Kakav bi to rok bio kada se ne bi mogao probiti. U Hrvatskim cestama znaju to bolje od ikoga. Šampioni probijanja rokova ni ovaj put nisu zakazali.
U Omišu smo. Na starome mostu iznad Cetine. Onome koji nije ni tehničko ni arhitektonsko čudo, dapače, ali se ipak čudesno drži. S obzirom da desetljećima nitko o njemu ne brine. Još otkako je u mirovinu otišao čovjek, vratit ćemo mu se nešto kasnije, zadužen za njegovo otvaranje.
Jer, da, stari omiški most bio je pokretan, rastvarao se po potrebi, i po dobrom običaju da mu mehanizam za rastvaranje ne zahrđa. Otprilike dvaput godišnje bio bi cijeli pregledan i podmazan.
Posljednji put otvoren je prije više od 16 godina. A od tada su njime prošli milijuni automobila. Ljeti u prosjeku i 20.000. Bez da ga je itko iti pog...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....