Klasika. Čim grane proljetno sunce, Dalmacija, posebice njezin priobalni dio, pretvori se u veliku bauštelu. Kopa se i krpa na sve strane. Bez svrhe i smisla.
Sad će, naravno, biti buke. Jer, samo zločest čovjek, a k tome i neznalica, ovo naše kopanje i krpanje može proglasiti besmislenim.
Odvratno. Ne čitajte te gluposti. Srećom da razvoju i napretku ništa ne može stati na put. Pa ni kvarni ljudi. Progres je nezaustavljiv! A ovo što se sada na dalmatinskim cestama, ulicama i plažama događa, to što novinar posprdno naziva kopanjem i krpanjem, i nije ništa drugo nego progres. Uostalom, bagerom se, ako niste znali, krči put do blagostanja. A ne pisaćim strojem.
Ipak, na vama je, slobodno birajte. Evo, već za koji dan. Bageri ili pisaći strojevi. Nije teško. Iskoristite blagodati demokracije. Ako pogriješiš jednom, uvijek možeš opet. Pogriješiti.
Cijev, kabel, cijev, kabel
– Ništa me ne pitajte – govori nam radnik na baušteli u Dućama.
Lažemo. Nije nam baš tako rekao. Rukama je pokušao objasniti da njega ništa ne pitamo. Jer, on je samo radnik. I još k tome stranac. Iz daleke zemlje. Siromašne. U kojoj se ne uči hrvatski jezik. Ni hrvatski običaji. Kopanje i krpanje pred sezonu.
– Ma kakvi, kod nas se radovi ovakve vrste obavljaju kad to ljudima najmanje smeta – tumači radnik.
Barem smo ga mi tako razumjeli. Nasmijao se kad smo mu rekli da nam je puna kapa radova. Da se svake godine kopa. I krpa. Uglavnom na istim mjestima. Da je teško naći komad asfalta koji barem triput nije raskopan. Cijev, kabel, cijev, kabel, cijev, kabel i tako unedogled. Kopaj, krpaj, kopaj, kopaj, kopaj, krpaj.
– To mi je bezveze, kod nas se misli unaprijed. Kad se kopa, onda se odmah naruče radovi za sve vrste instalacija. Nema šanse da jedne godine raskopavate cestu zbog postavljanja kanalizacije, drugu godinu zbog struje, a treću zbog vode. Da je tako, odmah bi glave letjele, u figurativnom smislu, naravno, jer nismo mi divljaci – kazuje, ako smo ga dobro shvatili, naš sugovornik.
Posebno mu, veli, smeta što se radovi zahuktaju pred izbore. Pa i njih tjeraju raditi od zore, dok još i pijevci spavaju, oni su već debelo na dnevnici.
– Počinjemo prije sedam – pokazuje prstima.
– Ne smijemo probiti rok, a rok je podređen izborima. Jer u Hrvatskoj, kako su nam rekli, ne možeš dobiti izbore ako ne raskopaš čitav grad – dobro je upućen radnik.
Ispričava se. Veli da mora dalje, da nije ovdje došao dangubiti. I dodaje da su novinari baš to, dangube. I to svugdje na svijetu. Zna on dobro novinare. I još zna, kaže, da ćemo njegove riječi krivo prenijeti.
– Siguran sam da hoćete – tvrdi.
Šetnica umjesto plaže
Pozdravljamo ga i nastavljamo dalje novom dućkom šetnicom. Ispružila se od Omiša do Dugog Rata i kažu da je ovakve nadaleko neće biti.
U pravu su. Ovakve sigurno neće biti. Uzela je oko 10.000 četvornih metara plaže. Najvrjednijeg dućkog resursa. Na nekim mjestima plaže de facto više i nema. A zašto bi je i bilo pored šetnice. Koja je još uvijek u teškim radovima. Beton, armatura i stijene umjesto pijeska. A u moru koševi i tuševi.
Srećom, izbori su blizu, još koji tjedan.
– Što ste rekli? – pita nas postariji njemački bračni par dok nam damper prolazi preko stopala.
– Da će sve biti u redu, izbori su blizu! – deremo se Hansu na uho.
Nije rekao da se tako zove, ali sliči na Hansa.
– Ali ja više neću biti tu, sezona je odavno počela, Uskrs je prošao!? – sad se i Hans dere.
– Tko vam je kriv!
– Što ste rekli?
– Ništa, aufiderzen!
Odosmo na cestu. Jer, i tamo su radovi. Kroz cijelo mjesto. I plus kroz Dugi Rat. Mijenjaju se stare vodovodne cijevi. Stoga ni vode svako malo nema. Tko ne prati obavijesti na stranicama omiškog Vodovoda, smrdljiv ide na posao.
– Kako to mislite dokad će trajati radovi?! – uzvraća pitanjem jedan radnik, Hrvat, sve razumije.
– Trajat će dok ne budu gotovi – zaključuje.
Pobijedio je. Dabome da je. Njegovi uvijek pobjeđuju.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....