Moć i snaga države mjeri se funkcioniranjem njenog sustava. Kad je Volodimir Zelenski 19. ožujka posjetio Helsinki, jednom od njegovih vozila iz pratnje ‘zalijepili‘ su kaznu za parking jer u Finskoj funkcionira sustav. Par tisuća kilometara južnije i 4 dana kasnije Frano Borovina Miče (26) prekasno je stigao u bolnicu i preminuo jer u Hrvatskoj ne funkcionira ni sustav za parkiranje, a kamoli hitan medicinski prijevoz s otoka.
Bi li Frano preživio da je na vrijeme stigao u bolnicu, o tome se može špekulirati. Činjenica je da je njegov transport trajao više od 8 sati. Boljeg dokaza o nemoći i disfunkcionalnosti države nema. Eventualno se tu još može spomenuti da su stanovnici Stona nakon potresa cijelo jedno desetljeće živjeli u kontejnerima, a ni ovi s Banovine neće puno kraće.
Da je sustav funkcionirao, Frano Borovina bi nastavio živjeti na Lastovu, imao bi obitelj, djecu... Toliko o demografiji. No, Borovinu je, mimo fatalne medicinske dijagnoze, ubila i ona o funkcioniranju države. Sad će inspekcije tragati za krivcem, žrtvovati kakvog liječnika, medicinsku sestru ili dispečera, ali sustav neće mijenjati. Jer ne zna kako.
Ne znam bi li se to moglo finacirati sredstvima EU, ali na obalama hrvatskih otoka trebalo bi postaviti table s upozorenjem - pristup na vlastitu odgovornost. Oni koji putuju na pučinske otoke trebali bi na ulazu u trajekt pokazati oporuku. Jer medicinski zlatni sat, naročito ljeti, ne možemo osigurati ni u Omišu, a kamoli na pučinskom otoku izloženom udarima vjetra i valova izravno s Otranta.
Hrvatsku javnost neko je vrijeme zabavlja informacija o kupovini 6 umalo nepotopivih brodica za hitne intervencije. Nema tog vala koji njih može zaustaviti. Ako ih i prevrne, ispravit će se same. Međutim, jedan udar juga i jedan ugroženi mladi život pokazali su koliko su takve brodice - beskorisne. Ona koja je mogla spasiti Franin život, vezana je u Gružu. Zajedno s plovilima policije, Lučke kapetanije, Carine... lijepo ih, močno ih je vidjeti onako na okupu. To je ta snaga države, ukotvljena u mrtvoj bonaci.
Stručnjaci su već rekli da bi brodici za hitne intervencije trebala najmanje četiri sata do Lastova i nazad. Da je vezana na Stradunu trebalo bi joj i uru više, ali se u turističkoj zajednici nitko nije sjetio da bi takva brodica, vezana uz Orlanda, baš lijepo figurala. Neviđeno mjesto za selfie.
Zašto je brodica za hitne intervencije vezana u Dubrovniku? Je li ikad zabilježen slučaj da je pacijentu trebao hitan prijevoz iz Grada na otok? Zašto taj brod nije vezan na Mljetu, u ekvidistanci između Lastova, Korčule i Elafita? Zato što je održavanje dislocirane posade skupo, a sprovod jeftin.
Kako bi izgledao hitan prijevoz pacijenta s teškim ozljedama ili srčanim smetnjama po valovima visine nekoliko metara, drugo je pitanje, no brza brodica na razumnoj lokaciji svakako bi bila neka prednost. Pri čemu bi trebalo razraditi i proceduru za različite vremenske uvjete jer nije svejedno prevozi li se pacijent s morem u krmu ili u kvartir od prove.
Jedino rješenje za prijevoz otočnog pacijenta u "zlatnom satu" je helikopterski prijevoz. U tom segmentu, unatoč 62,5 milijuna eura uloženih u samu tehniku, imamo ozbiljnih problema s infrastrukturom, a još više s kartama, dispečerima i općenito funkcioniranjem zemaljskog dijela tog koncepta. Primjerice, helidrom na Lastovu smješten je iza brda koje po teškom jugu stvara problematična vrtloženja. Doduše, kad je Frani trebao helikopter, vremenski uvjeti na Lastovu nisu bili takvi da helikopter ne bi mogao sletjeti. Zašto onda nije stigao?
Zato što to nisu omogućavali vremenski uvjeti na helidromu na Vidovoj gori. Lani helikopter s helidroma na Braču nije mogao poletjeti u 21 slučaju. Da je bio smješten u Divuljama (ili negdje drugo), mogao bi poletjeti u barem 15 od tog 21 slučaja. Naravno, i ovdje je, kao i kod plovila, bolje da je helikopter na otoku, umjesto u Divuljama.
Hrvatska nema helikoptere specijalizirane za traganje i spašavanje na moru, poput Sea Kinga ili Sea Hawka, ali angažirani Aerbusovi helikopteri EC 135 i H 145 mogu tijekom vidljivog dijela dana taj posao obaviti bez većih problema. Dapače, u određenim okolnostima bolje i efikasnije nego veliki vojni Mi 171 Sh koji pak nemaju problem kad trebaju letjeti noću. Naime, helikopteri smiju pokrenuti ili ugasiti rad elise do dređene brzine vjetra. Zbog konstrukcije elise, vojnim "ešicama" limit vjetra pri kojem smiju pokrenuti elisu čak je i manji nego kod helikoptera H145. Ali kad jednom krenu, "Tovari" iz baze u Divuljama gotovo su nezaustavljivi. Mogu poletjeti i sletjeti pri 90 km/h (25 ms) čeonog vjetra, 36 km (10 ms) bočnog i nešto slabijem leđnom vjetru. Manji Airbusovi helikopteri približno su im u tome ravnopravni.
Zašto onda nisu poletjeli vojni helikopteri iz Divulja? Ili policijski iz Dubrovnika? Jer ih nitko nije zvao. Zavod za hitnu medicinu negdje je po portalima čuo da je oglašen crveni meteo-alarm pa je odlučio da nema smisla zvati HRZ ni MUP. Nisu zvali ni Obalnu stražu....jasno im je bilo da HRM po tom kijametu radije stoji doma umjesto da patrolira po bespućima plavog mora. To samo kad je bonaca i stađon od liganja.
To je, eto logika kojom razmišlja i djeluje sustav kojeg je država postavila. Poziv za hitnu medicinsku intervenciju za Franu Borovinu odaslan je u 21:43. U Opću bolnicu Dubrovnik predan je u 06:21. Političari će tvrditi da su učinili sve. Angažirali su čak i veliki trajekt ne bi li momku spasili život. Poduzeti nadljudski napori bili su uzalud. Jer nema tog napora koji u takvim okolnostima može napraviti ono što država nije u stanju. Izuzetno je važno naći tko je kriv za sve ove propuste. Bez toga se sustav ne može promijeniti. Bez toga, Lastovci, Višani i ini otočani doista mogu samo napisati oporuku jer će se ovo prije ili kasnije ponoviti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....