Svako naše malo misto ima svoje brige, lipe stvari, sve se čuje i ništa se sakrit ne može. Tako je Sutivan jedno od rijetkih mjesta koje ima dva zvonika, a vjerojatno je jedino misto na svitu koje u kampanelu ima mačku, doduše kamenu, kao uspomenu na legendu koja je nekadašnjim stanovnicima Sutivana predstavljala svojevrsnu rugalicu i uvredu.
Na povik "Eno vam maška u kampanelu" jednom su kamenovali i vapor, porazbijali mu stakla, a putnici su jedva uspjeli sačuvati čitave glave. Danas je mačka svojevrsna turistička atrakcija i priča koju turisti rado slušaju i komentiraju.
No, krenimo redom. Među brojnim posebnostima koje ga izdvajaju od drugih jadranskih mjesta i gradića Sutivan odlikuje i jedinstvena vizura mjesta s dva elegantna zvonika. Jedan je podignut uz župnu crkvu Uznesenja Blažene Djevice Marije i krasi ga elegantna barokna lukovica, a drugi se diže prema nebu iznad mjesta uz crkvu sv. Roka, zavjetnog zaštitnika tog bračkog mjesta na istoimenom brežuljku.
Nakon što je 1579. Sutivan dobio pravo na svoju župu odcjepljenjem od Donjeg Humca, započeta je gradnja nove župne crkve koja je dovršena i opremljena 1596. godine. Međutim, do gradnje zvonika došlo je tek 1810. kada je Sutivan kao mjesto ekonomski ojačao i znatno povećao broj stanovnika. Zvonik je projektirao i gradio poznati hvarski oltarist Petar Pavao Brutapelle, a radove je dovršio njegov sin Andrija 1813. godine.
Sve nam je to ispričao Franjo Mlinac, dobri duh stivanske kulture i povijesti te ravnatelj Narodne knjižnice uz još jednu zanimljivost i rijetkost. Prema novijim saznanjima, naime, u jednom od tri neoznačena groba otkrivena u podnožju zvonika pokopan je i graditelj zvonika Petar Pavao Brutapelle.
U želji da svoj elegantni zvonik župne crkve opreme najboljim zvonima Stivanjani su 1866. u vrijeme ekonomskog procvata mjesta kod majstora Petra Cobalchinija u Basanu kod Trsta naručili četiri nova zvona.
Prema sačuvanoj dokumentaciji zvona su koštala 4202,20 kruna dok je trošak prijevoza i montaže iznosi 2811 kruna. Nova zvona blagoslovio je tadašnji hvarski biskup msgr. Fulgencije Carev. Prema arhivskim zapisima: "Prvi je njima zaslavio najstariji Stivanjanin, vrijedni kršćanin Ivan Jurjević Pleho."
Ta prekrasna zvona na koja je puk Sutivana bio izuzetno ponosan služila su, nažalost, samo 21 godinu, odnosno do veljače 1918. godine kada ih je zaplijenila Austro-Ugarska Monarhija u sklopu velike rekvizicije zvona koja su se pretapala u topovske cijevi i streljiva. Prema povijesnim izvorima, u topove je pretvoreno oko 1500 zvona s dalmatinskih crkava i zvonika dok ih je sačuvano samo 150.
Ista sudbina zadesila je i zvona u zvoniku crkve sv. Roka koja je sagrađena 1623. dok je njezin zvonik podignut 1889. godine darom Petra Radmilovića Peše.
Već 1923. dvojica entuzijasta, župnik don Toma Ivanović i predsjednik crkovinarstva ing. Alfred Nonveiller pokrenuli su akciju kupnje novih zvona. Za pomoć su se obratili i stivanskim iseljenicima diljem svijeta. Milodarila su, prema sačuvanim zapisima, 123 darovatelja, a među njima se posebno istaknuo Mate Lukšić Marinković. Zvona su naručena u jednoj od najboljih ljevaonica toga vremena: Francesko de Poli u mjestu Vittorio Veneto, koja posluje i danas, u svojoj arhivi još čuva podatke o stivanskim zvonima.
