Zimski dani na Hvaru su toliko idilični da je teško motivirati se raditi išta osim upijati sunce, disati morski zrak i… To je to. Ne treba više… Ali to što ne treba ne znači da ne može pa su u Hvaru i ove godine niknule četiri kućice. Posjetili smo ih prošli tjedan u nedjelju ujutro i ostali ugodno iznenađeni brojem ljudi. Djeca su trčala okolo, crtala, igrala se. Odrasli su pili kave, piva, čajeve i jeli slatko ili slano, što je već kome život pitao u tom trenu.
Tad smo bili lijeni pisati pa smo samo guštali. Time smo si stvorili izliku da opet odemo u Hvar. No, ovaj put smo stigli prerano jer nismo znali da kućice otvaraju tek u 10 sati. Naravno, kava u "Parka", ne može se bez kofeina. Ni tamo još nije bilo skoro nikoga pa smo progovorili riječ, dvije s konobarom.
Čovjek je iz Srbije, nažalost ga nismo pitali za ime, sa ženom je već četiri godine na Hvaru, druga zima. Oboje rade u "Parka". Na pitanje kako provode zimu na otoku rekao je da su ga svi upozoravali na to da "treba izdržati zimu". No kako kaže, njega i ženu prošli su dani kad im je urbani život bio prioritet. Sada cijene mirnoću koju im zima na Hvaru pruža. Ljeti ne fali dinamike pa zima dobro dođe da bi se oni koji imaju s kim mogli kokolavati.
Zaradili smo liti pa trošimo zimi
Mi smo se kokolavali s tipkovnicom dok kućice nisu otvorile pa smo se spustili pred Lođu. Tamo smo pronašli dva vesela Hvaranina u najboljim godinama koji su taman imali neku živu raspravu nasred ulice. Pitali smo ih kako im je zimi na Hvaru, na što je Aljoša rekao: "Bolje je nama ovdje nego njima u gradu", a Jakša je s filmskim osmijehom dodao: "Zaradili smo ljeti pa trošimo zimi!"
Očito odlično raspoložena, gospoda su nastavila svoju raspravu nakon što smo razmijenili nekoliko šala nakon fotografiranja i razmijenili čestitke za blagdane. "Ma baš je dobro ode, svi su veseli, toplo, idila…" - prolazilo nam je kroz glavu.
Odlučili smo opet malo biti turist i uzeti kavu na prvoj kućici. Nisu primali kartice pa smo morali prošetati do bankomata. Putem natrag smo stali na pazar. Radio je jedan štand, a mladi, no iskusni prodavač nas je u hodu skupio s puta. Odlično raspoloženi nakon upijanja topline i osjećaja pripadnosti zajednici, odlučili smo uzeti nešto zelenja. Mladić je vješto posluživao gospođu koja je teško odolijevala većini njegova povrća i nas, koji smo se zadovoljili blitvom. Da vam pravo rečemo ne sjećamo se cijene, a nije ni da inače kupujemo blitvu, skupimo je od matere. U blagdanskom raspoloženju u kakvom smo bili i uz razinu energije i vještine prodaje koju je mladić pokazao, ta je blitva mogla koštati koliko je htjela.
Dobro je!
Stigli smo natrag na kućice s kesom blitve, gdje nas je čekao espresso, tek treći taj dan. Kristijan, jedan od mladića koji vode kućicu "Putna", pristao je razgovarati s nama.
Sve u svemu, stanje je dobro. Tijekom jutra zna biti malo slabije, ali to je očekivano. Navečer i noću je jako dobro, vikendi su posebno jaki i generalno smo zadovoljni. Čak je i nešto bolje nego prošle godine, kada je na početku bilo loše vrijeme - rekao je Kristijan.
Što se tiče cijena, mi ih držimo stalno istima. Kod nas je, primjerice, miks pića 4 eura, kava 2 eura i ljudi su stvarno oduševljeni tim cijenama. Općenito gledano, cijene na kućicama su povoljnije nego u Splitu i Zagrebu. Vidim da se jede i pije na svim kućicama, ljudi dolaze i posjećuju manifestaciju - dodao je pa se osvrnuo na ponudu…
Naša ponuda je jednostavna - nudimo ćevape, kobasice i piće. Druge kućice imaju fritule, kolače, hamburgere i slično. Ponuda se lijepo podijelila, nije da svi nude isto, pa svatko može pronaći nešto za sebe.
