Na naš redakcijski mail stigao je mail pod naslovom "Nezaboravni Supetar: kako jedno mjesto na Braču osvoji srca putnika iz cijelog svijeta. Osobna kronika kafića, glazbe i prijateljstava u srcu Jadrana".
Pa naša čitateljica navodi:
– Moji korijeni u raju. Šetam Supetrom kao i svake godine, kad se vratim u kuću svojih djedova i baka. Rođena sam u Argentini, ali moji korijeni, prezime i srce uvijek su ovdje. Kao što uvijek kažem: Brač je najbliže raju.
Ljeto je vruće, a turizam je na svom vrhuncu. Puše onaj vjetar koji zovu jugo: vrtložni vjetar koji ne poštuje kardinalne smjerove, pomiče vjetrotvore bez reda... kao što ponekad i misli lutaju.
Zaustavim se iznenađena: čujem španjolski. Uvijek je ugodno razgovarati na svom jeziku u moru stranih jezika. Sjedim za stolom s Argentinkom i njezinim francuskim zaručnikom: vjenčat će se u subotu u Bolu, na Zlatnom ratu, gdje su se upoznali prije pet godina.
Uz njih je Christian Beroš, Čileanac koji je otvorio ‘Dolče Caffe‘, jedino mjesto u Supetru gdje možete probati domaće kolače: krempitu, pitu od jabuka, mađaricu. Tu talijanska kava susreće turski crni čaj koji budi nepce.
Za drugim stolom, bračni par iz Meksika nazdravlja tekilom, limunom, pivom i soli. Razgovor teče veselo jer Christian uvijek ima priče za ispričati: o svom djedu iz Nerežišća, o počecima, o životu i jezicima.
Ispod, djeca trče u poluvremenu nogometne utakmice. Znojna i vesela, hlade se ledenom vodom iz izvora koji Christian održava za njih. Besplatno, uz bombone u košari. "To su moja djeca", smije se, "tako vraćam Supetru priliku da ostvarim još jedan san." I dok liječi ogrebotine dezinficijensom i papirnatim ubrusima, stiže još jedan stol: kava s mlijekom u velikoj šalici i komad torte Rafaello.
Sunce počinje zalaziti u Supetru. Kakav spektakl! Kakvo je to čudo zalazak sunca. I kao da to nije dovoljno, dolazi Chris, DJ "old school" iz Kalifornije koji sada živi na Braču sa suprugom Mary Ann.
Zvukovi pozivaju na rockersko klimanje glavom i plesne korake. U nekoliko minuta, grupa se širi: Šveđani, Kanađani, Nijemci... svi narodi na ulici, plešući uz ritmove tech i deep housea, dok Christian priprema svoje poznate "latinski okus koktele": Mexico Lindo, Guatemala Zacapa, Cuba Libre ili čak čileanski terremoto.
Noć se pali u ovom malom kutku koji izgleda kao oaza boja među tolikim kamenom. Mjesto koje okuplja sve: lokalnu djecu s roditeljima, strance koji su Brač učinili svojim domom i turiste koji dolaze u prolazu.
Bez sumnje, uvijek ću ga pamtiti i preporučiti. Kao što piše stih iz Romancera gitana Garcije Lorce, ispisan na jednom od njegovih vanjskih zidova:
"Zeleno te volim zeleno,
zeleni vjetar, zeleni grane,
brod na moru."
Ništa više za dodati. Hvala vam puno – navodi se na kraju maila koji nije imao potpis, dok je u zaglavlju pisalo: "Želenine putne bilješke (Želena Krstić arg-press)."
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....