StoryEditorOCM
OtociMALA MISTA

Bračanka Senka: jedina harmonikašica na otoku, gradila suhozide i skoro postala načelnica, njezina priča je filmska

Piše Ivica Radić
26. veljače 2026. - 10:05

Za Bračanku Senku Jozenku Nižetić iz Novoga Sela može se kazati da je “faca” i “čudo “od žene. Ne robuje stereotipima, ne uklapa se u utabane životne kalupe i odvažno uklanja predrasude o ženama. Sve se to događa u sredini u kojoj je patrijarhat itekako snažno prisutan.

Senka je harmonikašica, glazbenica i pjesnikinja, a malo joj je nedostajalo da postane i općinska načelnica. Uz to svojim rukama podiže suhozide, pravi ljekovite kreme i uzgaja povrće na ekološki način. I za sve to nađe vremena.

Pravi je kuriozitet da je naša sugovornica jedina harmonikašica (šinjadurka) na Braču, a ni najstariji otočani ne sjećaju se da je kroz povijest žena harmoniku svirala na zabavama i javnim nastupima. Sve dok se nije pojavila Senka. U svijesti mnogih, naime, harmonika je tradicionalni “muški “ instrument. S druge strane, mnogi tvrde da je harmonika instrument koji dira ravno u srce.

image

Bilo kuda, s harmonikom svuda

Senka se zaljubila u harmoniku vrlo rano, kada je išla u treći razred osnovne škole. Harmoniku je svirao njezin barba Kruno i ona je ubrzo ostala začarana njezinim zvukom. Jednoga dana došla je do svoje mame Fanice i odlučnim dječjim glasom kazala:

- Želim biti harmonikašica.

Jedno je reći, a drugo realizirati. Živjela je u obitelji s još dva brata, otac je radio u kamenoklesarstvu, a mama je bila domaćica. Iz redovnih primanja nije bilo moguće kupiti harmoniku.

Branje ‘manjiga’

Međutim, njezina mama odlučila je ispuniti želju svoje kćerke. Brala je po poljima i vrletima “manjige” i od njih pravila rakiju koju je potom prodavala po Splitu. Na taj je način zaradila novac pa je Senka došla do svoje prve harmonike. Bila je to Weltmeister sa 60 basova i nje će se sjećati čitavoga života. Međutim, to je bio tek prvi korak jer je trebalo osigurati i učitelja koji će je podučavati. Njezina majka angažirala je prof. Antu Nižetića, selačke gore list, koji je živio u Splitu. On je svake subote dolazio u Novo Selo i Senki davao lekcije iz sviranja tog instrumenta. Sjeća se da su knjige i vježbenice nabavljali iz Slovenije. Te poduke trajale su šest godina, a Senkina mama je znala, više puta, umjesto u novcu prof. Nižetića isplatiti u pršutu, siru, kozliću, povrću...

- Uvijek sam zahvalna svojoj majci Fanici jer bez njezine pomoći i podrške moj talent i ljubav prema harmonici nikada ne bi došli do izražaja - sa sjetom u glasu kazala je jedina bračka harmonikašica uz napomenu da je i njezina mama glazbeno bila nadarena jer bi po sluhu prepoznala kada bi pogriješila u vježbama.

Svoju glazbenu naobrazbu nastavila je u Srednjoj glazbenoj školi Josipa Hatzea u Splitu, a potom je stekla diplomu nastavnika glazbenog odgoja, a osposobljena je i za klavir. S tom diplomom zaposlila se u osnovnoj školi u Selcima, i to na zamjenu. I tu nije mogla bez harmonike pa je utemeljila harmonikaški orkestar od petnaestak učenika i četveroglasni učenički zbor od pedeset članova. Svojim nastupom oni su 1982. godine uveličali povijesni trenutak svečanog otvaranja nove zgrade osnovne škole.

