Samo ovaj događaj može okupiti generacije od 2 do 102 godine! Zečić zaokružio veliku otočnu priču: ‘Čudo nad čudima...‘

Puhijada u Dolu jedno je od najvažnijih ljetnih događanja na Hvaru koje u malo mjesto dovuče ogroman broj ljudi. U subotu je bila završnica, nastupao je Dražen Zečić, dijelile su se medalje i nagrade, prisjetilo se starih vremena…

Mi smo auto ostavili daleko prije ulaza u Dol kako bismo si ostavili prostor za jednostavan bijeg, a i prošetati po noći tom uskom dolskom cestom je lijep doživljaj. Čim smo stigli u Dol svete Ane prišli smo dvojici gospode koji su sjedili na klupi. Jedan od njih, Ivo Pavičić, bio je raspoložen za razgovor.

– Na Puhijadi misliš da se sve nebo otvara – ovo je čudo nad čudima. Nitko ovako ne može organizirati sve na dobrovoljnoj bazi. Sva naša omladina u Dolu – to je vrh vrhova. Toliko intelektualaca, toliko dobrih ljudi, toliko organizacije.

Ovo je sedam dana događanja, a Dol je tih sedam dana centar svega. Sedamnaest momčadi igra na balote, a svaka ima šest igrača – to je više od sto igrača u tjedan dana u Dolu. Igra se u 18 i 20.30 sati na dva terena. Sinoć je bilo za treće mjesto – ja sam ga osvojio s ekipom "Kokot" – a inače sam igrao sve te druge. Kuća mi je puna medalja. Ove godine su drugi bili "Avuolo", a prvi "Tornado" iz Starog Grada. Uglavnom, tjedan dana u Dolu sve vrvi, ima puno ljudi, a večeras još nije ni počelo, već je puno. Kad krene zabava, svira glazba, atmosfera je takva da, i da si bolestan – ozdravit ćeš – nahvalio je Ivo Pavičić organizatore pa nastavio o puhovima.

Nema puhova

– A puh – to je posebna priča. U mojoj mladosti puhih je bio čudo. Morali smo ih loviti da ne pojedu grožđe, jer su činili veliku štetu. Inače, puh je čista životinja – jede samo grožđe, sjemenke grožđa, smokve i sjemenke šiški. Sprema se za zimu, toliko se nahrani da bi mogao prezimiti, i svake ih godine bude u izobilju. Danas je to došlo do propasti – totalni poremećaj, isto kao kod ptica. Klimatske promjene su to poremetile. Nekad je puh bio veliki pokazatelj stanja u prirodi – u kolovozu i rujnu bilo ih je posvuda, a sada ih više nema. Nešto se opasno događa, i to puno brže nego što se mislilo. Puh se, kad ga se lovilo, pekao – pečenje je najbolji način pripreme. A jede ga se s kostima u kruh jer su dovoljno mekane.

Mi smo pozdravili barba Ivota i otišli do gospođe koja se s obitelji doselila u Dol.

– Moja obitelj i ja Puhijadu posjećujemo već nekoliko zadnjih godina s velikom radošću. Ljeto nam je uvijek nekako vezano uz Puhijadu i svake joj se godine svi posebno radujemo. Ljudi iz udruge "Tartajun" ulažu ogroman trud, jer u ovako malom mjestu nije jednostavno organizirati tako veliki događaj. Bilo je i infrastrukturnih izazova – evo, vidite i sami kako je promet reguliran – i zaista svaka čast i mladima i starijima iz udruge. Ovo je veliki događaj. Ponekad čak i turisti koje upoznam znaju spomenuti Puhijadu. To je znak da se ovdje stvari dobro rade. Tjedan dana selo živi ono najbolje i, uz neke dodatne sadržaje koji su uvedeni, mjesto je dosta živnulo – rekla je Darija Grgić.

Za svakoga nešto

Potom smo otišli porazgovarati s Ivicom Moškatelom, jednim od idejnih začetnika Puhijade i "Tartajuna", koji nije htio davati izjave jer više nije predsjednik udruge "Tartajun". Ipak u tih nekoliko minuta koje smo proveli stajajući pokraj miksete, ispred bine, između štandova s pićem s jedne i štandova hrane s druge strane, uronjeni u zelena brda, okruženi ljudima svih generacija uspjeli smo doživjeti pravi smisao Puhijade.

