Jadransko more suočava se s tihom, ali ozbiljnom prijetnjom, invazivnim vrstama koje narušavaju osjetljivu ekološku ravnotežu. Među najvećim prijetnjama je plavi rak (Callinectes sapidus), predator koji se ubrzano širi i ugrožava autohtone vrste. Projekt "BlueDiversity" okuplja stručnjake i lokalnu zajednicu u cilju zaštite ovih osjetljivih ekosustava.
"Zahvaljujući projektu ‘BlueDiversity‘, započinjemo detaljnija istraživanja te uspostavljamo program praćenja plavog raka, invazivne vrste koja značajno utječe na biološku raznolikost našeg područja. Plavi rak je izrazito agresivan predator koji se hrani raznim organizmima, što ugrožava autohtone vrste, uključujući i jegulju, strogo zaštićenu vrstu ključnu za stabilnost ekosustava. Kako bismo očuvali autohtone populacije riba i drugih morskih organizama, iznimno je važno kontinuirano pratiti brojnost plavog raka te poduzeti odgovarajuće mjere za njegovu kontrolu", izjavila je Jelena Kurtović Mrčelić, mag. biol., univ. spec. oecol. mar.
"Kako bi pronašli rješenja, partneri projekta ‘BlueDiversity‘ iz Italije i Hrvatske okupili su se u Centru za posjetitelje ‘Skrivena Dalmacija‘ u Dugopolju, gdje su analizirali utjecaj ljudskih aktivnosti i klimatskih promjena na određenim pilot-područjima. Posjetom ušću Cetine i rezervatu Pantan partneri su iz prve ruke procijenili stanje ekosustava i usuglasili plan daljnjih aktivnosti. Ušće rijeke Cetine i ihtiološko-ornitološki rezervat Pantan posebno su pogođeni negativnim utjecajem urbanizacije, intenzivnog turizma i klimatskih promjena. U Pantanu prodor mora mijenja kemijski sastav vode i ugrožava močvarni ekosustav, dok na ušću Cetine ljudske aktivnosti dodatno otežavaju opstanak lokalnih vrsta. ‘BlueDiversity‘ nije samo ekološki projekt, to je poziv na akciju. Svaka osoba može doprinijeti zaštiti Jadrana, bilo kroz istraživanja, podršku održivim inicijativama ili podizanje svijesti. Vrijeme je da zajedno zaštitimo naše more!" poručili su iz Javne ustanove "More i krš".
Plavi rak gušta u globalnom zatopljenju
Plavi rak je autohtona vrsta Atlantskog oceana i Meksičkog zaljeva. U nekim državama SAD-a važan je čimbenik u prehrani. I dok su tamo na nekim područjima morali početi kontrolirati izlov kako bi se zaštitila populacija plavih rakova, ti rakovi, koji narastu do 23 centimetra promjera, na drugim područijma, pa tako i u Jadranu, uzrokuju probleme. Kod nas je stigao balastnim vodama, a globalno zatopljenje ide mu u prilog jer mu pomaže pri razmnožavanju, a i lakše podnosi toplije zime pa se brzo širi.
Tko zna, ostaje vidjeti hoće li se u skorijoj budućnosti američkim turistima u restoranima nuditi više buzara od plavog raka i grancigula i sličnih jela. Sigurno bolji spoj naše i njihove kulture od hamburgera s rikulom i tartufatom. A i autohtone vrste bit će nam zahvalne.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....