Nema u Donjem Humcu, malom bračkom mjestu, problema s radnom snagom, kao primjerice u Šibeniku, u kojem je žena bezuspješno tražila radnika za pomoć u masliniku i vinogradu. I na oglas objavljen u grupi s tisućama članova nije dobila niti jednu ponudu. U Donjem Humcu, u kojemu živi oko 130 stalno boravećih Bračana, živi i 20-ak stranaca. Ne bježe oni ovdje od motike, dapače, nakon obavljenog primarnog posla, onog zbog kojeg su tu došli, u svom slobodnom vremenu rado je se hvataju brojni Nepalci.
Njima nije teško baviti se poljoprivredom, otići na žurnatu, ići na mjesta od kojih puno domaćih bježi kao vrag od tamjana. Evo i kurioziteta, s domaćima smo razmatrali udio stranaca u odnosu na domaće iz mista. I došli do intrigantnog odnosa, za koji domaći kažu da takvog nema nigdje na Braču, možda i puno šire. Uglavnom, brojka nije mala, stalno i raste, što pokazuje kako se u Humcu, u kojem nema ni jednog nezaposlenog čovika, radi dobar biznis.
Posla je tu jako puno, pričaju nam domaći. Ima ga u ugostiteljstvu, turizmu, građevini, trgovini, kamenu... Općina Nerežišće, s njom i Donji Humac, buja na sve strane. Samim tim su široko, kada već domaći neće, otvorili vrata radničkoj klasi.
U ovom trenutku u Donjem Humcu bilježi se mali "united colours", s novim sumještanima pristiglim iz Nepala, Srbije, Makedonije, BiH... Suživjeli su se s domaćima, postali su i sami već domaći, rade kod svojih poslodavaca, a što je važno, rade i kod drugih nakon radnog vremena kada im se ponudi dodatni, dobro plaćeni posao. Druže se, idu na izlete, ljeti na kupanja. Zarađuju prvenstveno kako bi svojim obiteljima omogućili bolji život.
- Nego kako nego im je lipo, kod mene u restoranu i turizmu pomažu kao pomoćna snaga u kužini. Pomažu i u apartmanima liti. I u mojim su poljima, maslinicima. Tu su po cilu godinu, dao sam im velike, lipe sobe, imaju TV, klimu, kupatila, njihov im čovik za njih kod mene i sprema spizu.
Zadovoljni oni, zadovoljan ja. Onda tu u mistu ima i puno starijeg svita kojemu uvik triba nešto pomoć, sredit, očistit, uredit, namistit. Pitaju ih moji sumištani često bi li im pomogli. Nadohvat su im ruke, a našim stranima, evo već i domaćima, nije problem radit fizičke poslove.
Odma dođu, uvate se rada, njima je to, naravno, dodatna zarada. Ne boje se fizikale, ne srame se motike i metle u rukama, cijene svaki euro, i čuvaju ga kako bi osigurali bolji život. Kao nekad naši gastarbajteri. I tako su u našem mistu pojačali broj. Kako je krenilo, iće će to i više, a s obzirom da nas domaćih nema puno, sigurno smo po tom odnosu prvi na Braču.
I je li bolje da su tu nego da nam posal stoji, maslinici i vinogradi zarastu u korov. Kod nas se radi punom parom, imamo mi, znate, i naš glasoviti Beverly Hills, triba sve to održat – kaže Ivo Jugović, vlasnik kultnog restorana "Kopačina", jedan od većih bračkih poduzetnika.
Brački Beverly Hills
- E, to s Beverly Hillsom je posebna priča. To je u biti zona, jedna duga ulica u Donjem Humcu, u kojem se s jedne i druge strane nanizala divota. Iako je cilo misto sređeno kao mlada pred udaju. U Beverlyju su jedna do druge nikle luksuzne vile, što nove, što obnovljene starine, a unutar njih vrtovi, bazeni.. Ovdje ih ima tko uređivati. Preko ljeta u njima buja veliki turizam, a ako nisu u najmu, tu borave Humčani koji tijekom godine žive u Splitu, Zagrebu, u inozemstvu.
Mjesto je od mora udaljeno pet do šest kilometara kako okreneš na koju stranu. Pučinu ne vidi. Ali bez obzira na to, turizam mu je top, a cijene kvadrata lete u nebo. I one vile, al i bivših kokošinjaca, štalica, mirina. Sve je po suho zlato. Građevno je zemljište s prime pozicije skočilo na sto eura po kvadratu. Sređena kuća od sto kvadrata s okućnicom teško će se naći ispod 250 do 300 tisuća eura. Boom se dogodio. A u bogatoj kući uvijek se nađe i love za platiti strane radnike u ekstra poslovima van radnog vremena.
- Ma nije to samo tako u Donjem Humcu, ima stranog svita i u Berice, ima u Supetru, u Sutivanu, ima na cilom sjeverozapadu otoka di se velika čuda događaju. Tako je i na jugu Brača, na sve strane. Rade po hotelima, apartmanima, u restoranima, u komunali, voze autobuse, kombije, ima ih u poljima, siku šumu, šikaru, draču, pripremaju teren za sadnju, u brojnim su dodatnim poslovima. Oni idu tamo od čega drugi biže i prihvaćaju to i u svom slobodnom vrimenu.
Oće ljudi zaradit i neka zarade kada naši neće. Čita sam za tu ženu iz Šibenika, napisa joj je neko kako će lakše nać likara. Na Braču nije tako, ovde će se radnik, ali mahom strani, naći i za te poslove. Svi su na dobiti. Bolje i to nego plakat kad vidiš šta te snašlo u životu, da si tako onemoća da maslinu nemo‘š uredit. Pa ona tuguje. Ko u pismi, maslina je neobrana, nema koga da je bere. Neka naših stranaca. A onda kažu, mi Bračani škrti. Ma bogati – kažu nam domaći.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....