Nemojte samo napisati kako su Nerežišća najbolja u Hrvatskoj po darivanju krvi jer smo u odnosu na broj stanovnika svjetski prvaci – s tim riječima i sa smiješkom na licu ispratio nas je Dario Marinković, predsjednik nerežiškog kluba dobrovoljnih darivatelja krvi, koji slavi 50. obljetnicu svog rada i djelovanja.
Stoga će njihova prva akcija u jubilarnoj godini ostati upamćena kao ona koja je oborila rekord jer je prikupljeno čak 90 doza tekućine koja život znači i koja se ničim ne može nadomjestiti. Nikada u povijesti kluba nije prikupljeno toliko doza krvi u jednoj akciji pa su nerežiški "dragovoljci" na najbolji mogući način svom klubu čestitali polustoljetni jubilej.
Zlatna knjiga
– Naše mjesto broji tek nešto više od 800 stanovnika, a lani smo prikupili više od 200 doza krvi, što čini visokih, nebeskih, 25 posto. Dosta će se pamtiti 2018. godina, kada je darovano 220 doza, i 2021. godina, s 219 prikupljenih doza krvi. To je svjetski fenomen. Zamislite kada bi, primjerice, u Zagrebu ta granica iznosila 15 posto, gdje bi nam bio kraj. Imali bismo krvi za izvoz – ponosno veli Dario Marinković.
Među dobrovoljnim darivateljima krvi poseban razlog za radost imao je Ante Dubravčić Rafe (62). Na 50. rođendan kluba on je darovao jubilarnu stotu dozu krvi.
– Lijep je to osjećaj zajednički slaviti dva, za mene, važna događaja u životu. Kada dajem krv, uvijek imam osjećaj da sam učinio nešto dobro i plemenito. Ljubav prema darivanju krvi naslijedio sam od svoje majke, koja je također godinama bila dobrovoljni darivatelj – kazao je slavljenik Ante Dubravčić, koji se upisao u zlatnu knjigu dobrovoljnih darivatelja.
Prvi put je ispružio svoju ruku 1986. godine, kada je u Splitu dao krv za žrtve prometne nesreće na Braču. Zanimljivo je spomenuti da nikada nije bio odbijen kod davanja krvi, a njegovim stopama krenuo je i njegov sin. Dosta je onih koje je Rafe svojim primjerom i dobroćudnošću privukao u klub.
Andro Bezmalinović broji 107 davanja, ali posljednjih godina krv daje u Splitu, na Zavodu za transfuziju, jer je u životnom kalendaru prešao 65 godina i tada vrijede drukčija zdravstvena pravila.
Nerežiški klub posebno se diči s Meri Obilinović (61), koja je s 87 davanja bez premca i rekorderka među bračkim ženama. Vjerojatno bi i u širim geografskim razmjerima bilo teško pronaći ženu s tolikim brojem davanja. Inače, godišnje žene mogu krv pokloniti tri, a muškarci četiri puta, a svaka doza ima 450 mililitara životne tekućine. Takva jedna doza može spasiti čak tri života.
U iskaznici Meri Obilinović stoji da je prvi put dala krv 15. svibnja 1989., a tada je imala 24 godine. Klubu se priključila na poticaj svoga supruga, koji je u dva navrata bio i predsjednik dobrovoljnih darivatelja. Ima grupu B negativno i nikada nije bila odbijena zbog mogućih zdravstvenih poteškoća.
Nema preskakanja akcije
– Preporučila bih svima onima koji su zdravi neka se odazovu jer nikada ne znaš kada i tebi krv može zatrebati. Davanjem krvi dajete drugoj osobi nešto najvrjednije što imate, a to je dio sebe. I sama sam jednom bila na operacijskome stolu i tada mi je trebala krv.
Darujući krv osjećam se zdravijom, a na taj način pomažem drugima, ali i sebi – kazala je bračka rekorderka, uz napomenu da će je uskoro njezin sin Jerko preteći po broju davanja, a krv poklanja i njezina nevjesta.
Jadranka Pučo krv je darovala 75 puta i po tome se nalazi odmah uz bok rekorderke Obilinović. Kod žena 75 davanja ekvivalent je stotinu kod muškaraca. Prvi put je svoju ruku ispružila 1992. godine.
– Vidjela sam kako drugi daju krv pa sam odlučila i ja probati. I više nikada nisam odustala ni preskočila akcije. Drago mi je da ima sve više žena koje daruju krv. Saznanje da moja krv može pomoći potrebitima čini me sretnom. I moj sin je godinama bio dobrovoljni darivatelj, ali je zbog zdravstvenih tegoba trebao odustati – kazala je vicerekorderka Jadranka Pučo.
Svi naši sugovornici uglas su kazali kako će krv darivati sve dok im to godine života i zdravlje budu dopuštali.
