Ako pratite ovo novo Malo misto koje se događa u Jelsi, onda znate da je izgradnja škole na igralištu postojeće škole trenutno goruća tema. Ima tamo i dodatnih zapleta, ali narod trenutno najviše od svega zanima kako spriječiti izgradnju nove škole na predviđenoj lokaciji.
Sinoć je s tom točkom, među morem drugih, održana sjednica Općinskog vijeća Jelse. Za sjednicu se znalo nekoliko dana i očekivao se velik interes građana. Građani su i pokazali velik interes, ali administracija Općine ponovno je pokazala zavidno kartaško umijeće…
Poučeni sjednicom o hostelu i time što se dogodi kada narodu prekipi, ovaj put su smjestili sjednicu u malu salu kapaciteta svega 30-ak osoba. Skoro pola od toga otpada na vijećnike pa je većina građana koji su htjeli slušati kako im se odlučuje o sudbini to bilo onemogućeno samim nedostatkom prostora. Ali još jednom treba skinuti kapu administraciji na, za njih, pametnom korištenju pravila. Svi građani i predstavnici medija koji žele prisustvovati sjednici trebaju se najaviti. Na prošloj sjednici to nitko nije spomenuo, ovaj put su čim smo fotografirali prvu fotografiju redari došli do nas kako bi nas upoznali sa zabranom korištenja mobitela.
Mobitel smo spremili u džep i pokušali se nagurati između 10-ak ljudi koji su ispred vrata vijećnice stajali i pokušavali čuti o čemu se unutra raspravlja. To su bili oni najuporniji, većina je otišla kada su shvatili da će se sjednica održati u maloj sali i da ih se neće pustiti unutra bez najave. Nije se moglo dobro čuti detalje sjednice pa smo i mi napustili prostor općine, u salu u kojoj je održana sjednica nismo kročili.
Sjeli smo gledati ždrijeb za Svjetsko prvenstvo u gradsku kavanu i razmatrali ima li smisla popiti još jedan espresso kada je vani već noć… Ipak je pala mineralna. Dobro, pala je do pola. Tada su dame koje su u isto vrijeme kada i mi napustile prostor ispred vijećnice rekle da su dobile dojavu da počinje rasprava o školi…
Poraz mineralnoj
Priznali smo poraz mineralnoj i popeli se natrag pred malu vijećnicu.
Tada se pokazalo da unatoč vještini dijeljenja koju je administracija pokazala narod neće samo tako baciti karte na stol.
Stigli smo u trenutku kada je predsjednik vijeća Jure Gurdulić objašnjavao prisutnima da je Općina nemoćna jer je Županija nositelj projekta, a Općina partner. Naglasio je, u klasičnom stilu traženja tehnikalija, što naravno - treba poštovati, svatko igra kako zna, i da je peticija trebala biti upućena Županiji, a ne općini. Potom je rekao nešto što je ostalo glavni adut administracije do kraja rasprave o školi. Sredstava za kupiti drugi komad zemlje za školu nema. Kako je rekao, škola će se graditi tad ili neće uopće. Ima jedna omražena riječ na slovo “U”... Cijena novih zemljišta je navodno previsoka jer nitko ne želi prodati za bagatelu što Općini veže ruke.
Potom je riječ zamolio mladić koji je, ako smo dobro čuli iz hodnika ispred vijećnice, organizator peticije. Skupljeno je 662 potpisa. Rekli su nam da se mladić zove Ivan Visković. Objasnio je ono čega su svi svjesni, da predviđena lokacija za školu nije dobra i pozvao vladajuće da im proradi savjest. Ljudi okupljeni ispred vijećnice pljeskali su mladiću koji je staloženo i pristojno iznio svoje mišljenje.
Predsjednik vijeća je odgovorio da pošto se radi o županijskom projektu, priliku treba iskoristiti sada, inače će novci propasti i Stari Grad će dobiti školu prije Jelse. Šokirani izjavom ljudi okupljeni ispred su se ili smijali ili govorili “Dobro, djeca će nam u Stari Grad u školu.” ili “Pa mi ćemo skupiti novce za zemlju!”
Javio se i predsjednik HDZ-a Jelsa, Dinko Marijan, koji je rekao da je Općina partner na projektu čija su zaduženja bila pronaći zemljište i ishodovati dozvole. Optužio je vladajuće da obmanjuju ljude. Nastavak Marijanova govora/pitanja nismo mogli jasno čuti jer su se ljudi uzvrpoljili, a Marijana je netko prekidao dok je govorio. Jedna se žena, nabijena pred vrata vijećnice, požalila na to.
U šušuru je načelnica dobila riječ i postavila pitanje: “Je li važnije igralište ili škola?” Na što se iz publike, i to čak te unutar vijećnice, moglo čuti: “Igralište.”
Dok je načelnica Marija Marjan unutra govorila svojim uobičajenim stilom, bivši načelnik je ispred vijećnice rekao da je to županijski projekt i da Općina tu ne može ništa pa čak ni odustati. Jedan od redara je komentirao kako tu vidi mnogo ljudi koji imaju puno zemlje, a nitko se nije ponudio pokloniti komad zemlje za školu. Nismo provjerili koliki postotak svoje plaće, koju mu isplaćuju ti građani, redar uplaćuje u humanitarne svrhe…
Potegla se i tema sigurnosti djece i regulacije prometa oko dviju škola. Jedna je žena koja je sjedila u drugom redu unutar vijećnice postavila pristojno pitanje vladajućima kako misle osigurati sigurnost djece ako se nova škola izgradi na predviđenom mjestu. Načelnica je nakon kraćeg razmišljanja odgovorila: “Riješit ćemo.”
