Empatija, plemenitost, nesebičnost i međusobno pomaganje vrijednosti su i odlike s kojima se ne rađamo, već ih usvajamo i prihvaćamo u najranijem djetinjstvu. To najbolje potvrđuje primjer trinaestogodišnjeg Mikule Roškera, učenika 7. razreda Osnovne škole u Pučišćima na Braču, čija je plemenitost zadivila mnoge.
Pred onim što je sve učinio ne može nitko ostati ravnodušan. Stoga je grupa građana u tom bračkom mjestu pokrenula inicijativu da se u povodu Dana općine, koji se slavi na blagdan svetog Jere, njihov Mikula Rošker - nagradi.
Taj prijedlog Općinsko vijeće je jednoglasno prihvatilo i nagradilo ga javnim priznanjem, i to Pohvalnicom za njegov široki društveni angažman, iznimnu socijalnu osjetljivost i inspirirajuće humanitarno djelovanje.
Obiteljsko okruženje bila je prva učionica u kojoj je mali dječak Mikula učio što empatija, suosjećanje i velikodušnost uistinu znače. Sve je počelo kada su mu bile tri godine jer je tada često u društvu svoje majke Roberte odlazio u lokalni volonterski centar u Pučišćima. Njegova majka, naime, bila je uključena u rad „Bračkih pupoljaka“, udruge koja skrbi o djeci s teškoćama u razvoju. I dok je ona volontirala u udruzi, Mikula je često znao uzeti pinel i svojom dječačkom rukom uključiti se u akcije oslikavanja prostorija.
„Moja majka usadila mi je ljubav kako treba pomoći potrebitima, osobito djeci. Vidio sam s koliko ljubavi ona to radi i da joj to nosi radost i zadovoljstvo. To sam i ja prihvatio“, pojasnio je Mikula.
Kad mu je bilo devet godina, ponovno se uključio u akciju pomoći „Bračkim pupoljcima“, i to samoinicijativno i na originalan način. Na svoj rođendan pozvao je sve, i prijatelje i odrasle, da mu ne nose darove, nego novac, koji je onda uplatio na račun organizatora humanitarne akcije „1100 kilometara za 1100 terapija“.
Njegov prikupljeni novac osigurao je 11 besplatnih terapija za djecu s poteškoćama u razvoju. Kod nas, nažalost, nema dovoljno društvene institucionalne brige za tu djecu pa su ovakve donacije zlata vrijedne. Umjesto da džeparac potroši na mobitel ili električni romobil poput mnogih njegovih vršnjaka, on ga je usmjerio u plemenite svrhe te je istodobno senzibilizirao svoje mlade prijatelje da sudjeluju u humanitarnim akcijama. Humanost čine plemenitost i dobrota, a kada djeca pomažu drugoj djeci, to je istinsko darivanje od srca.
I ove godine trinaestogodišnji Mikula našao je originalni način da se uključi u još jednu humanitarnu akciju „Srcem kroz planine - Denali“, u kojoj se prikupljao novac za poboljšanje uvjeta rada u supetarskom Domu zdravlja, središnjoj zdravstvenoj ustanovi na Brača. S obzirom na to da je strastveni ribolovac, uspio je uloviti dvije impozantne hobotnice, svaka je bila teška preko pet kilograma. Taj izdašan ulov stavio je na lutriju i tako prikupio 600 eura. Slika nasmijanog i veselog Mikule u ronilačkom odijelu s dvije hobotnice koje su bile veće od njega samoga obišla je Hrvatsku i potaknula druge donatore da se uključe u tu hvale vrijednu akciju.
„Odlučio sam pomoći u toj akciji. Tražio sam načine i kada sam ulovio dvije velike hobotnice, dileme nije bilo. Stavio sam ih na prodaju na lutriju, a kupnjom brojeva na lutriji stanovnici mojih Pučišća svesrdno su podržali tu moju akciju“, pojasnio je uspješni mali ribolovac Mikula, koji je ljubav prema ribolovu preuzeo od svog oca Marka.
„Mikula je veliki jer mu je srce veće od pučiškog kampanela i istovremeno mali jer je skroman i spreman dati cijeloga sebe zajednici i društvu. Ponosan sam što ga poznajem i što je postao i dio moje priče jer je sudjelovao u dvije moje humanitarne akcije i bio je primjer i poticaj mnogim drugima“, kazao je brački planinar i visokogorac Ranko Dragičević, koji se zajedno s prijateljem Davorom Večajem popeo na Denali, najviši vrh Sjeverne Amerike, koji se uzdiže prema nebu 6190 metara.
„Kada krećete u tako izazovne i neizvjesne planinarske uspone", dodao je najpoznatiji brački visokogorac, "primjeri dječaka Mikule daju vam dodatni poticaj i snagu. Vjerujem kako se njegova kap ljubavi eksponencijalno raspršila na srca drugih.“
Mali Mikula velikoga srca sjetio se i svog prijatelja Dražena Anđelića, koji je prije tri godine prerano preminuo pa je njemu u spomen organizirao memorijalni dječji košarkaški turnir. Bilo je to u ljeto 2023. godine, a plakat je sam ispisao svojom dječačkom rukom i postavio ga na više lokacija u mjestu. Od tada se taj memorijalni turnir igra svakoga ljeta.
Još kao dječak, prije nego što je kročio u prvi razred osnovne škole, sudjelovao je u ekološkim akcijama i na moru i na kraju. Tako je u svom ronilačkom odijelu čistio podmorje i otpad s plaža.
Aktivan je i u dramskoj sekciji svoje osnovne škole koja upravo priprema predstava „Romeo i Julija“, engleskog književnika Williama Shakespearea. U toj, po mnogima najvećoj ljubavnoj priči svih vremena, ulogu Romea igrat će upravo Mikula, i to na engleskom jeziku.
Nedavno je s članovima školske dramske skupine sudjelovao u projektu „Kazalište prijateljstva“, koji obuhvaća razmjenu učenika i boravak u obitelji domaćina. Kada su gostovali u Sarajevu, Mikula je bio smješten kod obitelji u kojoj je bio i dječak s posebnim potrebama. On je u tu obitelj unio toliko radosti i sreće da je dobio i pismenu zahvalu. To potvrđuje kako se istinska snaga i plemenitost ne mjere godinama, već - srcem.
„I nadalje ću pomagati potrebitima, a pogotovo djeci. Nakon svake akcije osjećam zadovoljstvo i sreću. Sretan sam ja, a vjerujem da su sretni i oni kojima sam pomogao. Njihove riječi zahvale meni su najveća nagrada i zadovoljstvo“, kazao je na završetku ove priče veliki Mikula Rošker te pozvao sve, a osobito svoje vršnjake, da se uključe u akcije pomoći onima kojima je potrebna.
Bračanin Mikula Rošker svojim primjerom potvrđuje kako dobrota ne poznaje granice i kako plemenitost može živjeti i među najmlađima. Kada bi odrasli slijedili njegov primjer, svijet bi zasigurno bio bolji i sretniji.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....