Novi izazov našla je u novoosnovanom KUD-u “Hrvatski sastanak” u Selcima, u kojemu je bila voditeljica mandolinskog orkestra, ženske klape, knjižnice i pomoćnica dirigenta Limene glazbe. Međutim, zov harmonike bio je jači pa se nakon pet godina rada odlučila ponovno u potpunosti vratiti svojoj prvoj glazbenoj ljubavi. Nastupala je u više bračkih klapa i predstavljala je pravo osvježenje jer je nemoguće bilo sresti klapu sa ženom harmonikašicom. Svirala je ona i u glazbenim sastavima, i to kao orguljašica i harmonikašica.

image

U Čileu s našim iseljenicima

PRIVATNI ALBUM

Sa svojom harmonikom obišla je “pola svita”, ali su je se posebno dojmili i ostali u sjećanju nastupi za naše iseljenike u dalekom Čileu 2004. godine i u Kaliforniji. U Čileu je boravila mjesec i pol dana i obišla ga uzduž i poprijeko. Od jednog do drugog kraja te južnoameričke države letjeli su po pet-šest sati. Zajedno s klapama nastupala je u Antofagosti, Punta Arenasu, Ognjenoj zemlji i Santiagu.

- Susreti s našim iseljenicima bili su dirljivi. Oni su osjetili dašak svoje domovine i prepoznali svoje korijene, a na zabave su dolazili sa svojim čileanskim prijateljima kako bi im približili svoj zavičaj. Bilo je tu puno emocija, a ponekad je potekla i pokoja suza. Pozivali su nas u svoje kuće u goste - prisjeća se naša sugovornica uz napomenu da je ista atmosfera vladala i u susretu sa našim iseljenicima u Kaliforniji, u kojoj su boravili dva i pol mjeseca. U kalifornijskom gradu San Jose svirali su na dočeku Nove 2001. godine.

Život s iseljenicima

Svirala je i pjevala Senka s klapama i našim iseljenicima u Švedskoj te Gradišćanskim Hrvatima u Austriji. Harmonika je bila i ostala njezin profesionalni izbor. Nikada joj nije bilo teško nositi i rastezati harmoniku težu od 12 kilograma na svojim leđima te u isto vrijeme pjevati i plesati u štiklama.

- Sve najbolje što sam u profesionalnom životu doživjela vezano je uz harmoniku. Bez nje mnoge stvari ne bi mi bile dostupne i puno svijeta i zemalja ne bih nikada vidjela. Tu su još i brojna prijateljstva koja se ne zaboravljaju. I znajte, dokle god budem mogla disati, rastezat ću svoju harmoniku. Još za života na mome grobu postavit ću harmoniku izrađenu u kamenu kao trajni spomen - prisnažila je jedina bračka šinjadurka, koja je napisala i uglazbila nekoliko pjesama koje slave njezin otok Brač.

Svoju ljubav prema glazbi Senka je prenijela i na kćerku Angeliku, koja je već s deset godina počela svirati harmoniku i javno nastupati. Međutim, na tome nije stala jer je naučila svirati još pet instrumenata: klavir, gitaru, saksofon, flautu i pikolo flautu. Majka i kći osnovali su glazbeni duo “Štikla”, a na moj upit odakle ime Štikla, Senka je uz osmijeh odgovorila da je ime pogođeno jer su obje uvijek nosile visoke štikle. One su svojim stasom i glasom godinama žarile i palile na mnogim nastupima i zabavama širom “Lijepe naše”. Briljirale su u emisiji Supertalent, gdje su stigle sve do poluzavršnice. Međutim, kada je stigla korona, Angelika se odrekla glazbe i nastupa i krenula u druge profesionalne izazove.

Senka je i pjesnička duša. Piše pjesme na štokavici, ali i na jedroj selačkoj čakavštini. Priprema izdati i zbirku svojih pjesama, svoj pjesnički prvijenac. Posljednjih godina redovito sudjeluje na nastupima bračkih čakavskih pjesnika, a u Novome Selu sama ih i organizira.

Lanjske godine na lokalnim izborima kandidirala se za načelnicu općine Selca, u čijem se teritorijalnom ustroju nalazi i Novo Selo. Prvi put u toj općini na istočnoj strani otoka Brača u izbornu utakmicu ušla je - žena. Bez iskustva sa svojim skromnim financijskim sredstvima, ali sa čvrstom nakanom da prekine učmalost i nedostatak vizije u svojoj općini, kao nezavisni kandidat napravila je pravo malo čudo. Izbore je izgubila za samo 70 glasova.