Što se tiče hladnoće navečer, nemamo grijalice jer nam ove godine nisu dopustili električne, već samo plinske, a to je neisplativo zbog stalne zamjene boca. No, realno, navečer rijetko bude jako hladno, tek povremeno, tako da to ne predstavlja veći problem - rekao nam je Kristijan iz kućice "Putna".
Kristijan nažalost, po vlastitu sudu, nije bio u reprezentativnom izdanju za fotografiranje, pa ga je zamijenio kolega i prijatelj Karlo. Pozdravili smo momke i odlično raspoloženog tattoo majstora koji je pio kavu na kućici te se uputili u jedini otvoreni restoran u Hvaru.
Prisjećajući se ugodnog iskustva s prijateljima iz Poljske ovog ljeta, željeli smo opet probati makarune sa sipom i bobom. Restoran je otvarao u 12.00. Stigli smo četiri minute prerano. Onda su se u vidokrugu pojavile dvije cure, očito strankinje. "Ima i lošijih načina za ubiti četiri minute…" - prošlo nam je umom dok smo se spuštali skalama prema njima.
Obratili smo im se na engleskom, odgovorile su na savršenom engleskom. Nastavili smo pričati na engleskom dok nisu rekle da su Slovenke. Potom smo pokušali pričati "na našemu" samo da bismo se odmah vratili na engleski jer nama slovenski nema smisla.
Našli smo strance!
Pokušali smo razumjeti zašto su Živa i Maša došle na otok u prosincu… Freelancerice su (u ovom slučaju se može opisati time da mogu raditi odakle god žele), bave se marketinškim pisanjem, kreiranjem poslovnih strategija i dizajnom. Tu se nekako već da naslutiti kakve bi goste Hvar mogao zanimati zimi no htjeli smo to čuti iz njihovih usta…
- Na Hvar smo došli usred zime jer nam je to imalo savršenog smisla. Za nas je ovo idealno vrijeme - mirno je, ugodno, nema gužvi, a vrijeme je odlično. Upravo takvo okruženje nam je trebalo kao kreativni bijeg iz Ljubljane, iz magle i rutine, kako bismo dobili svježe ideje i radili na poslovnim planovima za sljedeću godinu. Ljeti je previše ljudi, previše buke i sve je preskupo. Zima je, s druge strane, savršena - tiha, lijepa i inspirativna - rekla je Maša.
- Radim u turizmu i smatram da se ovdje zimski turizam itekako može razvijati. Dovoljno bi bilo da jedan hotel ponudi kvalitetan spa sadržaj i time potpuno promijeni percepciju zime na otoku. Niska sezona ovdje je i dalje vrlo ugodna - vrijeme je blago, priroda lijepa, a atmosfera mirna. Postoji realna publika za to: Slovenci, Talijani, ali i ljudi iz Splita koji bi rado došli na vikend-odmor. I sve bi to i dalje zadržalo mir i tišinu koji zimu na Hvaru čine posebnom - rekla je Živa. Kada se tek predstavila, ime nas je iznenadilo, no stotinka mira i pogled duboko u oči potvrdio je da Živini roditelji nisu pogriješili s imenom.
Maša je odgovorila na naše pitanje o tome koliko ostaju na Hvaru…
"Na Hvaru ćemo biti šest dana. Većinu vremena radimo, ali kad ne radimo puno hodamo, istražujemo i uživamo u miru. Ono što nam pomalo nedostaje su mali specialty coffee barovi, koji su zimi uglavnom zatvoreni, jer to inače volimo. Pronašli smo otvorenu teretanu, što nam je važno jer svakodnevno treniramo, tako da nam to uvelike olakšava boravak."
