U Solinu često tepamo našoj "solinki", mekousnoj endemskoj pastrvi koja je ugrožena i o kojoj smo često znali pisati. U središtu Solina joj je prije nešto više od 13 godina Grad Solin podigao spomenik na inicijativu udruge "Solinska mekousna pastrva".
Kad god pogledam u Riku i njezine brzace, pitam se, koliko naših "solinki" ima još?
Nadu da neće izumrijeti donose nam stručnjaci iz Javne ustanove "More i krš" Splitsko-dalmatinske županije, koji su ove godine uspješno započeli prvi umjetni mrijest mekousne pastrve solinke u okviru projekta "Improve river Life", s kojima smo porazgovarali na mjestu gdje se najvećim dijelom sve to odvija – na izvoru Jadra.
– Danas svjedočimo smanjenju populacije mekousne pastrve u Neretvi, dok je na Krki više nema, zahvaljujući predanom radu u rijeci Vrljici postoji stabilna populacija, a nova nada postoji i za rijeku Jadro, gdje je započet prvi umjetni mrijest u okviru projekta "Improve river Life" – vele nam iz tima Javne ustanove "More i krš" na čelu s ravnateljem Domagojem Lažetom.
– Naša javna ustanova upravlja s 39 zaštićenih područja unutar Splitsko-dalmatinske županije u različitim kategorijama od čega su najstrože zaštićeni posebni rezervati, a to su Pantan u Trogiru, Vrljika u imotskom kraju i Jadro u Solinu, a zadnja dva od tih zaštićenih područja imaju fenomen da u njima obitava mekousna pastrva. Budući da je riječ o ugroženoj i strogo zaštićenoj vrsti naša javna ustanova više od deset godina u kontinuitetu provodi projekt mrijesta mekousne pastrve s ciljem stabilizacije njezine populacije.
Sadnja vegetacije
U suradnji s Prirodoslovno-matematičkim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu pokrenuli smo cijelu priču prije deset godina na izvoru rijeke Vrljike, i to kroz više različitih programa, od projekta "RiTour", preko "Jadro – izvor života" u suradnji s Gradom Solinom, a kruna je ovaj projekt "Improve river Life".
Njega provodimo s Ministarstvom gospodarstva i održivog razvoja gdje kontinuirano nadograđujemo taj umjetni mrijest, a nakon toga i određenu vrstu renaturalizacije rijeke – kaže nam ravnatelj, ističući kako je ovaj umjetni mrijest na određeni način vatrogasna mjera stabilizacije populacije mekousne pastrve, dok se ne osiguraju idealni prirodni uvjeti u spomenuta dva riječna rezervata.
– Riječ je prvenstveno o sadnji riparijske vegetacije, odnosno vegetacije koja inače raste uz rijeku, u najvećoj mjeri to je vrba, a isto se tako nadamo da će, primjerice u Imotskom, znatan doprinos biti i kroz projekt poboljšanja vodno-komunalne infrastrukture takozvane Aglomeracije, čime će i voda u rijeci biti čišća – kazuje nadalje.
– Osim tog mrijesta koji smo uspješno realizirali kao pilot-projekt, popriličan problem nam stvaraju i alohtone vrste, na području Jadra to je kalifornijska pastrva, a u Vrljici je štuka – govori Lažeta, dodajući kako je projekt "Improve river Life" započeo prije godinu i pol dana i kako će trajati još dvije i pol godine.
Kada je riječ o vrijednosti projekta čiji je nositelj JU "More i krš", radi se o svoti od 900 tisuća eura, a ukupno gledano, projekt sa svim partnerima, iznosi 4,5 milijuna eura.
Uklanjanje barijera
– Osim mrijesta i sadnji riparijske vegetacije u sklopu projekta je planirano i uklanjanje umjetnih barijera na području Jadra i Vrljike. Te umjetne barijere na određeni način sprječavaju prirodni tok, one su ga usporile. To su, recimo, neki umjetni betonski slapovi ili cijevi koje su nekoć imale funkciju navodnjavanja, međutim, danas je to dobrim dijelom napušteno, ali zbog toga riba ne može prirodno migrirati – objašnjavaju iz JU "More i krš".