Njezini predizborni skupovi bili su ljudi koje je susretala na ulici, u trgovinama, u šetnji i na javnim mjestima. Slušala je što oni misle i što ih tišti.

- Niti sam Trump, niti Putin, već odlučna, hrabra, samopouzdana, empatična, obrazovana žena iz naroda. Zato iziđite na izbore i glasajte za osobu koja hoće snagu pokretljivosti, energičnosti, komunikacije, rada, reda, empatije i nadasve život umjesto stagnacije - poručila je tada Senka biračima koji su joj povjerovali i mnogi dali svoj glas.

- Osjećam se kao moralni pobjednik i eto mene ponovno na sljedećim izborima - poručila je Senka.

Asti masti!

Od svoje majke Fanice naslijedila je recept za proizvodnju ljekovitih masti, odnosno melema. Masti koje je njezina majka pravila od ljekovitih biljaka bile su osvojile veći dio tadašnje Juge. Potvrdilo se staro pravilo da se dobar glas daleko čuje. S time se počela baviti 1968. godine. Narudžbe su stizale sa svih strana pa njezina majka travarka nije mogla udovoljiti svim zahtjevima. Ljekovite trave odlazila je brati čak i u Hercegovinu. Senka ljubomorno čuva brojna pisma zahvale koja je majka dobila od onih kojima je melem pomogao. A, sve je krenulo kad je njezina majka bila bolesna, a lijekovi joj nisu pomagali. Zato je pomoć odlučila sama potražiti među ljekovitim biljem koje joj je vratilo zdravlje. Svoje meleme Senka je u čast i zahvalu svojoj mami nazvala “Nona Fani”. Tako se Zeleni melem koristi, kazala je, kod zdravstvenih problema poput sinusa, glavobolje, grlobolje, hemoroida, genitalnih i kožnih oboljenja dok Melem od gaveza rješava probleme zglobova, kostiju, modrica i rana koje ne zarastaju te za ublažavanje bora na licu. To su njezina dva osnovna proizvoda, ali ima toga još.

image

Melem mast

Senka Nižetić će uskoro na rođendanskoj torti pogasiti 68. svjećicu. Udala se s nepunih dvadeset godina za svog Tončija iz susjednih Selaca. U braku su dobili četvero djece, kćerku Angeliku te sinove Sebastiana, Antoana i Zvjezdana. Noni Senki posebnu radost pričinjava šestero unučadi, tri unučice i isto toliko unuka.

- Imam obitelj koja je najljepši refren mojih pjesama, oni su moj brod i sidro, a moj nemirni, razigrani i kreativni duh je moje jidro. Kada se umorim, uzmem harmoniku ili stanem uz moj klavir i energija krene - životni je sukus naše sugovornice, koja svoje zadovoljstvo nalazi i u podizanju i gradnji – suhozida. Po njezinim riječima i život je poput suhozida, gradi se kamen po kamen, s puno truda i ljubavi, ali jedino tako može ostati za generacije koje dolaze.

Na upit bi li u životu, kada bi to bilo moguće, nešto promijenila, odgovorila je ovako:

- Da mi se još jedanput rodit, ništa u svome životu ne bi promijenila. Biti glazbenica, pisac tekstova i glazbe, klapska i samostalna harmonikašica, obići pola svita i čitavu Lijepu našu, uokolo graditi gomile, baviti se uzgojem biljaka i izradom ljekovitih krema čini me sretnom i zadovoljnom ženom. Ne radim da bih preživjela, ja stvaram da bih živjela. Kad prestanem s aktivnostima, to će biti i prestanak mog disanja, a ja planiram još dugo i glasno disati.

Na završetku razgovora evo i zanimljive poruke jedine bračke harmonikašice čija su energija i snaga zadivljujući.

- Moja poruka je jednostavna. Budite dijete koje se igra nitima života i pletite najljepšu čipku od svega onoga čime se bavite. Dok god radite srcem, vaša pjesma života nikada neće prestati.

Ja sam otišao, a Senka je ostala u društvu svoje harmonike i klavira.

 

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
13. ožujak 2026 09:33