Bilo je tu još mini rasprava na temu, ali bit se može svesti na to da su vladajući isticali da se radi o županijskom projektu u kojem je Općina nemoćna i da je ovo povijesna prilika za dobiti novce za izgradnju škole koja se ne smije propustiti. Više puta se moglo čuti i da je u trenutku kada je trebalo kupiti zemljište za školu Općina bila bez sredstava pa je situacija sada takva kakva jest.
Reakcije publike
Taj bi razlog u očima nekih, opravdano, držao vodu. No onda se dogodilo nešto što ni barba Smoje ne bi napisao…
Žena iz publike, unutar vijećnice, ustala je i rekla da je gospodin čije ćemo ime trenutno izostaviti Općini poklonio komad zemlje s izričitom namjenom izgradnje osnovne škole. Pokazivala je na dokaz na mobitelu, ali nije s nama htjela podijeliti dokument prije nego provjeri s obitelji.
Poklonjeni komad zemlje još postoji. Na njemu će se izgraditi vrtić.
Da je rasprava tu završila, svima bi bilo jasno da se dugi niz godina nije sve bistro u situaciji sa školom u Jelsi, ali onda je došao red na pitanja građana. Administracija se, vjerojatno se sjećajući prošle sjednice, pokušala obraniti od istih, no volja naroda je prevagnula i pitanja su počela…
- Vi ste tu zbog nas, ne mi zbog vas! - započeo je čovjek koji je dobio prvo pitanje građana i zaradio gromoglasan pljesak ljudi unutar i ispred vijećnice.
Rekao je da je bio u politici i da su imali planove za izgradnju škole u Pelinju, gdje je građani i sada žele. Usporedio je to s izgradnjom ambulante na istom području u Jelsi.
- Zamislite da su se hitna i ambulanta izgradile na mjestu stare ovdje u sredini grada? Pa to bi uništilo grad.
Spomenuo je i da je trenutna škola građena kako je građena i da nema mogućnosti širenja, što i jest bio razlog da se za izgradnju nove predvidi zona u Pelinju. Isti je gospodin upozorio i da regulacija prometa ne rješava nedostatak prostora. Te rekao da Općina Jelsa ima obavezu i pravo upravljati svojim prostorom bez obzira što je to županijski projekt. Po njemu je ključno pitanje to kako se Općina Jelsa postavila prema izgradnji te škole. Zaključio je rečenicom:
- Treba napraviti školu, ali u Pelinju. Ne tu.
Svi su opet pljeskali.
Iduće pitanje građana bilo je usmjereno na izgradnju hostela. Gospodin je od vladajućih tražio DA/NE odgovor na pitanje imaju li zakonsko rješenje od države da se hostel nikada neće izgraditi. Predsjednik vijeća je odgovorio:
- Imamo mišljenje…
Isti je gospodin rekao nešto što su svi ispred vijećnice šuškali:
- Neka propadnu novci koje smo mogli dobiti za školu.
Donirani novac
To je bilo mišljenje svih okupljenih ispred vijećnice. Bolje da propadne prilika za uzeti te novce i bolje ne izgraditi školu uopće nego je pošto-poto izgraditi na trenutno predviđenoj lokaciji - igralištu već postojeće škole. Moglo se čuti ispred i da ljudi komentiraju kako bi donirali novac koji nemaju da se skupe sredstva za kupnju novog zemljišta.
Bivši načelnik nije mogao izdržati da se ne javi pa je ušao u vijećnicu i ponovio da je županija prijavitelj, da je projekt u njihovu proračunu te da su projekcije da će se izgraditi kroz 2-3 godine. Općina je, kaže, nemoćna, a ako Županija odustane od projekta, kaže, škola se neće izgraditi idućih 30 godina. Ne znamo koji šamani vide toliko u budućnost, ali okupljene građane to nije previše zanimalo, fokusirani su na sadašnjost, reakcije su opet bile iste:
- Bolje išta nego to!
Stvar je spasio Luka Bunčuga, direktor Hvarskog vodovoda, koji je zamolio za riječ i predložio da se oformi tijelo stručnih osoba koje mogu otići u županiju pregovarati i objasniti situaciju u kojoj se Jelsa nalazi. Predložio je i da se zemljište za novu školu kupi tako što će se omogućiti obiteljima da doniraju novac. Reakcije prisutnih, vladajućih i oporbe i građana, bile su pozitivne. To je malo smirilo situaciju jer se došlo, ako ne do rješenja koje je u interesu građana, barem do jasnog idućeg koraka koji vodi k tom rješenju. Predsjednik vijeća rekao je da će se predloženo tijelo oformiti, čime je rasprava o izgradnji škole završena u pozitivnom tonu. Kada je završila rasprava o školi, većina okupljenih ispred vijećnice odlučila je da ne mogu više naprezati uši i uputila se kući zagrliti djecu čiju su budućnost spasili time što se nisu bojali pokazati što misle.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....