Ovdje se cesta prelazi ‘s glavom u torbi‘: Dogodit će se tragedija. Auti staju tek kada vas udare. I ja sam stradala...

Kad se dogodi tragedija, bit će kasno. A od tragedije nismo daleko. Dapače, svakim smo joj danom sve bliže. I nikoga, čini se, nije briga.

Razgovaramo s četiri Omišanke i slušamo njihove priče. Redom iste priče. Tek ih poneki detalj razlikuje. Dan, sat i put kočenja. Ako je kočenja uopće bilo. Jer, kažu nam, automobili najčešće ne koče. Stanu tek kad vas udare. Ako i tada.