Ivica je u jednom trenu rekao da je upravo taj dio, najave i dodjele nagrada prije koncerta, omiljen jer je za svih. Kasnije se stariji ljudi povuku kućama, no u tome trenu tu je stvarno bilo ljudi od 2 do valjda 102 godine. “"To je Puhijada, ako svaki stanovnik Dola ne nađe nešto za sebe na Puhijadi, ko da je nije ni bilo…" – rekao je Ivica Moškatelo pa nas uputio do Nikše Šurjaka koji je ove godine morao vući i više nego prošlih 16-17.

– Kao i svake godine do sada, zadnjih 16-17 godina, ekipa iz cijele udruge, neki od nas prvi među jednakima, potegli smo i organizirali sve iako nam se glavna lokomotiva, Kuzma Matijević, pokvarila u zadnji tren. Imali smo i veliku pomoć naših mladih snaga. Oni će u budućnosti to preuzeti. Na tome sam svima zahvalan, kao i svim sponzorima i svima koji su sudjelovali u cijeloj priči. Nadam se da će Puhijada trajati barem još ovoliko, ako ne i duže – rekao je Nikša Šurjak.

Čekali smo novu predsjednicu udruge Antoniju Beroš kako bismo vam prenijeli i njezine dojmove, no imala je obveza s dodjelama medalja najboljim penjačima u natjecanju Puh free climbing. U kategoriji dječaka najbolji su bili Toni Dužević (1. mjesto), Mladen Makjanić (2. mjesto) i Josip Balić (3. mjesto). Kod djevojčica je Iva Sanseović bila zlatna, Petra Roić srebrna, a Evangelina Lategano Skender brončana.

Predivno je bilo gledati djecu kako pršte od veselja i ponosa dok im se uručuju pehari. To je Puhijada, stvaranje mogućnosti da se ta djeca za 60 godina sjete i svojim unucima, dok su na Puhijadi, ispričaju kako su se oni natjecali u penjanju kao puhovi…

Odrastanje na otocima

Nakon dodjele pehara otišli smo u crkvu svete Ane kako bismo bacili oko na slike umjetnice Ivane Erceg koja je počela slikati "tek" prije šest godina i ovo joj je prva samostalna izložba. No i Ivana i izložba imaju dobru priču pa će se u njezinim interpretacijama vlastitih osjećaja vjerojatno prepoznati i ljudi u drugim malim sredinama, naročito na otocima…

– "Osiej" je moja prva samostalna izložba. Naziv je dobila po lokalnom imenu za travu divlja zob koja je rasprostranjena po otoku Hvaru. Osobni utisci i (o)sjećanja iz djetinjstva temelj su na kojem istražujem oblikovanje unutrašnjeg svijeta pojedinca pod utjecajem odgoja u maloj otočnoj sredini. Ove sredine postavljaju pred pojedinca čitav niz pravila i očekivanja koja kreiraju specifično ozračje u kojem se pojedinac oblikuje.

U tom smislu bavi se teško opipljivim, onime što se samo naslućuje, osjeća, a što nas vrlo često oblikuje više od svega onog tako uočljivog i konkretnog. Boja, tekstura i oblici slojevito su spojeni u vizualno tkanje koje kao da nagovještava temeljne osjećaje i složenost naših života. Osiej i ostalo bilje u radovima se pojavljuju metaforički, simbolizirajući ozračje male sredine koje ostavlja svoj trag u životima otočnih ljudi – rekla je Ivana Erceg, dama s dušom umjetnice i diplomom iz sociologije i pedagogije.

Zaželjeli smo Ivani sreću u daljnjem radu i stvaranju pa se uputili opet prema pozornici kako bismo pronašli Antoniju Beroš. Kada smo je pronašli, morali smo se povući s igrališta kako bismo u miru porazgovarali. Antonija nam je prvo rekla da je predsjednica "Tartajuna" nepunu godinu dana, od travnja, a nas je zanimao ovogodišnji program.

