I dok je dolazak broda Moby Drea prestravio Splićanke i Splićane zbog tona azbesta u oplatama broda koji bi se trebao ukloniti u krugu škvera, u Vranjicu protiv ovog zla borbu vode sada već i desetljećima.
Njihova borba, međutim, u pravilu nije izazivala niti prepast niti solidarnost kod susjeda iz okolnih gradova grada. Ljudi su umirali od azbestoze, mjesto je bilo zatrpano otrovom, i sve je to tako teklo godinama i godinama kao da je azbest zavičajno vezan baš uz Vranjic pa neće s burom i jugom letjeti svugdje naokolo.
Jedno od najprepoznatljivijih lica ove borbe ono je Grge Mandića, Vranjičanina oboljelog od azbestoze koji uporno godinama upozorava na sve opasnosti od gomila otpada kao i na sav kriminal koji se događao oko tvornice Salonit.
Koja je sanirana još prije skoro 20 godina, pa srećom više nije opasnost mještanima. Ili ipak ne?
- Od ukupno 136 milijuna kuna koliko je naplaćeno za sanaciju, moja procjena je da je pokradeno bar 100 milijuna - komentira uz smijeh Grgo Mandić.
Zbog njegovih javnih istupa čak ga je, tako oboljelog, policija privodila na sudsko ročište u Zagreb. Pa ipak, ne da se i dalje.
- Službeno je krov tvornice saniran, odnosno nema ga. Saniran? Eno ga na mjestu još uvijek, samo što je oštećen zbog godina i dotrajalosti, pa svaki jači vitar nosi komade po mistu. Baš za ovog nedavnog nevrimena, komadi tog krova su mi pali po autu o oštetili ga!
Dakle, krov od salonita, poznate ‘trnite‘, prepoznatljivog detalja socijalističke gradnje obiteljskih kuća, je uklonjen, ali nije uklonjen, eno ga još uvijek na mjestu. U službenim dokumentima kada je u pitanju azbest, navodi se kako je "azbest opasan samo ako se ošteti i ako se njegova vlakna nađu u zraku, svako lomljenje, rezanje ili brušenje azbestnih vlakana strogo je zabranjeno jer to oslobađa opasna vlakna".
Evo kako to izgleda u Vranjicu:
- Kad je bilo nevrime nedavno, letili su komadi s tog krova na sve strane, a te ploče se sastoje od 30 posto bijelog azbesta, najopasnije vrste. Originalno, one su bile debljine sedam milimetara. Niti jedna ploča, ni na tvornici ni na kućama koje ih još imaju, nema sedam milimetara debljine, sve su tanje od toga. Te ploče stalno isijavaju azbest.
Ploče su dakle izlomljene, leti azbest, na sve strane, a pod krovom - neki novi radnici. Prostori Salonita u stečaju, danas prostori tvrtke Salonit Novi u stečaju, već su godinama iznajmljeni pojedinim firmama koje u nesaniranom okružju nesmetano rade. Posljednja mjerenja prisutnosti čestica provedena su još 2007. godine, a rezultirala su skandalom jer je tadašnje Ministarstvo zaštite okoliša tvrdilo da nema opasnosti, da bi kasnije reagirao vlasnik firme koja je provodila mjerenja, ustvrdivši kako opasnosti i te kako ima. Izmjerene vrijednosti bile su kao iz horor filma.
Nakon nevremena, inicijativa "Mjesto koje želi živjeti" uputilo je javni apel za hitnim uklanjanjem gomile odlomljenih ploča koje su završile po mjestu, pa su preko njih još prolazila vozila iz tvorničkog kruga dodatno ih mrveći. Opasna vlakna bila su oslobođena na sve strane. I letjela posvuda.
Reagirao je grad Solin, pa je u samo jednom điru mjestom tvrtka Cian uklonila ukupno dvije tone materijala.
I nije samo neposredni okoliš tvornice zagađen, stradalo je i more. Grgo Mandić je na svom Facebook profilu pojasnio kako je to izgledalo: iz tvornice su u more vodila dva kanala dovoljno velika da se njima može prošetati odrasla osoba.
- Njima se otpad, sa sjeverne strane tvornice vodio direktno u more. Prilikom toga, stvarali su se ogromni nanosi azbesta, na kojima se grade vatrogasni dom i dječje igralište, te otvara plaža. S druge strane tvornice, otpad se također baca direktno u more, prekrivajući izvor vode.
Tu napokon nailazimo na nešto dobrih vijesti. Upravo je ovih dana završen natječaj iz izvođača radova sanacije poluotoka Kosice nasuprot tvornice Salonit i okolnog morskog dna, vrijedan 5,6 milijuna eura. Riječ je o opsežno planiranoj sanaciji, a trenutačno je u tijeku ocjena ponuda. Izbor izvođača i početak radova, ne bude li komplikacija u vidu dugotrajnih žalbenih postupaka, trebao bi u najboljem slučaju početi najesen.
Prema informacijama navedenim u javnom natječaju, površina onečišćenog kopnenog dijela je 1,46 hektara, a morskog dna 4,84 hektara. Sanacija na kopnenom dijelu predviđena je nasipavanjem, uz maksimalno moguće izbjegavanje kopanja zatrovanog tla. Preko zbijenog tla postavit će se sloj od drobljenog kamena, pa sloj geotekstila a preko njega sloj od zemlje.
Što se tiče morskog dijela, prvo će se morsko dno poravnati kamenim nasipom, pa potom sloj šljunka, zatim pješčani sloj od posebnog pijeska, preko pijeska ide geomreža, sloj kamena i završni zaštitni sloj.
Taj završni sloj će u dubljem moru biti kamen, u plićem moru od grubljeg šljunka, a postojeća plaža će se na kraju urediti finijim žalom. Planirana je i gradnja šetnice a poluotok je planiran kao javni park sa sportskim sadržajima.
Jedna crna točka tako bi trebala biti uklonjena, nadajmo se - ovaj put kako je i planirano.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....