Ljubav je Moniku Ložnjak Fabjanović (34) dovela iz ravne Slavonije na krševiti Brač i to ravno u Škrip, najstarije naselje na otoku u kojemu život traje već više od tri tisuće godina.
Život Monike, njezina supruga Vinka (43) i dvoje djece, sina Roka (6) i kćerke Dunje (4), u Škripu traje pet godine. Udajom za Vinka Fabjanovića, splitskog odvjetnika sa škripskim korijenima, postala je bračka nevjesta te je napustila Slavoniju i svoju Viroviticu u kojoj je provela djetinjstvo, dio mladosti i školovanje.
U Virovitici je završila osnovnu školu i opću gimnaziju, a potom je upisala i odlučila studirati u Osijeku na Filozofskom fakultetu. Tog ljeta prije odlaska na fakultet stigla je u Supetar kao budući student nešto raditi i zaraditi. Tako je u večernjim satima za jednog svog rođaka prodavala kokice i pečeni kukuruz, dok je preko dana sačekivala goste u trajektnoj luci i vodila ih do njihovih domaćina.
Zbližila ih neugodna scena
U isto vrijeme trajekte je čekao i Vinko, koji je u Supetru imao svoj hostel "Funky Donkey". Pogledi su im se često znali sresti, ali je sve na tome i ostajalo. "Lako ga je bilo prepoznati jer je nosio crvenu majicu", kazala je Monika.
Tada su privatni iznajmljivači u rukama nosili natpise "Zimmer frei" ili "Apartmenst free". Međutim, jednoga dana oboje su svjedočili neugodnoj sceni kada su se dvojica privatnih iznajmljivača žestoka posvađali uz grube riječi i psovke oko toga kome pripadaju gosti koje su izišli iz trajekta. Taj neugodni događaj ih je zbližio, prokomentirali su ga i dogovorili se da u večernjim satima zajedno s društvom iziđu na piće.
– I tako je krenula naša veza koja nikada nije bila prekinuta – otkrila je Monika svoju slatku tajnu te nastavila:
– Mi smo ljubav vodili na daljinu, svakodnevno smo se čuli i satima razgovarali, najviše preko "skypea".
Jednoga dana, ispričala je Monika, iz čistoga mira i bez najave na vratima stana koji sam koristila s kolegicom pojavio se Vinko.
– Netko je pokucao, otvorila sam vrata i mojem iznenađenju i oduševljenju nije bilo kraja. Bila je to prava filmska scena i od tada je naša veza bila još čvršća i jača.
Monika je svako ljeta dolazila kod Vinka raditi u njegov hostel. S obzirom na to da je na Filozofskom fakultetu studirala i engleski jezik imala je priliku komunicirati s brojnim turistima.
Vinko je čekao dok ona ne završi fakultet, a vjenčali su se u Slavoniji uz puno svatova 13. kolovoza 2016. godine. Potom su zajednički život su nastavili u Splitu. Imali su stan u Zvonimirovoj ulici i tako je to trajalo do lipnja 2020. godine, tada su odlučili okrenuti novi list u svom životu i "doplivati" na Brač u Škrip, u kamenu kuću koju je Vinko naslijedio od svojih roditelja.
Prije toga su dobili sina Roka pa su zaključili da im je obiteljski život bolje nastaviti u mirnijem okruženju, bez gradske vreve i užurbanosti. U Škripu je na svijet došla i njihova kćerka Dunja. Roko polazi Dječji vrtić u susjednim Postirima, dok je Dunja još uvijek mamina briga.
Naslijedila od mame
Na Braču je naša sugovornica u više navrata radila na zamjeni i predavala engleski jezik u nekoliko osnovnih škola i dječjih vrtića. Međutim, jednoga dana profesorica Monika odlučila se profesionalno oprostiti i od engleskog jezika i od filozofije. Novi izazov potražila je u kolačima, odnosno slastičarstvu. Upisala je dva tečaja usavršavanja na Veleučilištu i dobila potrebne svjedodžbe o osposobljenosti za zvanje slastičara.
