Vlasnici zemljišta na trasi buduće ceste na Kozjaku, okupljeni u Udruzi građana Spasimo Kozjak i Kaštela, i danas su kraj svojih parcela. Razlog je ponovna provedba uvida na parcelama vlasnika zemljišta na trasi prometnica koje povezuju tunel Kozjak s državnom cestom DC8.
Podsjetimo, Kaštela proživljavaju vrhunac tenzija oko pristupne ceste za tunel Kozjak. Očevid na privatnim parcelama 13. listopada proveden je uz asistenciju policije. U postupku osiguranja dokaza, koji prethodi izvlaštenju, na teren su izišla tri stručnjaka: vještak građevinske struke, vještak za poljoprivredne kulture i geodet. Jutros je na Kozjak zbog provedbe očevida stigao veći broj policijskih službenika, ali i vlasnici zemljišta u pratnji odvjetnice.
9.45
U nastavku pogledajte videozapis razgovora Jelene Barić, savjetnice Upravnog odjela za upravljanje nepokretnom imovinom i imovinskopravnim poslovima Splitsko-dalmatinske županije, i Sandre Russo Zelenović, odvjetnice stranaka u postupku.
Na terenu su i policajci.
9.30
Vlasnici zemljišta protive se planiranoj trasi ceste i traže obnovu postupka izdavanja lokacijske dozvole. Tvrde da se trasa godinama mijenja, upozoravaju na moguće posljedice za poljoprivredno zemljište i okoliš te poručuju da njihova borba nije borba za veću otkupnu cijenu, nego za očuvanje zemlje koju generacijama obrađuju.
„Pozvali su nas da dođemo jer će se obaviti mjerenje naših parcela i uvid u stanje na terenu. Mi smo pokrenuli upravni spor i tražimo obnovu postupka izdavanja lokacijske dozvole. Svi vlasnici zemljišta duž trase, od Lukšića do Kambelovca, bore se za to da se ta dozvola preispita“, kaže Ivan Vicenco Pensa.
Ističe da mu nije jasno zašto se trasa može mijenjati na drugim područjima, dok se mještanima na ovom području govori da u ovoj fazi postupka promjene nisu moguće.
„Ako se trase mogu mijenjati u Omišu i Novom Vinodolskom, zašto smo mi manje vrijedni? Zašto bi se uništavalo naše blago, zemlja koju čuvamo i obrađujemo sve ove godine i koju želimo ostaviti svojoj djeci? Mogli smo je prodati i otići živjeti u Švicarsku, ali to nikada nije bio naš cilj. Ni za 20 eura po kvadratu, ni za tisuću eura, mi svoju zemlju nećemo prodati. Ova borba nije borba za podizanje otkupne cijene“, poručuje Pensa.
„To nije ulaz u Kambelovac, nego cesta kroz naša polja“
Planiranu prometnicu smatra projektom koji, prema njegovu mišljenju, zanemaruje vrijednost prostora kroz koji bi trebala prolaziti.
„To je megalomanski projekt. Iz tunela dolazite u Kaštel Lukšić, a zatim idete prema Kambelovcu i sve se to naziva ulazom u Split - kaže.
Posebno naglašava važnost tradicionalnih suhozida i zemljišta koje su generacije poljoprivrednika uređivale kako bi postalo plodno i obradivo.
„Nitko više ne zna tko je prvi izgradio te suhozide. Ljudi su donosili zemlju ispod borovih i hrastovih šuma, stvarali plodno tlo i ostavljali nam ga u nasljeđe. I sada bi netko sve to trebao prijeći bagerima zato što se govori da je cesta napredak“, upozorava Pensa.
Ne protivi se razvoju infrastrukture, ali smatra da razvoj ne smije ići na štetu poljoprivrede i okoliša.
„Vodovod je napredak, struja je napredak. Mi ovdje trenutačno nemamo ni vodu, a trebali bismo dobiti cestu koja će prikupljati velike količine oborinskih voda i s njih ispirati ulja i druge onečišćujuće tvari. Bojimo se da bi sve to moglo završiti u našim potocima i tlu. Smatram da je potrebna i kvalitetna analiza tla. Prema onome što sam vidio u studiji, predviđene su upojne jame, pa se postavlja pitanje što se događa s vodom koja s ceste odlazi izravno u zemlju. Zar smo mi građani drugoga reda?“, pita se.
„Trasa se mijenjala godinama, a sada nam govore da promjene nisu moguće“
Pensa tvrdi da se trasa projekta mijenjala više puta još od 2005. godine te smatra da bi se njezino opravdanje i utjecaj na pojedina gospodarstva morali ponovno razmotriti.
„Govore nam da se u ovoj fazi postupka trasa više ne može mijenjati, a ona se, koliko pratimo, od 2005. mijenjala barem deset puta. Stalno se nešto mijenja, a onda se procjenjuje koji je OPG vrijedan, a koji nije. Postoje dvije točke koje se ne mijenjaju i mislim da bi trebalo jasno objasniti zašto su upravo one toliko važne“, ističe.
Zbog toga su, kaže, sudskim putem već zatražili obnovu postupka i preispitivanje svega što je dosad učinjeno.
„Tražimo da se preispita cijeli postupak i sve što je dosad napravljeno. Vrijeme je već odavno prošlo, a na područjima predviđenima trasom izgrađene su i kuće s potrebnim papirima. Zašto mi nismo mogli graditi svoje kuće pod istim uvjetima? Kad bismo ovdje stavili ciglu na ciglu i malo žbuke, uvjeren sam da bi odmah reagirala interventna policija. Zato imamo osjećaj da postoji povlašteni sloj ljudi, dok smo mi poljoprivrednici, obični ljudi koji rade na svojoj zemlji, prvi na udaru“, kaže Pensa.
Više od 2000 maslina i šest hektara zemlje
Za Pensu ovo nije samo pitanje prometnice i administrativnog postupka, nego i pitanje opstanka poljoprivredne proizvodnje koju godinama razvija.
„Obrađujem šest hektara zemlje i imam više od 2000 maslina. Sada sam usred berbe. Imamo maslinike, visokovrijedno poljoprivredno zemljište i suhozide. To nije prazna površina preko koje se može jednostavno prijeći, nego prostor od kojeg živimo i koji smo dužni sačuvati“, govori.
Dodaje da vlasnici, prema njegovim riječima, nisu bili pravodobno i uredno obaviješteni o svemu što se odnosi na njihove parcele te da ni sam još nema potpunu informaciju o površini koja bi mu mogla biti obuhvaćena zahvatom.
„Riječ je o četrdesetak četvornih metara, koliko sam uspio doznati, ali ni to ne znam sa sigurnošću jer nisam vidio sve podatke. Nitko od nas nije bio uredno obaviješten“ - zaključuje Pensa.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....