Sapunica u Baškoj Vodi; načelniku na megdan ide pulen kojeg je odabrao za nasljednika: ‘Bacilo me na leđa‘; ‘Gotov je‘

Mogao bi to biti pravi spektakl. Jer, Josko Roščić u Baškoj Vodi dosad je bio nepobjediv. Za njim je već osam mandata općinskoga načelnika. A sada ide po deveti. I to protiv čovjeka kojega je sam izabrao za svog nasljednika. I grdno se, kaže, prevario.

Neka smo i to doživjeli. Da Josko Roščić, HDZ-ov monolitni stup, prizna da se u nečemu prevario. A prevario se, veli, u Vjekoslavu Radiću. Gledao ga je kao da mladoga sebe gleda, da bi nakon nekog vremena skrenuo pogled. Nimalo mu se, naime, nije svidjelo to što vidi.

– Ništa dobroga vam o njemu ne mogu reći – govori.

Ipak, nije ga trebalo nagovarati. Uostalom, izbori su, a Vjekoslav Radić naumio je Joska Roščića skinuti s trona.

– Dajte, ne budite blesavi – čudi nam se Roščić.

Bogovi, poznato je, imaju samo jednu manu. Dragi su im ljudi. Pa je tako i Josku Roščiću bio drag Vjekoslav Radić. Mislio je, kad ga je upoznao, da napokon može u penziju.

– Došao čovjek iz Zagreba, mlad, obrazovan, ambiciozan, vratio se u svoje rodno mjesto, pa sam rekao zašto ne, idemo mu dati šansu, neka proba, moje vrijeme ionako istječe, a Baška Voda zaslužuje da je ostavim u dobrim rukama – tumači Roščić.

Nije, naravno, odmoglo ni to što se mladi Radić učlanio u HDZ. I što je sin Jure Radića, jednog od utemeljitelja stranke koja je, je li, utemeljila Republiku Hrvatsku.

Visoko podignuta zastava

– Pomalo, pomalo, nije Jure Radić ništa utemeljio. To su gluposti. On je, istina, neke stvari napravio, pomagao je devedesetih, ali u HDZ je ušao tek 1993. godine. Uostalom, evo što o njemu u svojoj knjizi piše Žarko Domljan. Znate tko je bio Žarko Domljan? – pita Roščić.

Drago mu je čuti da još netko zna za Žarka Domljana. Otvara njegovu knjigu naslovljenu "Visoko podignimo zastavu". Stranica 73. Odlomak koji se odnosi na osnivanje ogranka HDZ-a u Baškoj Vodi.

– Vidite što piše – podcrtava.

A piše kako je "improvizirana govornica bila postavljena na povišenoj hotelskoj terasi uz more" i kako su čekali da se okupe ljudi, "koji su stizali sa stanovitim oklijevanjem, jer su nas iz prikrajka pratili policajci i agenti u civilu".

"Stajao sam uz ogradu", navodi Domljan na Roščićevo zadovoljstvo, "kad je grupa mladića u laganoj odjeći prolazila cestom podno terase, a Jure Radić, koji je bio među njima, začuđeno me pitao što se to gore na terasi događa. Odgovorio sam mu da osnivamo temeljni ogranak HDZ-a u Baškoj Vodi. Jure se nasmijao i odgovorio: ‘Aaaa, tako, neka vas, neka‘, i mahnuvši mi na pozdrav rukom u kojoj je držao kupaće gaćice, nastavio je s prijateljima prema plaži."

– Eto! – poentira Roščić.

Upozoravamo ga da je politički nekorektno u kampanju uvlačiti konkurentove roditelje, a on uzvraća kako njegov konkurent sâm uporno spominje svog oca.

– Njemu je činjenica da je sin Jure Radića dio političkog programa, on na taj način pokušava pridobiti glasače HDZ-a pa stalno ponavlja kako je njegov otac stvarao HDZ, što nema veze s vezom. I još nešto da vam kažem – Jure Radić, uz sve dužno poštovanje, u korist Baške Vode nikad ništa nije napravio, njegov rezultat je nula. A išle su kod njega delegacije, nije da nisu, ali on za nas ni malim prstom nikad nije mrdnuo – tvrdi Roščić.

Ipak, nije mu to smetalo da Radićeva sina izabere za svojeg nasljednika.

