Dječje odmaralište-lječilište u Krvavici, kružna betonska građevina među borovima makarskog priobalja, jedan je od najpoznatijih primjera hrvatske modernističke baštine i još jedno zaštićeno kulturno dobro koje desetljećima propada, a niz razina i generacija vlasti kao da ne zna što raditi s arhitektonskim unikatom kojeg drže u svojim rukama.
Podignuto je davne 1963. godine za liječenje i rehabilitaciju djece vojnih osiguranika prema projektu Rikarda Marasovića, a puni mu je naziv glasio "Dječje pomorsko lječilište za liječenje i rehabilitaciju djece s plućnim bolestima osiguranika vojske". Već je tada uočena frapantna sličnost glavne zgrade sa svemirskim brodom ili "letećim tanjurom" te je objekt gotovo momentalno dobio nadimak koji nosi do danas.
U ustanovi se tada oporavljalo i do pedesetero djece istodobno, objekt je bio pod nadzorom JNA i prilično tajanstven, kao i mnogi slični vojni kompleksi iz bivše države. Najveću pozornost plijeni središnji element, kružni lebdeći volumen na stupovima u kojem su bile sobe za djecu, dok je u prizemlju bio višenamjenski prostor za odmor i igru, povezan sa spavaonicama na katu dvokrakom rampom.
Neslavna tranzicija
Možda i najveća fascinantnost ovog objekta leži u razigranim krovnim volumenima koji razbijaju monumentalnost građevine i fenomenalno je uklapaju u okoliš, a pametno postavljeni prozori omogućuju iskorištavanje dnevnog svjetla i provjetravanje u funkciji lječilišta. Gospodarski je blok djelomično ukopan u teren i odvojen od lječilišnog dijela, zgrada ima oko 5000 četvornih metara, a sve skupa leži na 35 tisuća kvadrata s turističkom namjenom.
Što se tiče same namjene, ona se često mijenjala kroz (ne)slavnu prošlost ovog kompleksa pa je 1973. godine objekt odmaknut od prvotne funkcije lječilišta za djecu s respiratornim tegobama i postao vojno odmaralište, a do 1990. izvan sezone služio je i za smještaj osoba s posebnim potrebama, osnovnoškolaca i radnika slabije platežne moći. Potom su za vrijeme Domovinskog rata u njemu bile smještene izbjeglice i ranjenici pod upravom Ministarstva obrane, a koristio se i za obuku specijalnih vojnih jedinica.
MORH je 2002. godine odlučio lječilište predati na upravljanje tadašnjem Hrvatskom fondu za privatizaciju, a nakon toga nad građevinom više nije bilo nadzora i počela je potpuna devastacija, krađa svega vrijednog, razbijanje inventara, paleži... Pregolema i presramotna šteta.
A nesretna sudbina Krvavice vezana je i uz susjedno Dječje selo u Promajni, nekoć poznato lječilište za respiratorne i alergijske bolesti u bivšoj Jugoslaviji, u koje su dolazila i djeca iz inozemstva, a radilo je do 1991. godine, kada su se u njega uselili prognanici i izbjeglice, ostavši do 2006. godine, nakon čega je i ovaj kompleks opljačkan i uništen.
Nitko ne zna što s njim
Konzervatorski odjel u Splitu konačno je 2012. godine stavio objekt pod zaštitu, dr. sc. Sandi Bulimbašić pripremila je opsežnu trajnu zaštitu te detaljno pojasnila zašto ovaj objekt od 2014. godine pripada Registru kulturnih dobara. Nekima to nije sjelo, naročito investitorima, dok su se lokalni političari bunili jer neće biti moguće velike intervencije i, kako tvrde, nužna modernizacija.
Ideje o budućnoj namjeni bile su raznolike, od odmarališta i edukacijskog centra za vojnike NATO-a do centra suvremene umjetnosti... Propuštena je i prilika da se objekt spasi preko zaklade Getty koja je bila spremna izdvojiti oko 200 tisuća dolara za programiranje i upravljanje, uz zamisao o art-hotelu za umjetnike. Unatoč tome, Krvavica je sve češća kulisa za alternativna kulturna događanja, umjetničke performanse i aktivističke programe usmjerene na njegovo očuvanje.
Tijekom ljetnih mjeseci na donjoj terasi starog lječilišta održava se tradicionalni Festival KUK (Kultura u Krvavici), koji u organizaciji lokalne turističke zajednice okuplja posjetitelje kroz izložbe domaćih autora, kazališne predstave na otvorenom, radionice oslikavanja lica i tijela te prigodne disko i tematske večeri sa živom glazbom. Prostor se koristi i za interdisciplinarne projekte pa su tako na lokaciji organizirane i promocije knjiga te instrumentalnih albuma koji tematiziraju upravo povijest i društveni kontekst ovog specifičnog "lebdećeg" objekta.
Jedan od posljednjih konkretnih pomaka dogodio se početkom prošle godine kada je Vlada uvrstila lječilište među 32 nekretnine od strateškog značaja kojima upravlja Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, a na istom je popisu i Dječje selo.
Općina je pak Dječje selo prostornim planom prenamijenila u zdravstveno-sportsko-rekreativni centar na 68 tisuća kvadrata, a Krvavica je turistička zona za koju plan predviđa čak i hotel kapaciteta do 350 kreveta. Sve je to razlog zašto se dogodio zanimljiv, da ne kažemo i pomalo nezgodan sukob mišljenja između dvaju ministarstava oko Krvavice. Dok jedno, jednako kao i Općina Baška Voda, vidi hotel te turistički potencijal i financijsku korist, drugo štiti zgradu.
