Stari Grad je možda jedan od "najdalmatinskijih" gradova i ljeti i zimi. Zimi je uobičajeno miran, kale su puste, ali i dalje imate barem dva otvorena restorana i pristojan broj aktivnosti za različite generacije…
Ljeti Stari Grad postaje labirint koji istražuju duše iz svih krajeva svijeta. I sve više tih duša stiže u Paiz namjerno, ne samo zato što su već razgledali Hvar. Ljude privlači povijest grada, koja realno nije dovoljno iskorištena, naročito ako se priča o UNESCO-ovom zaštićenom Ageru u kojem bi trebalo biti moguće provesti cijeli dan, od jutra do večeri, upoznavajući lokalne obrtnike, njihove priče i proizvode. Trenutno to nije moguće iako veseli što se svake sezone barem jedno polje pretvori u turistički ekosustav koji gostima nudi iskustvo od polja do stola. Za koju godinu, ako poduzetnička atmosfera, potpora zajednice i institucija budu na razini, Stari Grad bi iza svojih leđa mogao imati UNESCO zaštićeno područje koje uživa svoj puni potencijal i pršti od okusa, mirisa i iskustava koje nudi ne samo turistima nego i našim ljudima.
Ipak, Stari Grad svake godine raste, svake godine sve više ljudi trči po rivi ujutro, a svaku večer restorani se pune ljudima iz različitih krajeva svijeta koji su došli posjetiti kolijevku Dalmacije. Par takvih ljudi pronašli smo na trgu Ploča prije nego su se uputili u istraživanje kala i potragu za idućim restoranom u kojem će probati hrvatsku hranu.
„Mi smo iz Edinburgha, u Škotskoj…” - rekli su nam sugovornici što je izazvalo naše čuđenje jer smo ih mogli u potpunosti razumjeti, nije bilo legendarnog škotskog naglaska. Tada su nam rekli da su zapravo oboje Englezi.
„Prvi put smo u Hrvatskoj. Htjeli smo vidjeti nekoliko različitih mjesta, pa smo počeli u Splitu, zatim išli u Bol, pa smo došli ovdje. Svugdje nam se jako sviđa, ne možemo izdvojiti neko mjesto... Stari Grad smo odabrali jer je pun povijesti. I da, pronašli smo sve što smo očekivali pronaći u Starom Gradu. Jako je lijepo.“
Na pitanje gdje dalje putuju, odgovorili su: „Idemo još u... kako se izgovara? - Hvar. Spavali smo u svakom od tih mjesta – u Splitu par noći, u Bolu tri noći, ovdje tri noći, Hvar jednu noć, pa se vraćamo natrag u Split još jednu noć i onda letimo kući.“
Ljudi su očito dobro isplanirali putovanje i putuju u skladu s današnjim trendovima, nema više ljetovanja od 20 dana na istom mjestu, barem ne za takve goste. Njima se nije problem premještati s otoka na otok, iz grada u grad, kako bi upili što više dalmatinskog načina života, kulture i energije. Zanimalo nas je spavaju li u hotelu ili u privatnom smještaju.
“Spavamo u maloj kući za odmor.“ - rekli su Alan i Mandy. Nismo mogli propustiti pitati ih o cijenama… Nisu spominjali cijenu smještaja iz čega se može zaključiti da su s istom zadovoljni, no malo su se požalili na cijene hrane… „Pa, danas popodne bilo je malo skupo nešto pojesti, ali još nismo puno probali, tek smo stigli.“
Zahvalili smo se gospodinu i gospođi na posjeti otoku, Dalmaciji i Hrvatskoj, zaželjeli im svako dobro i uputili se kući pjevajući Rusulicu…
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....