"Ej, Tahi, slušaj, moran napisat članak, a ti imaš ludilo restoran i malo si blekast, jel ti to igra?", bilo je dovoljno da posjetimo restoran "Kokot" u Dolu.
Došli smo u Dol. Parkirali na parking, pokraj njega je bio znak – "Kokot 20 metara".
Da, možda zračne linije… Ovako smo morali hodat preko 100 koraka, i da nije bilo lipih suhih artičoka kraj drugog znaka za restoran, šetnja kroz malo dalmatinsko misto u proljeće pridvečer strašno bi nan teško pala. Izdržali smo hodočašće od parkinga prema restoranu i pokraj zadnjeg znaka sreli dva para starijih Amerikanaca.
"What did he say his name was? Stip?" jedan od njih neuspješno je pokušavao izgovoriti "Stipe", ostali su bili još neuspješniji.
"It’s STIPE", ubacili smo se u razgovor, koji svakako vodimo 30 puta u dan...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....