 
Prije bi im na krmu znao doći jedan pas, obični mješanac. Po kakav zalogaj. Odavno ga već nema...
Pričaju nam tako nesretni pomorci - ukupno ih je dvanaest na dvama brodovima - dok razočarani, deprimirani i frustrirani mjesecima čekaju na mrtvom vezu trogirskog brodogradilišta hoće li im se kompanija smilovati i konačno poslati koju od četiri neisplaćene plaće. Više od 140.000 eura. Ili barem nešto da pojedu!
- Ko u Gazi, momak, eto kako nan je! Oće li pisat u tome članku i da nemamo šta izist ako nan kapetan šta ne kupi?! Da ne moramo ić u Caritas prosit malo masla i mermelade na kruv! Svi nas lažu, kompanija je digla ruke od nas, ne zna se više ni ko je vlasnik. Devet miseci san tu, brod je obnovljen i triput smo tribali isplovit, ali nas i dalje evo ovde...
Eto. Ču...
 
 
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....