Zvona su izrađena u istom mjerilu kao i prethodna i to: najveće zvono Blažene Djevice Marije promjera 106 cm i težine 705 kg, zvono sv. Ivana Krstitelja promjera 94 cm i težine 485 kg, zvono sv. Roka promjera 83 cm i težine 347 kg te zvono sv. Mate Evanđelista promjera 78 cm i težine 294 kg. Zvona su ugođena u "MI-FA-SO-LA" tonalitetu. Sva su zvona zajedno, ostalo je zapisano, prvi put zvonila na neveru 12. rujna 1924. godine.
Zvona za zvonik sv. Roka naručena su i izlivena 1923. godine u "Strojne tovarne in livarne Ljubljana". U Sutivan su stigli 7.ožujka 1924., a na tim zvonima vidljiv je natpis "Naseobina domorodaca u Potosi", donatora iz tog bolivijskoga grada.
Priču i povijesne činjenice o stivanskim zvonicima i zvonima zabilježili su u posebnoj brošuri autorski dvojac Franjo Mlinac i Roko Zuanić Anakleto. I još nešto. Prije dvije godine u prigodi 200. rođendana zvonika župne crkve prebojana je izblijedjela lukovica 33 metra visokog zvonika te su pozlaćene kugle na novom trometarskom križu na vrhu akroterija koje su 1993. godine izradili Dinko Ivanović Surla i Roko Zuanić Anakleto, vrijedni čuvari crkvene i kulturne baštine.
U zvoniku župne crkve od 2001. godine nalazi se, na inicijativu već spomenutog Roka Zuanića, skulptura mačke izrađena od bijelog bračkog kamena. Bijela, tiha i smirena, postala je napokon prihvaćena od svog mjesta i nije više predmet ruganja i ismijavanja nego je čak probudila ponos u srcima današnjih Stivanjana koji će kazat kako, samo jedno misto na svitu ima "mašku u kampanelu".
Teško je pronaći mjesto ili grad s čijeg zvonika njegove stanovnike, turiste ili slučajne prolaznike gleda mačka, i to izrađena od bijelog bračkog kamena. Postavljena je na ogradu pokraj velikih zvona elegantnog kampanela, a bistri joj je pogled usmjeren na sutivansku rivu i njegove krovove te je nijemi svjedok brojnih događanja u tom otočnome mjestu.
Međutim, postavljanju mačke u kampanel prethodila je burna povijest koja će se dugo prepričavati i prenositi s generacije na generaciju. Za stanovnike tog mirnog bračkog mjesta nije bilo gore uvrede od one "Stivanjani, imate mašku u kampanelu!". Zbog te, za njih strašne uvrede sijevale su šake, letjele beštime i pogrdne riči, izbijale tučnjave, razbijale se glave i prijateljstva, a znali su i vapor kamenovati.
Nerijetko su stradala i stakla na vaporu, a ponekad i pokoja glava. Žene su s balkona i prozora petavale roge, a muški su znali pokazivati golu stražnjicu onima koji su ih s vapora provocirali i zadirkivali. Stivanjani su mogli oprostiti sve, ali uzvik "imate mašku u kampanelu" – ne. Pamtilo se to čitavog života i nije bilo popusta i oprosta. O maški u kampanelu i burnim događajima vezanim uz nju pisali su sutivanski župnici u svojim ljetopisima, ali i Marko Uvodić u listu "Novo doba", a i naš list iz pera Miljenka Smoje.
Međutim, vremena i generacije se mijenjaju pa su Stivanjani prigrlili mačku kao nešto svoje. Uz to, ubrzo je postala i svojevrsna turistička atrakcija. Tako je Hrvatska radiotelevizija u sklopu serijala "Otkrivamo Hrvatsku" snimila dokumentarnu reportažu "Sutivan: maška u kampanelu". Mjesna knjižnica je 2019. godine objavila brošuru: "Maška u kampanelu: ponos i predrasude", dok je Općinska uprava godinu dana kasnije postavila na središnjoj rivi skulpturu akademskog kipara Ante Strinića "Djevojčica s mačkom" koja svojoj mački pokazuje onu u zvoniku.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....