Piromana de facto i nema, ali zato imamo rulju koja piromane vidi na svakome koraku i koja bi se s njima obračunala po kratkome postupku. Linč se to zove. Kako već i priliči neobrazovanim i potkapacitiranim pojedincima koji izvan grupe nisu ništa drugo nego obični glupani.
Piromanija je psihička bolest. Ozbiljan mentalni poremećaj. Koji se, nažalost, teško liječi. Hrvatski psihijatri već godinama upozoravaju i građane i medije da se prestanu razbacivati tim pojmom, odnosno da nauče razliku između ljudi koji požare izazivaju svjesno i namjerno, nerijetko i s jasnim ciljem, kao što je, primjerice, prenamjena zemljišta, i onih koji to čine jer su naprosto bolesni. I koji ne mogu obuzdati svoj poriv.
Ukratko, nije svaki potpaljivač požara piroman. Kao što to i ovih dana možemo čuti nakon što je "još uvijek neidentificirani piroman izazvao nekoliko požara na potezu od Podgore do Mimica". Pri čemu je onaj posljednji, s epicentrom u Marušićima, bio katastrofalan.
Izgorjele su kuće, automobili, vinogradi, maslinici, ali, eto, piroman još nije uhapšen. Jer svi ti požari, u to nitko ne sumnja, ni policija ni građani ni ministri, bili su podmetnuti. A podmetnuo ih je - piroman.
Habijanova najava
Ministar pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Damir Habijan odmah je u nedjeljno rano jutro najavio kako će kroz izmjene Kaznenoga zakona predložiti veće kazne za piromane. Kako je prenijela HINA, Habijan smatra kako su postojeće kazne, koje se kreću u mogućem rasponu od šest mjeseci do pet godina zatvora, preblage. I kako ih što prije treba pooštriti.
Nezgodno je tek što piromani ne idu u zatvor, nego u bolnicu. A tamo gotovo da ih i nema. Prof. dr. sc. Ante Bagarić, pročelnik Zavoda za liječene ovisnosti zagrebačke Klinike za psihijatriju "Vrapče", u više je navrata upozoravao kako njegova dugogodišnja praksa pokazuje da je većina namjerno izazvanih požara prije svega potaknuta koristoljubljem, a ne porivom piromanije. I kako je u javnosti prisutna stigmatizacija prema osobama s piromanskim poremećajima, baš kao što i inače postoji stigma prema osobama koje pate od nekih mentalnih bolesti.
- Za osobe koje nazivamo piromanima u javnosti se pogrešno tvrdi i mitologizira kako liječenjem zapravo izbjegavaju primjerenu kaznu. To je pogrešna teza jer ovdje govorimo o impulsu i porivu za paljenjem vatre kojega se oni samostalno ne mogu osloboditi i izbjeći, a samo liječenje vrlo je kompleksno i teško za pacijenta. U javnosti i medijima potrebno je to naglašavati i osvijestiti da je riječ o mentalnim smetnjama koje zahtijevaju neodgodivo liječenje - kazao je Bagarić nedavno za Novi list.
Osobe s piromanskim sklonostima, to uvijek imajte na umu ako se poželite pridružiti rulji spremnoj na linč, ne mogu obuzdati svoj poriv, a podmetanjem vatre, ističu stručnjaci, oni tek oslobađaju unutarnju napetost ili tjeskobu i postižu navalu zadovoljstva ili olakšanja. Na policiji je, naravno, da svaki slučaj procesuira, a na vještacima da utvrde motive i nagone samog počinitelja.
Širi spektar problema
Piromanija je pri tome iznimno rijedak psihički poremećaj kontrole impulsa ili nagona, karakteriziran, ako ćemo se držati definicije, neodoljivom potrebom za paljenjem vatre radi emocionalnog zadovoljstva, oslobađanja napetosti ili naprosto fascinacije vatrom. Piromani ne planiraju nikakve posljedice, dok psihološka podloga piromanije može uključivati impulzivnost, nedostatnu kontrolu emocija i ponašanja, regresivnost, izostanak empatije te agresivnu reakciju na osjećaje marginalizacije, bespomoćnosti ili posramljivanja.
- Mnogi piromani ne uviđaju svoje ponašanje kao problematično, dok ne dođe do ozbiljnih posljedica, na primjer do uhićenja - naveo je dr. Bagarić.
Kao jedan od vodećih hrvatskih psihijatara odgovorno tvrdi kako čak 90 posto paljevina nema nikakve veze s piromanijom.
- U svojoj sam 30-godišnjoj karijeri sreo najviše pet piromana - zaključio je dr. Bagarić.
Njegov kolega doc dr. sc. Špiro Janović, pročelnik Zavoda za hitna i krizna stanja s nacionalnim centrom za psihotraumatologiju Klinike za psihijatriju KBC-a Zagreb, napominje kako se piromanija često javlja kao dio šireg spektra psiholoških problema, poput antisocijalnih ili narcisoidnih elemenata u poremećajima osobnosti, dok dr. Višnja Mandac, ravnateljica Neuropsihijatrijske bolnice ‘Dr Ivan Barbot‘ iz Popovače, napominje kako se susretala s različitim slučajevima piromanije.
- Imamo jedan postotak pacijenata koji su kod nas na liječenju završili kao neubrojive osobe koje su u sklopu počinjenja kaznenog djela paljenja požara imale i ostale psihijatrijske dijagnoze, pri čemu su to najčešće shizofrenija, mentalna retardacija i alkoholne psihoze - kazala je za RTL dr. Mandac.
I ona naglašava kako je liječenje piromanije dugotrajan proces, ali i dodaje kako kombinacija psihoterapije i farmakologije ipak daje rezultate.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....