– Što bi mi smetalo? Činio mi se momak na mjestu, mislio sam, ‘ajde, odradi komunalno pa ćeš preuzeti općinu, no brzo sam vidio da sam bio u krivu – napominje.

Odabrano bez natječaja

Nakon završetka studija ekonomije i nakon povratka u rodni kraj Vjekoslav Radić odabran je da bude direktor "Gradine", lokalnog komunalnog poduzeća. Odabrao ga je, logično, sam Roščić. Bez natječaja, još logičnije.

– Ma nisam ja, meni se on samo svidio, a odabrala ga je Skupština – objašnjava načelnik.

Bilo je to 25. prosinca 2021. godine. Na Božić. Kako i inače u Hrvatskoj često biva kad želiš da nečije imenovanje prođe ispod radara. Vjekoslav Radić bio je, podrazumijeva se, najbolji izbor za direktora. Da nije, ne bi bio ni izabran, je li tako.

– Tako je – odgovara Roščić i na retorička pitanja.

Ljubav je pukla prije godinu dana. Radić je razriješen, mandat mu nije produžen, a Roščić je shvatio da je kasno ići u potragu za novim nasljednikom pa je, što će, odlučio opet se kandidirati.

– Revizija je Radiću presudila, a ne ja – napominje Roščić.

A revizija je, kaže, utvrdila pregršt nepravilnosti.

– Iskreno, baš me je to sve skupa neugodno iznenadilo. Bacilo me na leđa. Kao i neke njegove reakcije. Kad je, na primjer, pred cijelim Nadzornim odborom izjavio da ga boli briga za radnike i da je njemu bitna samo njegova plaća. Poslije se izvinjavao, da nije on tako mislio – prepričava Roščić.

No, to je još najmanje problem. Slijedi Roščićevo nabrajanje:

– Za Radićeva mandata stvoren je gubitak od 140.000 eura, plus još 100.000 eura prebačenih mu za kupnju strojeva u uljari koje je on nenamjenski potrošio, mimo odluke Nadzornog odbora prodao je kamion koji je doživio nesreću na Karepovcu, pri čemu nastalu štetu uopće nije prijavio jer kamion nije bio ni osiguran, odbijao je povisiti plaću radnicima na takozvanoj papučici, sam je sebi isplaćivao stimulaciju od 500 do 700 eura mjesečno, za svoj hotel odredio je nižu cijenu odvoza smeća... Ma što dalje da vam pričam. Pitajte radnike što o njemu govore. I policija je o svemu obaviještena, podnijeli smo i kaznenu prijavu, a za sve imamo računovodstvene dokaze.

Prijava na prijavu

Roščić spominje i Povjerenstvo za sukob interesa. Odnosno, kazne koje je Radić od Povjerenstva dobivao jer tri godine uporno nije želio ispuniti imovinsku karticu.

– Pitajte ga zašto – sugerira.

Uvjerava i kako ovo nije politički obračun jer njegova pobjeda u Baškoj Vodi ne može doći u pitanje. Dapače, očekuje rezultat na razini posljednjih izbora, kad je slavio u prvom krugu s osvojenih 59 posto glasova.

– Ma, Radić je prije četiri godine ušao u HDZ, a istupio je prije nekoliko mjeseci da nikad ni članarinu nije platio. To o njemu sve govori. A o meni govore moja djela. Baška Voda je postala jedna od najrazvijenijih općina u državi, mi smo svima uzor, a kad si takav, onda je normalno i da imaš neprijatelje. Protiv mene su podnijeli na stotine prijava i ništa im nije upalilo. Nisam ni znao koliko sam čist i uredan dok me nisu počeli prijavljivati – zaključuje Roščić.

Vjekoslav Radić, očekivano, na sve ove prozivke odmahuje rukom. Tvrdi da u Roščićevim riječima ima tek jedva koji gram istine. Priznaje da je postao direktor "Gradine" bez natječaja. I to na izravan načelnikov poziv.

– Roščić mi je to predložio, a ja sam prihvatio – jednostavno će.

Nisu se, kaže, prije toga poznavali. Tek su bili površno znali jedan za drugoga.

– Prvi kontakt ostvarili smo preko Facebooka. Roščić mi je poslao poruku s pitanjem imam li volje i želje uključiti se u rad lokalnog nogometnog kluba, a ja sam mu odgovorio da imam i da ću pomoći kako god mogu – prisjeća se.