Evo odakle profesorici Moniki želja prema slastičarstvu koja je nadjačala i engleski jezik i filozofiju.
– Ljubav prema kolačima naslijedila sam od svoje mame s kojom sam kao djevojčica nebrojeno puta sudjelovala u izradi slastica. Mama i ja smo pravile planove kako ćemo kad ja odrastem jednoga dana otvoriti slastičarnicu. Moja majka je preminula, ali sam ja neizmjerno sretna da sam naš zajednički san ostvarila. Strast prema kolačima pretvorila se u posao – pojasnila je svoju odluku.
Želja joj je bila otvoriti slastičarski obrt, ali to nije mogla zbog administrativnim barijera i propisa. Zato je osnovala "Mona‘s Sweet Kitchen" d.o.o. sa sjedištem u Škripu. Poslovni prostor je uredila u sklopu obiteljske kuće u kojoj žive. Dobila je i poticaj za samozapošljavanje, a dio je namaknula od prodaje obiteljske kuće u Virovitici koju je naslijedila zajedno s bratom.
I tako je posao krenuo. Za sada je zadovoljna, iako pravi poslovni uzlet tek očekuje. Narudžbi je sve više, a njezini kolači završavaju u kafićima, restoranima, na vjenčanjima te raznim drugim prigodama i druženjima. Svladala je i vještinu pravljenja "hrapoćuše", a riječ je o najzahtjevnijoj i najpoznatijoj bračkoj torti.
– Želja mi je napraviti jednu originalnu slasticu koja će biti moj hommage otoku Braču. Znam da to nije nimalo lako jer na Braču ima puno vrhunskih slastica, ali ću učiniti sve da u toj mojoj ideji uspijem – obećala je slastičarka Monika.
Maslinovo ulje
Pitali smo je kako se jednoj Slavonki naviknuti na otočni život koji nosi mnoge specifičnosti, kako se osjeća u gluho zimsko doba noći, kada vjetar puše orkanskom snagom, a munje sijevaju i nebom paraju gromovi i kada se, u slučaju bolesti ili nesreća, do Splita ne može ni morem ni zrakom!?
– Ja ne bih Škrip ni Brač zamijenila ni za jedno drugo mjesto. Život u jednome mjestu ili gradu nosi svoje dobre i manje dobre strane i uvjete boravka. Ovdje imam svoj mir i svoju obiteljsku i poslovnu sreću – veli Monika Ložnjak Fabjanović koja se vrlo aktivno uključila u mjesnu udrugu "Bina" koja radi na revitalizaciji Škripa, promociji i čuvanju kulture i običaja te na društvenim igrama i zbivanjima.
Tu je i Zavičajni muzej otoka Brača i Muzej maslinova ulja. U svom vokabularu Monika koristi sve više izvornih bračkih riječi.
Njezin suprug Vinko ima svoj odvjetnički ured u Splitu, a u Škripu je vlasnik 800 stabala maslina kroz OPG. Naša sugovornica je priznala kako nema vremena za odlazak u maslinike, ali zato vrlo rado u prehrani koristi maslinovo ulje. Čak razmišlja da poneku slasticu stvori na bazi maslinova ulja.
Sudjelovala je i u TV emisiji "Večera za 5" koja je bila i na Braču. Slastičarka Monika pripremila je u svojoj kući u Škripu artičoke punjene smjesom češnjaka, peršina, s krušnim mrvicama i mentom. Na jelovniku se našla i bračka janjetina, a za kraj je sve zasladila Schwarzwald torta.
Raste broj djece
U Škripu živi nešto više od 150 stanovnika, a smjestio se u unutrašnjosti otoka na nadmorskoj visini od 250 metara. To se mjesto u teritorijalnom ustroju nalazi u sastavu grada Supetra, jednom od samo sedam gradova u Hrvatskoj koji bilježi rast broja stanovnika.
Primjer Slavonke Monike svjedoči kako su životne sudbine nepredvidive, a ovu bračku priču mogli bismo zaključiti ovako: Škrip je dolaskom Monike, njezina supruga Vinka i dvoje djece postao i mlađi i slađi.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....