I dok čuvari prirode kreću u potragu za kalifornijskom invazivnom vrstom, Zvonimir Matijević, magistar inženjer agronomije, savjetnik agronoma i voditelj ovog projekta u Javnoj ustanovi "More i krš", razrađuje dalje cijelu priču.
– Nakon ovoga provodit ćemo i projekt "Refresh fish life", gdje ćemo se baviti zaštitom nekih drugih riba u našim rijekama, međutim, trenutno smo najviše zaokupljeni temama za mekousnu pastrvu "solinku", kroz "Improve river Life".
Kao što znate, ona je tu već od davnih dana, ona je naša endemska vrsta, međutim, zbog klimatskih promjena dolaze joj razne prijetnje.
Prva i najveća su invazivne vrste, na Jadru je to kalifornijska pastrva, u Solinu je još zovu i "popuša", i ona se već tu poprilično udomaćila.
Zbog klimatskih promjena događaju se temperaturne razlike u vodi te su se počele poklapati faze mrijesta između mekousne i kalifornijske pastrve i to pričinjava dosta štete mekousnoj pastrvi čiji je broj zbog toga u fazi opadanja.
Naime, obe su pastrve počele dolaziti do iste faze mrijesta, one su karnivorne vrste i mogu jesti ikru međusobno. Dakle, kad kalifornijskoj završi mrijest ona počne jesti ikru mekousnoj – navodi Matijević, objašnjavajući na koji su način postigli uspješan umjetni mrijest.
Nove metode
– Od 2020. samostalno radimo projekt mrijesta mekousne pastrve na rijeci Vrljici, tamo imamo izgrađeno mrijestilište gdje smo uspješno izmrijestili mekousnu pastrvu. Nakon toga smo se odlučili krenuti na isti način i na Jadru jer je ovdje bila veća prijetnja i rijeka je puno manja, samo 4,5 kilometara je dug njezin tok.
I tako smo ove godine to prvi put uspjeli uz pomoć tehnologije i prehranom mlađi mekousne pastrve.
Tehnologija je danas takva da imamo inkubacijske ležilice u rijeci i tako simuliramo prirodni ambijent – pojašnjava nam Matijević, dodajući kako stručni tim brojčano iznosi kako na tisuću pastrva u Jadru ima dvjesto jedinki mekousne pastrve.
– Ne možemo za sada znati točan broj, jer je mlađ još mala i ne možemo je uhvatiti, manja je od deset centimetara, to ćemo znati tek dogodine.
"Solinka" je, inače, zlatne boje i ima crne i crvene točkice, dok kalifornijska pastrva u Solinu ima crvenu šaru preko leđa, na taj način ih možete razlikovati. I kalifornijska nema ta meka usta po kojoj je mekousna poznata.
Najveća težina mekousne pastrve koju smo do sada zabilježili je bila dva kilograma – kazuje Matijević dok pratimo čuvarsku službu kako iz brodića ispod mosta traži kalifornijske pastrve. Uhvatili su taman i jednu "solinku", pa su je evidentirali i pustili u rijeku.
– Sakrila nam se, voli zasjenjena područja i čiste vode bogate kisikom, sakriva se više među riparijsku, obalnu vegetaciju, i zato smo u procesu obnove takve vegetacije – nadovezuje se Matijević dok gledamo "solinku" koja je, nakon što je vraćena u rijeku, brzo nestala među riječnim raslinjem.
Pomoć elektroagregata
Za to vrijeme u akciji od četiri pastrve koje su uhvatili pa pustili, tri su čak bile "solinke".
– I to je pokazatelj da smo na dobrom putu. Ovo je treća godina da ovo radimo i vide se rezultati. Podigao se broj mekousne pastrve, iako ima i dalje dosta kalifornijskih, ali nastojimo zadržati bioraznolikost tako da pojačamo populaciju mekousne solinke – kazuje nam Marijan Kurtović, glavni čuvar prirode u JU "More i krš".
