove godine izložbom portreta ravnatelja Osnovne škole “Gradac”, kojom je odana počast ljudima koji su kroz različita razdoblja vodili školu i svojim radom obilježili njezin razvoj. Izložba je podsjetila na ravnatelje koji su, svaki u svom vremenu i okolnostima, pridonosili organizaciji školskog života, odgoju generacija učenika i očuvanju važnosti škole u lokalnoj zajednici.
Danas su portreti ravnatelja svoje stalno mjesto pronašli gdje i pripadaju – u uredu aktualnog ravnatelja OŠ “Gradac” Antonija Porobije.
Već tridesetih godina 19. stoljeća, točnije od 1832. do 1835. godine, fra Ivan Šutić, župnik iz Gradca, dobrovoljno je držao analfabetski tečaj za starije osobe te podučavao djecu u osnovnoj pismenosti. Ipak, prva javna pučka škola u Gradcu osnovana je 1864., dok je nastava započela u svibnju 1865. godine jer se čekao dolazak učitelja. Nastava se odražavala na hrvatskom jeziku od ponedjeljka do subote, tri sata prije i tri sata poslije podne. Školu je pohađalo 23 učenika. Prvi ravnatelj škole bio je fra Grgo Urlić Ivanović, hrvatski povijesni pisac i pjesnik, rodom iz Drašnica.
Od tada do danas mijenjale su se društvene i političke okolnosti, djeca, ravnatelji i zgrade u kojima se nastava održavala, ali škola je bila i ostala okosnica ukupnog razvoja i napretka mjesta. Zanimljiv je podatak kako se od navedene 1865. godine do danas nastava kontinuirano održavala, unatoč – ili možda baš u inat – brojnim poteškoćama: ostanku bez školskih prostorija uslijed potresa, zbjegu u El Shatt, ratnim okolnostima i svim drugim nedaćama koje su kroz desetljeća pratile život mjesta. Ipak, nije bilo nevolje koja je mogla nadjačati zvuk školskoga zvona — onaj isti zvuk koji već više od stoljeća i pol poziva učenike na učenje, druženje, odrastanje i nove početke.
Snaga zajedništva
Knjiga “Škola u Gradcu. Povijest školstva u Gradcu: ravnatelji i prostori” otkriva i pojedine posebne, manje poznate stranice iz povijesti OŠ “Gradac” – one koje govore o ljudskosti, solidarnosti i snazi zajedništva. Posebno mjesto u novijoj povijesti OŠ “Gradac” zauzima njezina uloga u ratnim vremenima. Tijekom Domovinskog rata škola je otvorila vrata učenicima prognanicima iz Hrvatske te izbjeglicama iz Bosne i Hercegovine, pružajući im ne samo mogućnost nastavka školovanja nego i osjećaj sigurnosti, pripadnosti i prihvaćenosti u novoj sredini.
Ista se plemenita zadaća ponovila i tijekom ruske agresije na Ukrajinu, kada su u Gradac stigla djeca koja su, bježeći od ratnih strahota, utočište pronašla u Hrvatskoj. U OŠ “Gradac” tada je nastavu pohađalo devetero učenika iz Ukrajine – najviše u Splitsko-dalmatinskoj županiji – što još jednom svjedoči o školi kao mjestu znanja, ali i ljudskosti, solidarnosti i novoga početka.
Kroz gračku su školu tijekom 160 godina prošle generacije djece koja su iz nje u svijet ponijela prva slova, brojke, prijatelje i snove o budućnosti. Neki su ostali živjeti u Gradcu, dok su neki svoje životne putove nastavili daleko od rodnog mjesta, ali je škola svima ostala zajedničko polazište.
Ispred svog vremena
Tako su u gračkim školskim klupama kroz povijest sjedili brojni znanstvenici, poput etnografa fra Petra Kačića Peke, papinog poslanika fra Ivana Raića, hrvatskog učitelja i političara Petra Andrijaševića, povjesničara i prevoditelja dr. Mihovila Andrijaševića, hrvatskog književnika i pravnika dr. Nike Andrijaševića, profesora, bibliotekara i kustosa dr. Miroslava Ujdurovića te brojnih drugih. Njihovi životni putovi svjedoče da se i iz male škole, u malom mjestu, može krenuti za velikim snovima i ostaviti trajan trag u znanosti, kulturi, prosvjeti i javnom životu Republike Hrvatske.
Zahvaljujući entuzijazmu učitelja i nastavnika, OŠ “Gradac” je u pojedinim segmentima djelovanja bila ispred svog vremena. Posebno je mjesto u školskom životu zauzimala fotografija. Pod vodstvom nastavnika Milorada Šutića, predanog pedagoga i zaljubljenika u fotografiju, u školi je desetljećima djelovala fotografska radionica, odnosno školski fotografski laboratorij, u kojem su učenici imali jedinstvenu priliku upoznati osnove fotografiranja, razvijanja filmova i izrade fotografija. U vremenu kada fotografija nije bila svakodnevno dostupna kao danas, takav je laboratorij predstavljao učenicima iznimno zanimljiv te vrijedan prostor praktičnog učenja, kreativnosti i tehničke znatiželje.
Zahvaljujući angažmanu omiljenog nastavnika Mile, koji je znao potaknuti radoznalost i stvaralački duh svojih učenika, škola je učenicima otvarala vrata ne samo prema umjetnosti i dokumentiranju svakodnevice, nego i prema suvremenim znanjima koja su nadilazila uobičajene školske okvire.
Glazbeni iskoraci
Uz fotografiju, gračka je škola bila poznata i po iskoracima vezanima uz glazbu. Naime, nastavnik Živan Pačić je, po dolasku u školu 1970-ih godina formirao tamburaški orkestar koji je nastupao u Sarajevu, Zagrebu, Makarskoj, Splitu te brojnim drugim gradovima. Pačić je ujedno bio osnivač jedinstvene glazbene škole zabavne glazbe u Gradcu u kojoj su polaznici učili note, komponiranje, pisanje tekstova, sviranje te pjevanje.
Ta se otvorenost prema stvaralaštvu, znanju i aktivnom sudjelovanju nastavila i u suvremenom radu OŠ “Gradac”. Današnje generacije učenika svoje talente i interese razvijaju kroz brojne školske i izvannastavne aktivnosti, sudjelujući na smotrama, natječajima i projektima koji školu povezuju sa širim obrazovnim i kulturnim prostorom. Učenici OŠ “Gradac” redovito se uključuju u LiDraNo, gdje pokazuju svoje literarne, dramske i novinarske sposobnosti, sudjeluju na Balogijadi, njegujući maštovitost, igru riječima i ljubav prema svom materinjem jeziku, ali i u različitim ekološkim natječajima i akcijama kojima razvijaju svijest o očuvanju prirode i odgovornom odnosu prema okolišu.
Takvi suvremeni iskoraci pokazuju da škola i danas nastavlja tradiciju svojih predanih učitelja i nastavnika – potiče učenike da promišljaju, stvaraju, nastupaju, istražuju i prepoznaju svoje mogućnosti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....