Razdoblje postupnog oživljavanja gradova na Hvaru je skoro gotovo i ulazi se u dio godine kada bi otok trebao biti pun turista. Otišli smo do Hvara provjeriti kako diše i očekivali većinom ljude iznad 40 godina jer ih ove godine ima puno više u vinariji nego prijašnjih godina, tj. ima manje mladih.
No, čim smo kročili na Pjacu je postalo jasno da mladih ne fali u gradu, ali i da na nekim mjestima fali stolica. Restorani na Pjaci radili su dobro, dizalica u pozadini više ni ne upada u oči.
Od vrha Pjace smo se spustili prema mandraču oduševljeni grupom mladih cura i momaka u večernjim haljinama i kako se god reče ekvivalent toga za muške, a da ih se ne uvrdi da su metroseksualci.
Onda smo došli do mandrača i shvatili da ispred Lođe traje festival vina u sklopu Međunarodnog vinskog natjecanja, BIWC 2026. Zahvaljujući tom događaju, na Hvar su stigla i četiri Master of Wine (najviša razina znanja o vinu, zamislite da vaš ChatGPT ima nos kao posavski gonič) koji su u tom trenu već bili otišli.
Raznolika ponuda vina
Prišli smo Ivani Carić iz hvarske vinarije Carić te je pitali za izjavu, ali je rekla da je ipak bolje da izjave uzmemo od nekog od stranih vinara. A bilo ih je… Iz Bugarske, Makedonije, Albanije, Kosova, Grčke, Srbije, Bosne i Hercegovine, bilo je Višana i Korčulana. Možda smo koga i zaboravili, ali teško da će nam tko zamjeriti jer nam je netko dao praznu čašu koja je valjda napravljena tako da puni sama sebe unutar 10 sekundi od pražnjenja. Tu i tamo se mijenjala boja kojom bi čaša sama sebe napunila, ali najčešće bi se ispunila crnim vinom… Od viškoga plavca iz dva različita polja, jedno za mase, drugo za naše ljude, preko makedonskog vranca da vidimo kakav je kad nije iz tetrapaka, do Bugarske etikete od syrah i marselan sorti.
A nije jedino naša čaša bila čarobna. Bilo tko tko je imao 20 eura za tasting i 10 za osiguranje čaše mogao je probati jako različita vina pa smo tako probali i pjenušavi rose iz Bosne. Takve stvari ni čarolijom ne završavaju u našoj čaši, ali smo ga probali iz čaše Indijke koja je cijeli događaj, kao i većina prisutnih, gledala s oduševljenjem. Njoj i momku smo prišli nakon što su dvije cure iz Saudijske Arabije koje su izgledale kao da su pobjegle iz neke od priča iz 1001 noći, odbile dati izjavu, ali su pristale odabrati koga ćemo pitati da progovori s nama dvi tri riči.
Odabir sugovornika ih ide. Ispostavilo se da su mladi Indijac i Indijka zapravo fanovi Nede Ukraden.
- Mi smo iz Indije. Oduvijek su nam se sviđala ovakva događanja, posebno ona koja okupljaju ljude iz različitih zemalja. Zanimljivo je vidjeti toliko zastava i toliko različitih nacionalnosti na jednom mjestu. To je stvarno lijepo - rekao je Aditya.
Hrvatsku su odabrali kao mjesto susreta jer su čuli pjesmu "Da se nađemo na pola puta?".
„Ja živim u New Yorku, ona živi u Indiji, pa nam je Hrvatska bila nekako na pola puta. Zato smo odabrali doći ovdje. Vrlo je lijepo. Sviđa nam se ovdje, ne samo festival nego i cijela Hrvatska“, otkrio je Aditya. Nakon toga je trebalo slikati mladi par i tu nas je spasilo što je u priču bila uključena cura koja je odabrala kut fotografiranja, da je bilo pitati nas ili njezinog dečka Aditya, vjerojatno bi to ispalo još lošije nego sada.
Zaželjeli smo im da se vrate u Hrvatsku s djecom i otišli provjeriti zašto je čarolija prestala. Na stolu su nam objasnili da smo otišli predaleko od stolova te smo time prešli iz automatskog u poluautomatsko punjenje. I dok smo mi pokušavali shvatiti jel nam s Bugarima lakše pričati na hrvatski ili bugarski do nas se pojavilo biće jako ugodne pojave znatiželjnih očiju i široka osmijeha. Očito Amerikanka… Očito svjesna sebe. Malo je stvari ljepše od prirodne samoujverenosti... Stala je pored nas, filmski nakrivila glavu, nasmijala se i rekla - “Ti si novinar!” Potom je pozvala drugu curu, kolegicu.
Druga cura se zove Taylor Bisacky i poznata je TV reporterka iz Kalifornije…
- Znali smo da dolazimo u Hrvatsku prvenstveno zbog Plitvičkih jezera, i to nam je bio početni plan. No usput smo čuli mnogo lijepih stvari o Hvaru i mogu reći da je potpuno opravdao očekivanja.
- Danas nam je bilo posebno lijepo. Sasvim slučajno smo naišli na Balkanski festival vina i imali priliku kušati pet, deset, možda i više odličnih vina. Sve što smo probali bilo je stvarno jako dobro i zahvalni smo što smo se zatekli ovdje upravo večeras, jer nam je ovo posljednja noć u Hrvatskoj.
- Posebno nam se svidjelo što smo mogli razgovarati s vinarima i proizvođačima osobno, čuti njihove priče, naučiti nešto o povijesti vina i samoj proizvodnji. Nama koji dolazimo iz SAD-a to je posebno zanimljivo jer mnoga od ovih vina ne izvoze se na naše tržište pa ih ne možemo kušati kod kuće.
- Zato je za nas ovo bilo jedinstveno iskustvo i jedan od vrhunaca putovanja Hrvatskom. Iskreno, ovo je jedno od najboljih vinskih iskustava koje smo doživjeli - rekla je Taylor Bisacky, bivše američko TV lice.
Ostali smo razgovarati s njom i njezinom prijateljicom te smo doznali da se makla iz novinarstva u marketing i da joj to ide odlično jer su u suštini industrije jako slične - temelje se na razumijevanju publike, izvršavaju se storytellingom.
Mogli smo s njom ostati pričati do jutra, ali su se vinari počeli kupiti pa su cure otišle vratiti čaše. Zaboravili smo ih fotografirati, možda i bolje, te oštre sive oči zagrebale bi vas dublje nego očekujete… Mi smo otišli napraviti đir do Lole. Imali smo namjeru popiti piće, ali nismo mogli naći praznu stolicu pa smo se preko one uličice s kafićima spustili do rive gdje je pred i u barovima bilo dosta ljudi.
Ne radi se o hordama ljudi kroz koje se trebate probijati držeći se za sve džepove, ali ljudi je bilo i djelovali su sretni. Jednako važno za grad, doimali su se kao pristojni mladi ljudi. Legendarno napornih Engleza, barem stereotipnih, nije bilo. Ne znamo koliko troše i imaju li poduzetnici razloga za žuganje, ali većina tih ljudi je imala piće u rukama i djelovala kao ono što se popularno opisuje “gost visoke platežne moći”.
Oduševljeni time što nemamo gdje sjesti popiti piće (ono guranje u uličici ko ovce pred klanje ne smatramo “pijenjen pića”) uputili smo se doma i uživali gledajući ljude po pjaci i mandraču koji su s vinskim čašama uživali u kraju svibnja na jednom od najboljih otoka na svijetu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....