Veliki tjedan poseban je za sve vjernike, ali na Hvaru je ipak barem mrvicu posebniji nego igdje drugdje u Hrvatskoj. Preko 500 godina neprekinute procesije Za Križen na ponos je svima iz Jelse, Vrbanja, Vrisnika, Pitava, Vrboske i Svirača, svim Hvaranima, Hrvatima, katolicima i vjernicima. Taj događaj na ponos je svim ljudima dobre volje jer pokazuje ne samo Božju moć, pokazuje ljudsko zajedništvo i otpornost.
Svake godine procesija privlači sve više i više pozornosti pa za hvarskim križevima hoda i mnogo duša koje s otokom nemaju direktne veze. Jedna takva na Hvar je doplovila u župniku male poljske župe Gręboszów (ne brinite, ni mi ne znamo kako se čita). Velečasni Wiesław Babiarz je stigao u posjet kako bi osjetio veličanstvenost UNESCO zaštićene procesije.
No stigao je po posebnom pozivu koji je zaslužio vodeći župu ljudi koji Hrvate tretiraju jednako kao Poljake - s poštovanjem, brigom i ljubavlju.
- Došao sam na molbu ambasadora, Tomislava Vidiševića, veleposlanika Republike Hrvatske u Varšavi, zbog toga što se u mojoj župi nalazi groblje na kojem je pokopano 133 hrvatska vojnika iz 1914. godine, iz Prvog svjetskog rata. Od 2014. godine redovito dolazi ambasador Republike Hrvatske u moju župu, na to groblje, u čast poginulim vojnicima - rekao je velečasni Wiesław Babiarz na Poljskom, a župe sv. Lovre u Vrboskoj, velečasni Robert Bartoszek, također Poljak preveo na tečni naši.
- Prva veleposlanica Republike Hrvatske, Andrea Beck, pronašla je u povijesnom institutu u Poljskoj podatak da su tijekom Prvog svjetskog rata hrvatski vojnici bili uključeni u austro-ugarsku vojsku. Tamo su poginuli i tamo su pokopani. Danas su njihova imena i prezimena identificirana, koliko je to bilo moguće - nastavio je velečasni Wiesław progovarati kroz velečasnog Roberta.
- Jako sam zadovoljan što moji župljani brinu o tom groblju, da je uvijek uređeno, da ima svijeća i cvijeća. Velika mi je čast što se hrvatski veleposlanik svake godine, drugu nedjelju u studenome, posjećuje našu župu, sjeća tog događaja i dolazi odati počast tim poginulim vojnicima. Zato se tada održava obilježavanje i hrvatska država se tada prisjeća tih vojnika koji tamo počivaju - rekao je za kraj velečastni Wiesław, a velečasni Robert se simpatično, po prvi put, spetljao u prijevodu jer je “studeni” u Poljskom deseti mjesec u godini. Nakon što smo se malo zabavljali jezičnim razlikama i gledali ta prekrižena poljska slova fotografirali smo fotografije koje je velečasni Wiesław donio iz Poljske.
Na njima se, rame uz rame, vide Hrvati i Poljaci, vojnici, kako ponosno stoje i odaju počast onima koji su bili prije nas, kako bi se znalo tko smo, kako oni koji dolaze za nama znali tko su oni.
Ali dao Bog da nam u budućnosti samo cvate cvijeće, bez kostiju ispod njega… Ako kostiju i bude, neka se onih koji su ih ostavili zauvijek sjećamo.
Pa je dobro da su velečasnog Wiesława pozvali da dođe u vrijeme Križa. Ima li boljeg dokaza da Hrvati imaju mogućnost sačuvati nešto vrijedno i kroz najteža razdoblja? To nam svima daje za pravo vjerovati i da će i prijateljstvo između Hrvatske i Poljske trajati barem koliko i procesija Za Križen. A Križ nikada neće stati.
Čak i da Hajduk umre, Križ će živjeti, ne samo živjeti, rasti i jačati.
Možda za koju godinu vidimo nekoliko autobusa Poljaka iz župe Gręboszów na procesiji Za Križen. Ali ne kao počasni gosti (unatoč svoj časti koju zaslužuju), već kao posebni prijatelji, oni koji naše čuvaju kao da je njihovo.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....