– Radimo izlov alohtone vrste, kalifornijske pastrve, a ujedno obavljamo i monitoring mekousne pastrve, takozvane solinke. Ova vrsta lova je bezbolna i ne oštećuje same jedinke. Dakle, elektroagregat zatvara strujni krug i svu ribu privlači u centar tog kruga i onda mi samim opažanjem vidimo radi li se o mekousnoj pastrvi. Ako je riječ o njoj onda je samo slikamo i zabilježimo podatke radi evidencije, a ako se radi o kalifornijskoj onda je vadimo vani i zbrinjavamo.
Malo se ošamuti, ali nakon desetak sekundi ona je normalno u svome okružju i punoj snazi.
Imamo čuvarsku službu koja broji deset ljudi, pokrivamo 39 područja na području naše županije, među ostalima i rijeku Jadro, i gotovo svakodnevno smo tu, ako ne u vrstama ribolova, onda je tu nadzor područja i monitoring od strane čuvarske službe.
Još više radimo na edukaciji jer ima ljudi koji i dalje love mekousnu pastrvu, pa ih upozoravamo i pritom educiramo da je ovdje, u rezervatu na izvoru Jadra, zabranjena svaka vrsta ribolova osim u znanstvene svrhe. Na ostalom dijelu rijeke, nizvodno od Uvodića mosta, dozvoljen je sportski ribolov, dok ribolov mekousne pastrve nigdje nije dozvoljen. Ribolovna društva to znaju, paze na mekousnu pastrvu i poštuju pravila – govori Kurtović, ističući kako je lovostaj od 1. listopada do 1. lipnja.
Osim na krivolov, na čuvarima je, kaže, da upozoravaju i na nelegalno kampiranje i loženje vatre na otvorenome, kako ovdje, tako i na drugim područjima, poput Cetine.
Kod Gašpine mlinice
Uz Kurtovića, kolege čuvari koji su bili na Jadru su: Jakov Podrug, Ivica Jurić Kaćunić, Marijan Roguljić i Ivan Parlov.
– Roguljić i Parlov su danas u službi kod Gašpine mlinice gdje obavljaju ovo isto, samo ne iz broda, kao što smo to mi ovdje radili. Na leđima imaju ruksak u kojem je elektroagregat – pojašnjava Kurtović.
– Kod Gašpine mlinice smo otkrili i separacijsku populaciju mekousne pastrve. Tamo se nalazi u većem broju nego ovdje u rezervatu kod izvora. Pretpostavljamo da joj je tamo bolji prirodni ambijent, više je zasjenjeno i brža je rijeka. Morfološki su, inače, potpuno identične, isto je riječ o solinki.
Međutim, kako su bile potpuno izolirane, stvorile su se genetske razlike. Kod Gašpine mlinice je isto tako velik broj kalifornijske pastrve, kao i signalnog raka, pa i taj dio čistimo od tih invazivnih vrsta – navodi Matijević, dodajući kako su primjerci "solinke" bili ubačeni i u rijeku Žrnovnicu.
– Nakon izgradnje brane Prančević 1961. godine i Žrnovnica je dobila stalan tok, pa se i tamo ubacilo 20-30 jedinki ove solinke, međutim, tamo za sada nismo našli nijedan primjerak.
Mekousna pastrva se mrijesti od prosinca do ožujka kada su velike bure i jako je hladno, a na rijekama je to još udvostručeno plus što smo stalno mokri, pa je ovo veoma zahtjevno raditi. Inače, temperature u rijeci Jadro su od 9 do 13 stupnjeva – kazuje Matijević, dok cijeli tim jedva čeka da dogodine krenu u veliki pothvat u očuvanju prirode.
– Ove godine smo napravili mali mrijest kao pilot-projekt, a dogodine ćemo krenuti u veći obuhvat, pravi mrijest u rijeci Jadro – ponosni su svi sudionici s Jadra.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....