Zdrava zajednica

– Osim turnira u balotama u oba sela (Sveta Marija i Sveta Ana), u ponedjeljak smo imali izložbu umjetničkih slika "Osiej" autorice Ivane Erceg. To je bila njezina prva samostalna izložba, održana u crkvici svete Ane, uz nastup gudačkog dua "Regoč". Prvi dan bilo je otvaranje izložbe, a drugi dječja predstava "Bajkaonica" Kazališta "Ritam igre", glavna zabava za djecu, uz grickalice, sokove i slično. U srijedu je ispred crkve blažene Gospe u Dolu svete Marije održana kazališna predstava "Adio pameti" u izvedbi Amaterskog kazališta "Petar Hektorović" iz Starog Grada. U četvrtak su bili poligoni za djecu na novom igralištu u Dolu svete Marije, koje je napravljeno ove godine. Natjecanja su bila po uzrastima: graničari, potezanje konopa, skakanje u vrećama… Nakon toga je u domu u Viru bilo predstavljanje kuharice "Tartajunovi recepti", sve vezano uz ljekovito bilje i našu tradicionalnu spizu – otkrila je Antonija pa se prisjetila sinoćnje fešte uz finale balota.

– Sinoć je bilo odlično – završnica balota. Svaki petak bude show kod Svete Ane, a igralo se za treće, drugo i prvo mjesto. Prvo smo imali lutriju – to je bio novitet – zatim zabavu s glavnom nagradom, a onda je nastupila grupa "Glavni" i grupa "Tri Glove". Bilo je lijepo, malo drugačije, a ja mislim da treba dati priliku svima, posebno mladima. Nakon toga smo sve zajedno pospremili i očistili.

Osvrnula se Antonija i na broj posjetitelja, kojih je već tada, sat prije početka koncerta bilo toliko da je Dol djelovao kao neko malo selo iz obiteljskog filma u kojem muž pronađe ljubav prema gradnji suhozida, žena se zaljubi u punjene paprike od vepra, a djeca se otarase mobitela nakon što probaju prve divlje kupine… 

– Ove godine posjet je bio nevjerojatan – sinoć je bilo tri puta više ljudi nego ikada prije. Utorkom i petkom uvijek imamo velik broj posjetitelja, a sada su se i djeca uključila kao animatori. S obzirom na to da nam dolazi Dražen Zečić s "Banana bandom" te "Dreamers Band", očekivala sam ogroman interes – svi su o tome pričali. Njega vole svi uzrasti, a "Dreamersi" su isto vrlo popularni, tako da sam vjerovala da će večeras biti pravi show.

Tajna uspjeha

Za kraj je Antonija istaknula što je po njezinu mišljenju ključno za uspjeh Puhijade i "Tartajuna".

– Želim naglasiti da sam, kao urednica "Tartajuna", zajedno s Ivicom, ponosna kako smo iz godine u godinu, kroz našu ležernost i neformalnost, uspijevali stvoriti ozbiljne stvari. To traje već skoro 20 godina – sada smo na 18. godini i 21. broju lista – i mislim da smo napravili jednu od najvećih fešti na otoku. Sve to ide "go with the flow", ali rezultat je velik i vrijedan. Posebno mi je drago što nam se sve više mladih priključuje, toliko da ih ne mogu ni sve zapamtiti. Imamo jednu veliku, zdravu zajednicu – poručila je dvadesetpetogodišnja diplomirana istraživačka sociologinja koja svoju ljubav prema pisanju, crtanju, pjevanju i novinarstvu dijelom hrani i pokazuje i kroz rad "Tartajuna".

Osnivačima udruge je vjerojatno toplo oko srca kada vide da se cijeli otok, pa i šire, skuplja u Dol tijekom Puhijade… No vjerojatno im je još više drago vidjeti mlade kvalitetne ljude kao Antonija kako sebe daju zajednici, naročito nakon što su svoje talente imali priliku prepoznati i razviti uz "Tartajun". Tako se čuva i spasi jedno malo misto…