Produktivna splitska slikarica Lili Gluić, koja se uspješno okušala u različitim slikarskim tehnikama i na različite teme, u srijedu je otvorila izložbu u Izložbenoj dvorani u Selcima na Braču.
Riječ je o slikama posvećenim baš tome mjestu. Razloge takvog izbora teme otkrila je sama slikarica:
"Moram ovo napisat.
Nono i nona, iz Selaca na otoku Braču. Pekari, kažu, najbolji kruv u selu, moj otac je, kao dječak, nosio u košari, pokriven salvetom, imućnijima u mistu.
U pohodu talijanskih fašista našli su nonu hrvatsku zastavu i sliku Stjepana Radića, te im zapalili sve. Obitelj se skrivala u šumi, i zatim, sa ostalima, njih dvoje roditelja i šestero djece odvedeni u El Shatt, pustinju u Africi, gdje su proveli rat.
Nakon završetka rata ostali su u pustinji još godinu čekajući transport za doma. Na fotografiji je nona lijevo, u bijelom, nono s kačketom, i sva djeca dole (njih šestero), moj otac drži psa, napisala je uvodno Lili Gluić.
"Kako se nisu imali gdje vratit, dobili su u Getu sobicu, gdje su proveli više godina. Nona je kuvala za Crveni križ, a nono je radio u skladištu Opskrbe. A potom dalje, sustanarstvo u Kavanjinovoj. Sva djeca su se školovala i zaposlila. Nono i nona NIKAD se nisu vratili u Selca (prebolno je bilo za njih vidit zgarište).
I dan danas dvori Boškovića u Selcima stoje, ruševina... A imala su braća osim pekare i dućan, gostionu i kovačiju.
Eto, vuku korijeni.. Nemam više tu ničeg, osim ispričanih uspomena.. Kako mi je otac čuvao koze. Pa bi gladan, u smotani list smokve pomuzao malo, nakapao mliča da se usiri i to pojeo. Kako je učio u kamenolomu tući kamen... I tako dalje.
Slikala sam ta Selca, kamene ulice, kuće, dvore. Ništa nije moje, a opet sve jest", objasnila je splitska slikarica razloge izbora selačkih motiva.
LIli Gluić zaključno je napomenula da dio prihoda iz izložbe ide Udruzi "Brački pupoljci". Lijepa slikarska i humana gesta, za izložbu s dubokim osobnim povodom.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....