Da je selo pod Biokovom Makar uistinu "pedalj cilog svita", sada je i službeno dokazano i to na predstavljanju knjige istoimenog naziva iz pera naše Dade Batinić, književnice, kolumnistice, suradnice Slobodne Dalmacije, poznate ‘‘Seke‘‘ Anite Batinić Bukalove, autorice ‘‘Bapskih priča‘‘, ali prije svega neiskvarene i radoznale duše neizlječivo zaljubljene u Makar.
Koliko je Dada skromna, dovoljno govori i činjenica da u knjizi nema bilješke o piscu jer je smatrala da su ukoričene priče zasluga svih njezinih sugovornika i projekt ljudi koji su dali svoje slike.
Ispred obiteljske konobe Batinić gdje se kasnije održalo druženje uz savršenu spizu i pjesmu, i na obližnjim stubama okupilo se najmanje 100 ljudi koji su sudjelovali u ovom povijesnom događaju, ali najponosniji od svih ponosnih prijatelja, članova obitelji i mještana je bio poglavar sela Joze – Josip Batinić zvani Bukalo, Dadin i Anitin otac, dok je mati sve blagoslivljala suzama radosnicama.
Sunčeve zrake dodatno su oživjele i začinile ovaj poseban događaj, a kako je kazala jedna od mještanki ‘‘Mi koji iđemo u crkvu, molili smo Boga da bude lipo vrime.‘‘
Na stolu za kojim se odvijao razgovor s Dadom, nalazila se demežana, cvijeće u tegli u kojoj su nekada bile masline i velika, svježa cvjetača. I samo taj aranžman je govorio koliko je Dada jednostavna i prirodna te još nije svjesna koliko su svi ponosni na knjigu o Makru tiskanu u organizaciji Udruge ‘‘Bookalove‘‘ i uz potporu Grada Makarske. Dada je u svom pečatu selu, čitateljima pružila priče čak 55 sugovornika od kojih je u zadnjih godinu dana, nažalost, preminulo troje.
Među mještanima su prezimena Andrijašević, Antunović, Bakota, Bašković, Batinić, Borić, Ćorić, Franković, Josipović, Katić, Lučić, Mendeš, Pavlinović, Pirak, Pletikosić, Puharić, Radić, Ravlić, Skračić, Srzić, Šabić, Šimić, Velić, Vuina i Žarnić.
Tu je i veliki broj crno-bijelih fotografija, rječnik lokalizama i bućarski frazeološki rječnik jer danas u Makru postoji samo nekoliko ljudi koji održavaju tradiciju igranja buća – Mario Mendeš i njegovi sinovi Mišo i Marko, Jerko Bakota i Ivan Andrijašević Perata.
Inače, Dadina sestra Anita je prije par mjeseci predstavila svoj prvijenac ‘‘Kad smo seke i ja bile dica‘‘ pa je i sama kazala da k‘o dica ‘‘nisu mogle ni u snu sanjat da će same pisat knjige; knjige su pisali pametni i knjiški ljudi, a ne oni dica.‘‘
- Ali, sada smo već velike, pa smo se malo i raspisale - kazala je Anita.
Kako bi priče mještana prenijela na papir, Dada je obišla više od sto kuća u zadnje dvije godine.
- Popila sam više od 500 kava i razgovarala sa više od 100 ljudi, a s nekima opetovano, stalno i opet. Nisu sve priče sugovornika u knjizi jer su neke puno teže nego na papiru pa smo ih morali ublažiti. Zbilja tu ima osobnih tragedija, ali uvijek sam poštovala ono što bi mi ljudi rekli, a sve su priče autentične.
Kroz sve njih će se uvidjeti kako se živjelo u Makru, koliko su ljudi bili čvrsti, hrabri i izdržljivi i koliko je knjiga zapravo dokumentarna građa o nekadašnjem vremenu - kazala je Dada dodavši da je prije u Makru bilo više od 500 dimova iz kuća, najmanje 2000 stanovnika, a sada u selu živi svega nekoliko obitelji - Lučići i Andrijaševići kao najstarije pleme koje podrijetlo vuče od plemenitih Kačića.
Ljudi iz Makra su čudan svit, ali...
Ideju za knjigu Dadi je dao prijatelj iz Splita, a u obilasku kuća od koje je neke hodočastila po 10 puta, ljudi su dali svoje stare fotografije i pomogli s imenima.
- Bilo mi je fascinantno kako su svi ti ljudi u toj muci i teškom životu rekli: ‘‘Ali mi smo uvik pivali.‘‘ Ljudi iz Makra su čudan svit, međutim ono što je neupitno je ljubav prema selu. Oni mogu ne govoriti s rođakom i bratom, ali kada im spomeneš Makar onda je - dođi, popij, slušaj.
Da nije bilo potpore Grada, ne bi bilo ni knjige, ali ništa od toga ne bi bilo da nije ovakvoga ćaće i matere koja sve to prati koliko je moguće popratiti - kazala je Dada.
Iako je poznat po svom dubokom glasu, otac Bukalo ovog puta je bio malo emotivan pa je kroz suze kazao kako je njegova Dada potrošila dragocjeno vrijeme, a knjige ne bi bilo da nisu pomogli svi mještani nakon čega je napomenuo da sada sigurno ‘‘mirita jedan gemišt.‘‘
- Moj pokojni brat je izdao dvi-tri brošurice, moja ćer Anita jednu i sada i ova pa vi vidite kako je meni - kazao je šaljivi barba Joze napomenuvši da su vrata njegove konobe uvijek svima otvorena.
Promociji i druženju obol je dala Vanja Pirak, rođena Đugum, nevjesta iz Makra koja je čitala svoje pjesme posvećene svekru Ivi Piraku Musi i Andriji Piraku Bakiću, dok je Matko Pirak bio zadužen za svirku.
Kako je na predstavljanju knjige kazala moderatorica i učiteljica Marilda Grubišić, bez obzira na umjetnu inteligenciju, knjiga o Makru je veliko djelo, pečat lijepih priča i mirisa djetinjstva koji ostaje zauvijek u srcu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....