Zaželjeli smo im sve najbolje, zahvalili na posjetu otoku i otišli u "Mizarole" na makarune sa sipom i bobom. Čaša crnoga se podrazumijevala. Amerika se tada taman budila pa smo im malo vadili mast našom klimom i spizom, a oni su zauzvrat cijeli dan svima po New Yorku žugali kako je u Dalmaciji sve 100 puta bolje nego u najboljem gradu na svijetu. Jer jest.
Nakon obida i kraćeg razgovora sa starijom gospođom koja nas je s nekim zamijenila, vratili smo se na kućice. Tamo smo porazgovarali s Julijom Kovačić, vlasnicom kućice "Glod".
Mora bolje!
- Kućicu sam imala i prošle godine, ali ove godine imamo nešto drukčiju ponudu. Prošle godine pokušala sam uvesti malo drukčije stvari, poput finskih mesnih okruglica i meatballs suba, ali to se, iako je onima koji su probali bilo odlično, jednostavno nije primilo. Ljudi su stalno tražili kobasice, hrenovke i slične klasične stvari, a to tada nisam imala u ponudi. Ove godine sam zato odlučila pojednostavniti stvari i ponuditi ono što ljudi prepoznaju i žele. Fokusirali smo se na kobasice, ali i na "loaded fries" i "loaded dog" - s rastopljenim sirom, prženim lukom i bogatim dodacima. To se ljudima jako svidjelo već prošle godine, jer im je poznato, ali opet malo drukčije. Uz to imamo kolače, kroasane, mafine kakve nudimo i u "Glodu" te vafle koji su apsolutni hit, posebno među djecom - osvrnula se mlada poduzetnica na ovogodišnju ponudu, ali se onda okomila na uvjete koji su se promijenili u odnosu na lani…
- Što se tiče usporedbe s prošlom godinom, rekla bih da je program slabiji, a s druge strane smo nezadovoljni povećanjem cijene najma kućica. Prošle godine najam je bio 2000 eura, a ove godine 3000 eura za cijeli advent, što je velik skok. Uz to nam je ograničena količina struje po kućici, a tri dana prije otvaranja uvedeni su novi uvjeti koji nisu bili navedeni u natječaju - zabranjene su električne grijalice.
- Zbog toga smo morali vratiti električni roštilj i u vrlo kratkom roku nabaviti plinske uređaje, što na otoku nije nimalo jednostavno. Samo za plinske grijalice potrošila sam oko 400 eura, a ako se koriste intenzivno, jedna boca plina ode dnevno. Boca stoji oko 20 eura, a to kroz cijeli advent postaje ogroman dodatni trošak, pogotovo kad se zna da sam prošle godine već uložila u električne grijalice koje sada ne mogu koristiti - Julija je izrazila svoju zabrinutost pa priznala i zbunjenost…
"Nije nam jasno zašto je struja toliko ograničena s obzirom na to da ove godine nema klizališta, koje je ranije trošilo ogromne količine električne energije. Ako tog troška više nema, a nama je najam povećan, očekivali smo barem bolju infrastrukturu. Da su nam to barem na vrijeme najavili bilo bi lakše, ovako su se uvjeti promijenili u zadnji tren i stvorili nepotrebnu nelagodu."
Ipak, očito je da su ljudi zadovoljni kućicama…
- Da, unatoč svemu, vidi se da su ljudi zadovoljni. Nakon ljeta, kada se većina lokala zatvori, advent je praktički jedino događanje u gradu. Ljudi se žele negdje prošetati, popiti kavu, navečer piće, družiti se. Bez adventa, zimi se gotovo ništa ne događa. Kućice rade do kasno, vikendom se ljudi zadrže dulje i često bi voljeli nakon toga još negdje sjesti u zatvoreni prostor, ali takvih opcija je vrlo malo - rekla je Julija i dodala da bi i sama nakon što održi tri treninga plesa s djecom voljela otići negdje u toplo popiti pivo no to je, kaže, teško i nemoguće.
I dok je u gradu Hvaru nekima čista zimska idila, nekima tu idilu kvare uvjeti poslovanja i nedostatak sadržaja. Sve u svemu, zimski posjet Hvaru ili bilo kojem našem otoku idealan je način da se uspori i barem privremeno uživa u dinamici malog mjesta.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....