Nakon povratka sa studija Radić u Baškoj Vodi živi 17 godina. Zasnovao je obitelj i vodi turistički objekt koji Roščić naziva hotelom.

– Ma neee, to je objekt sa sobama i doručkom – objašnjava.

Tvrdi da nije imao ambicije biti načelnik općine, barem dok nije shvatio na koji način općina pod Roščićem funkcionira, i da mu Roščić nikada nije iznio ideju da će on biti njegov nasljednik.

– Ma kakvi, nikad s njim o tome nisam razgovarao – uvjerava.

Do zadnje kapi ulja

Na spomen revizije kao razloga razlaza s aktualnim načelnikom samo se smije.

– To je čista laž. Puklo je oko uljare – kaže.

O uljari u Baškoj Vodi dosta se pisalo. O njezinoj (i)legalnosti, ponajprije.

– Da odmah bude jasno, ja sam apsolutno za uljaru, ona je ljudima potrebna, ali ne na način kako je to Roščić zamislio – ističe Radić.

Kratki spoj dogodio se nakon što je Roščić od njega, kao direktora komunalnog poduzeća, zatražio da "Gradina" nabavi strojeve za uljaru, što je on, tvrdi, odbio.

– Sve je u "Gradini" za tri godine moga mandata funkcioniralo bez greške dok nije došao nalog za tu javnu nabavu, za te strojeve, što sam ja odbio potpisati. A nakon što su me maknuli, strojevi su nabavljeni – rezolutno će Radić.

Revizija je, dodaje, došla tek tri mjeseca nakon tog "incidenta". I nitko je, "osim Roščića i njegovih", još nije vidio.

– On to stalno spominje, ali nalaza revizije nema. Isto kao što spominje kaznenu prijavu koja je podnesena protiv mene, a po kojoj se također već mjesecima ništa ne događa – kaže Radić.

Naglašava kako je kao direktor "Gradine" sve radio u skladu s Nadzornim odborom i kako za sve ima vjerodostojnu dokumentaciju.

– Roščić je na sve spreman, i zapisnike je falsificirao – optužuje.

Laž je, veli, i da je odbijao povisiti plaće radnicima.

– Prava je istina da sam se ja zalagao za to da svi radnici dobiju više plaće, a da je Roščić od mene tražio da samo nekima dam povišice – uzvraća.

Prva i zadnja imovinska kartica

Laž je, nastavlja, i da je svojem objektu omogućio nižu cijenu odvoza smeća, kao što je laž da je sam sebi davao mjesečnu stimulaciju na plaću.

– Roščić manipulira na sve moguće načine; odvoz smeća za moj objekt naplaćuje se po istom cjeniku kao i za sve ostale objekte, a stimulaciju su dobivali i drugi, a ne samo ja, i nisam je dao sam sebi, nego je ona bila predviđena ugovorom koji mi je dan na potpis prilikom preuzimanja dužnosti direktora – napominje Radić.

Posebno mu smeta to što za njegova oca tvrdi da nije stvarao HDZ.

– Ja sam ponosan na svog oca, zna se dobro koje su njegove zasluge za ovu zemlju, isto kao što se dobro zna tko je i što je bio Roščićev otac – oštro će Radić.

I on je siguran u pobjedu. I to uvjerljivu. Otkriva da se politički inat u njemu aktivirao nakon što je iz prve ruke upoznao kako Roščić funkcionira.

– Bez njega se u Baškoj Vodi ne smije ništa napraviti, on smatra da je on Baška Voda. Ali gotov je, vjerujte, dovoljno je nekidan bilo vidjeti mu skup. Nitko mu nije došao, nitko od njegovih HDZ-ovaca iz županije, došli su samo neki lokalci koji su na to bili natjerani – govori Radić.

Iako je iz HDZ-a istupio doslovno prije same objave kandidature, uz Nezavisnu listu mladih podržava ga i SDP. Što se pak neispunjavanja imovinskih kartica tiče, priznaje da je pogriješio.

– Moja omaška, propust, žao mi je – kaže.

– Kako može biti omaška nešto što se triput zaredom dogodi?! – čudimo se.

– Sve sam ja Povjerenstvu objasnio, platio sam kaznu i to je završena priča – izbjegava odgovor.

– Što ste im objasnili? – inzistiramo.

– Rekoh, nema tu priče, naknadno sam ispunio završnu karticu, a ona se ne razlikuje od one početne, ništa se tu nije promijenilo – zaključuje.