U ovogodišnjoj prvoj akciji u jubilarnoj godini klub iz Nerežišća postao je bogatiji za četiri nova mlada člana. To su Marija Filipi i trojica "mušketira": Leon Kušćević, Tin Brezovečki i Zvonimir Kuščević. Mladost najbolje svjedoči kako za budućnost kluba ne treba brinuti.
– Nije bilo ništa strašno. Iako se bojim igle, uopće me nije boljelo. Davanjem krvi želim pomoći potrebitima. Zamišljam tako nekoga na operacijskome stolu ili ženu koja rađa i gubi puno krvi, a moja joj doza može pomoći i spasiti život – razmišlja Marija Filipi, koja je prvi put darovala krv i tako se priključila širokoj obitelji humanosti.
Zanimljivo je spomenuti kako je kod davanja krvi bila odmah do rekordera Rafe, koji je širokim osmijehom i podrškom njezino prvo darivanje učinio lakšim.
Vrijedni predsjednik
Bilo je i onih koji su željeli darovati krv, ali ovaj put nisu "prošli".
– Žao mi je što je tako ispalo, ali u životu uvijek postoji drugi put – reče Karla Pivačić, koja neće odustati od svoje plemenite nakane.
U proteklih pola stoljeća djelovanja klub je imao i uspone i padove, ali nikada nije prestao s radom. Na Braču je to jedini klub dobrovoljnih darivatelja koji kontinuirano djeluje već pedeset godina, a to je još značajnije kada se to događa na jednome otoku.
Klub je snažan zamah doživio 2016. godine, kada je dužnost predsjednika povjerena Dariju Marinkoviću. On je znao i umio, na svoj način, uz poticajnu ljudsku riječ, u klub privući mnoge i takav rad dao je vrhunske rezultate.
I sam je bio darivatelj koji je krv poklonio 41 put, ali onda je zbog bolesti morao stati. Međutim, nikada se nije umorio poput magneta privlačiti nove članove i darivatelje.
– Svima nam treba više empatije, zajedništva i solidarnosti – poručio je predsjednik nerežiškoga kluba.
U prigodi 50. rođendana kluba valja spomenuti i one koji su sve potaknuli i od kojih je sve krenulo. Utemeljiteljski skup činili su: Ivo Senković, Nikola Janković, Juro Brešković, Mate Dragičević, Jerko Jerković i Nenad Kuščević, koji je ujedno bio i prvi predsjednik. Oni su udahnuli život klubu čiji članovi baklju plemenitosti i humanosti nose i svjedoče već pet desetljeća.
Od njih na životu je samo Nenad Kuščević (80 godina), koji je uvijek ostao čvrsto vezan uz klub. Krv je dao 81 put, a njegovim stopama krenula su i njegova četiri sina. Neno je izračunao kako su on i njegovi sinovi ukupno darovali 333 doze krvi.
U netom održanoj obljetničkoj akciji klubu dobrovoljnih darivatelja krvi priključili su se i njegova dva unuka, Leon i Zvonimir. Teško je naći takve primjere obiteljske solidarnosti i humanosti kada je u pitanju davanje krvi.
S koljena na koljeno
– Najviše me veseli kada vidim ovoliko mladosti oko kluba. To najbolje potvrđuje da će naš klub i dalje živjeti i slaviti nove jubileje. Sa sjetom se prisjećam kako je sve počelo i osoba koje su, usprkos različitim svjetonazorima, obrazovanju i poslovima, bile jedinstvene kada je bilo u pitanju darivanje krvi – ističe Nenad.
Svi naši sugovornici su samozatajni ljudi, uostalom, kao i većina dobrovoljnih darivatelja krvi, ne traže ni pohvale ni priznanja. Međutim, njihova djela kazuju više od svake riječi, dovoljna im je spoznaja da su nekome pomogli.
Dobrovoljno darivanje krvi u Nerežišćima postalo je tradicija koja se prenosi s generacije na generaciju i postalo je svojevrsno obiteljsko nasljeđe. Ovdje se često natječu tko će više puta dati krv.
Nerežišća su poznata po tome da su bila povijesna bračka prijestolnica, da imaju kameni slavoluk koji podsjeća na pecivo i svojevrsni je fenomen pa se naziva "Koloč", te po boriću koji raste u središtu mjesta na krovu crkvice, a od sada će biti poznata i hvaljena po svojoj humanosti i svojim dobrovoljnim darivateljima krvi.
Njima u čast bit će održana svečana sjednica kluba, koja će se održati 24. travnja i na koju će biti pozvani svi živi darivatelji, sadašnji i bivši, a to će biti i prilika da se oda zahvalnost i onima koji nisu među živima, kao i utemeljiteljima.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....