Između dva ministarstva
Zato se brojna pitanja i još brojnije nedoumice nameću oko budućnosti lječilišta, a konzervatoricu Bulimbašić pitali smo po čemu je projekt u Krvavici zapravo toliko jedinstven i vrijedan u hrvatskoj moderni te što je bilo presudno da objekt dobije status zaštićenog kulturnog dobra.
– Riječ je o jedinstvenom primjeru lječilišne arhitekture i jednom od kanonskih djela hrvatske moderne arhitekture koje je relevantno i u internacionalnom kontekstu. To je arhitektura individualnog, autorskog pristupa i socijalne osjetljivosti, ali i suptilan odgovor na imaginaciju dječjeg svijeta. Osim izuzetnih arhitektonskih vrijednosti i inventivne konstrukcije, kompleks je izuzetan primjer skladnog i organskog odnosa arhitekture i krajolika. Sve to bilo je presudno u proglašenju statusa kulturnog dobra.
Za konzervatore stavljanje dječjeg lječilišta u Krvavici na popis nekretnina od strateškog značaja ništa ne mijenja. Mjere zaštite i smjernice obnove iste su i usmjerene na očuvanje arhitektonskog i krajobraznog integriteta i vrijednosti zaštićenog kulturnog dobra. Prije promišljanja nove namjene i izrade projekta potrebno je izraditi konzervatorski elaborat iz kojeg će neke smjernice obnove i mjere zaštite biti jasnije – pojašnjava nam.
Kaže i da pitanje revitalizacije i buduće namjene, na tragu izvorne lječilišne namjene, turističke ili pak u promišljanjima o multidisciplinarnim, primarno kulturnim sadržajima, zasad ostaje otvoreno. Jedno je sigurno, valorizacija središnjeg lebdećeg volumena ne dopušta njegovo uklanjanje ni preoblikovanje, već očuvanje izvorne arhitektonske zamisli.
Što se tiče razilaženja mišljenja između Ministarstva graditeljstva i Ministarstva kulture, Bulimbašić smatra da su oba stava legitimna te jedan drugoga ne isključuje. Treba tražiti način da se baština obnovi, a da turistički potencijal, ako to bude vizija novog vlasnika ili korisnika, poštuje vrijednosti baštine, izvornost autorske misli i jedinstvenost arhitekture, smatra povjesničarka umjetnosti.
Sistemska gluhoća
Ipak, otkad je kompleks proglašen nekretninom od strateške važnosti za Republiku Hrvatsku, imali su tek dva upita o smjernicama obnove i mjerama zaštite cijelog zaštićenog kompleksa, a nakon što su dobili smjernice od konzervatorskog ureda, nije došlo do daljnje suradnje.
– Nisam kvalificirana govoriti o ekonomskoj isplativosti i održivom modelu obnove, ali javnost, lokalna zajednica i svi mi zaslužujemo da ova izuzetna građevina u borovoj šumi bude obnovljena i u funkciji. S obzirom na mjere zaštite i osobitost kružne građevine koju je vjerojatno teško rekonstruirati na način da zadovolji današnje standarde i propise lječilišnog ili turističkog potencijala, rekla bih da su dosadašnje javne inicijative koje su novu namjenu tog objekta tražile unutar šireg društvenog i kulturno-umjetničkog konteksta išle u pravom smjeru – zaključuje Bulimbašić.
Upit smo poslali i Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine o tome što zapravo znači proglašavanje lječilišta nekretninom od strateškog značaja te jesu li poduzeli ikakve konkretne pomake oko revitalizacije ovog devastiranog objekta.
- Zakonom o upravljanju nekretninama i pokretninama u vlasništvu Republike Hrvatske uveden je strateški pristup upravljanju takvom imovinom. Za lječilište Krvavica to znači da će se prije donošenja odluke o raspolaganju provesti sveobuhvatna analiza, uz aktivno sudjelovanje predstavnika područne i lokalne samouprave, kako bi se utvrdilo najbolje rješenje za njegovu budućnost.
Kad je riječ o konkretnim aktivnostima, održani su inicijalni razgovori s Općinom te se radi na uređenju imovinskopravnih odnosa i stvaranju preduvjeta za raspolaganje nekretninom. Na inicijativu Ministarstva nedavno je riješeno pitanje položaja objekta unutar dviju katastarskih općina, Bast – Baška Voda i Veliko Brdo, tako da se objekt sada u cijelosti nalazi u katastarskoj općini Bast – Baška Voda. U nastavku su planirane daljnje aktivnosti radi pronalaženja najboljeg rješenja usmjerenih na njegovu revitalizaciju - rekli su nam pomalo neodređeno, bez nekakvih konkretnijih informacija.
Sličan tretman servirali su nam i iz lokalne Baške Vode, a načelnik Vjekoslav Radić uopće se nije udostojio odgovoriti na pitanje koja je njihova vizija razvoja lokacije i zalažu li se za masovniji turizam ili pak održiviji model usmjeren na zdravstveni i kulturni turizam.
Zapravo, nije to nikakva novost za arhitektonsko čudo s Makarske rivijere. Naviknulo je na sustavnu gluhoću, zanemarivanje i ignoriranje. Između birokratskih peripetija, prebacivanja odgovornosti i praznih obećanja, ono ostaje tek kao simbol onoga što smo mogli biti da smo nastavili stremiti prema visinama.
Tekst je objavljen uz financijsku potporu Agencije za medije iz Programa za poticanje novinarske izvrsnosti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....