Ljetna pozornica Veneranda, jedan od prepoznatljivih prostora hvarskih ljetnih događanja, bila je ispunjena do posljednjeg mjesta na trećoj samostalnoj modnoj reviji hvarske stilistice i dizajnerice Suzane Maras. Modni spektakl nazvan „Rebirth” trajao je gotovo sat vremena, a publika je svaki od pet izlazaka, u kojima je predstavljeno pedesetak kreacija, popratila pljeskom i ovacijama.
Maras, magistra engleskog jezika i književnosti te filozofije, u reviji je okupila Hvaranke različite dobi – od 19-godišnjih djevojaka do žena i majki u četrdesetima. Upravo je taj raspon generacija dao dodatnu toplinu večeri i naglasio da moda koju predstavlja nije namijenjena samo jednom tipu žene ni jednoj životnoj fazi.
Kroz pet cjelina dizajnerica je uspješno eksperimentirala s različitim stilovima – od opuštenog casuala i streetweara, preko boho i etno elemenata, do kreacija koje ulaze u prostor visoke mode. Posebnu je pažnju posvetila materijalima, među kojima su se našli kvalitetni i etno tekstili koje je godinama nabavljala na svojim putovanjima, dok je pažljivo birana glazba pratila dramaturgiju svake modne priče.
Ovogodišnji „Rebirth” bio je i treća suradnja dvoje hvarskih umjetnika – Suzane Maras i nagrađivanog akademskog kipara Dina Bićanića. Njegove skulpture nisu služile tek kao scenografija, nego kao aktivni dio postava, stvarajući dijalog između tijela, odjeće, prostora i skulpture.
„Sve su to moja djeca”, najčešće odgovara Bićanić na pitanje koji mu je rad najdraži. A u ovom ciklusu ta je rečenica shvaćena gotovo doslovno, jer su djeca – bebe – središnji motiv njegovih radova.
Kipar se često koristi naglašenom gestom kao završnim potezom: muhom na bebinoj glavi, iskrivljenom žicom na radu „Embrij”, naslanjanjem rada „Di je” na zid, aluminijskom folijom ili figuricama postavljenima na knjige. U potonjem slučaju, kaže, čitanje knjige čini veliki dio procesa, a modeliranje ležećih beba može se iščitati kao završetak rada – točka na i.
Rad bez naziva s bebom i muhom referira se na kip Bude. Gipsana muha remeti sklad i iritira, iako je sama beba nepomična, također izrađena od gipsa. Ideja je nastala još za vrijeme studija, nakon razgovora s profesorom Hrastom o sličnom radu s umanjenim bebama. Kada je na jednu od njih sletjela muha, profesor je u šali dobacio kako bi bilo dobro napraviti rad „beba s muhom”. „Dobri umjetnici kradu, a loši posuđuju”, citira Bićanić misao koju pripisuje Picassu.
Jedna bista, glava njegove tada trogodišnje nećakinje, dugo je čekala u atelijeru i u autorovim mislima. Svidjela mu se jednostavnost modelacije, ali nije osjećao da je rad dovršen. Obojio ju je fluorescentno žutom, a zatim je dodao tijelo od aluminijske folije, podsjećajući na Matisseove cut-outse, te je rad nazvao „Ponovno rođena”.
Nerođena beba u radu „Embrij” povezana je s Bićanićevim dječjim noćnim morama i osjećajem neobjašnjivog kaosa, dok „Di je” problematizira igru skrivanja. Beba se kamuflira, skriva se od drugih, ali i od sebe – ako ne vidi druge, možda ni oni ne vide nju.
I sama izložba za autora je igra. On pozicionira bebe u prostoru, a posjetitelj je pozvan pridružiti se i mentalno „dovršiti radove”. Igra, pritom, nije taktilna, nego misaona.
„Ono što ja radim je, nadam se, dobar početak”, poručio je Bićanić.
Publika je na Venerandi pokazala da je taj početak itekako razumjela – „Rebirth” je bila večer mode, skulpture, igre i suradnje koja je ostavila snažan dojam.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....