Prvosvibanjski praznik, kao spomen na prosvjede za prava i bolje uvjete radnika u Chicagu 1886. godine, i ove godine se dostojanstveno proslavljao u Hrvatskoj, naročito u naša četiri najveća grada. U manjim sredinama, poput otoka Hvara, to je barem što se tiče gradskih i općinskih struktura, prošlo gotovo nezapaženo. Također su neprimjetni bili sindikati, pa i političke stranke koje se kao brinu za boljitak radničke klase – nije bilo čak ni karanfila iako svi oni žive na grbači radnog čovjeka.
Nejasno je zašto, čega se zapravo srame, pogotovo kada znamo da je prema pisanim izvorima prva proslava radničkog blagdana u Dalmaciji upriličena prije 135 godina upravo u Starome Gradu na otoku Hvaru.
Dogodilo se to 1. svibnja 1891. godine, a sudionici tog znamenitog povijesnog događaja bijahu združeni radnici i mornari te glazbari tadašnjih dviju starogradskih glazba, svi predvođeni ‘gvozdenim‘ don Antom Politeom (1865.-1935.) – pretečom kršćanske socijaldemokracije u našim krajevima. Dakle, 15 dana prije nego što je papa Leon XIII. objavio svoju glasovitu socijalnu encikliku "Rerum novarum" dijagnosticirajući ondašnji kapitalizam kao bolest, a socijalizam kao ‘krivi lijek‘.
Hrvatska himna
Stvaranje novog pravednijeg sustava bio je i program don Ante Politea i združenih Starograjana prije 135 godina, što smatramo odličnom poukom i mnogobrojnim današnjim političarima koji ‘računaju‘ da je svijet s njima započeo i da će s njima završiti.
Zanimljivo je da s prvom proslavom Radničkog blagdana u Starome Gradu koindicira i činjenica da je hrvatska himna ‘Lijepa naša‘ prvi put pjevana baš u kolovozu 1891. godine prigodom izložbe Hrvatsko-slavonskoga gospodarskog društva u Zagrebu kada su, zapisano je, na otvorenje stigli i raspjevani Dalmatinci.
Don Ante je nakon proslave zajedno s ostalim sudionicima bio optužen na starogradskom Kotarskom sudu i Pokrajinskom sudu u Splitu. U sudskom zapisniku ‘notirano‘ je kako je on rekao da je brojne sugrađane koji su do tada ‘bili razdijeljeni u bezmislene političke stranke‘ okupio da ‘demonštriraju proti kapitalu‘.
Epilog suđenja bila je globa njemu i njegovim drugovima (Gerbatiju, Remetiću i Plančiću). Međutim, nije ga to ušutkalo pa je opet 1892. godine "prije prvog svibnja držao govor u Brusju kod Staroga grada" u kojem se zalagao za pravednije društvo i socijalna prava, ali ga je zato opet sustigao pravorijek Kotarskog suda kojim je osuđen na 14 dana zatvora.
Unatoč toj slavnoj prošlosti, ovogodišnju proslavu blagdana na škoju je "spašavala" šačica marljivih entuzijasta, primjerice JK "Zvir" iz Hvara podjelom fažola, uključujući sportska događanja i zabavu, baš kao i Turistička zajednica mjesta Vrboske također s fažolom, balotama i tombolom.
Starograjani su i ove godine organizirali svoj tradicionalni prvomajski turnir "Igra na balote 2026.". Pobjedu je u finalu uvjerljivo odnio "Tornado", svladavši "Jurjevac" s rezultatom 21:7, ali najvažnije je što je tog istog dana u parku Vorba upriličeno prijateljsko druženje uz zajednički ručak, da bi na koncu pala i pisma dalmatinska.
‘Zbrisano‘ boćalište
Blagdanskom slavlju u Vorbi pridružilo se i nekoliko boćara narodnim stilom iz susjedne Jelse koji se žale da im je uprava "Jelse" d.o.o. za hotelijerstvo mađarskog vlasnika, s obzirom na izostanak podrške Općine i Turističke zajednice općine Jelsa, nedavno bagerom srušila i posljednje boćalište radi dodatnog parkirališta. To nije, kako kažu, samo građevinski zahvat, nego "ravnanje" povijesti i socijalno ubojstvo mjesta.
Gotovo sva otočna mjesta imaju svoje zogove, a jelšanski umirovljenici ostaju na nuli – oni nemaju baš ništa drugo osim dvije klupe na rivi, i to ako ih drugi ne zauzmu prije njihovog dolaska. Jelsa ipak, barem nam se tako čini, ne bi smjela postati tek jedna usputna spavaonica s golemim parkingom i praznim dušama, jer kad danas njezini baloteri naprasno ostaju bez posljednjeg boćališta, jedinog oblika druženja i dostojanstvene starosti, sutra bi joj primjerice mogla nestati klupa, a prekosutra i samo ‘misto‘.
Hvarske jedinice lokalne samouprave ove godine umirovljenicima bez ikakvog objašnjenja nisu dijelile uskrsnice, ne slave se praznici, zatiru običaji... Marginalizira li se to narod, siječe li turizam granu na kojoj praktično sjedi? Ne možemo se ne zapitati zašto se mi uopće sramimo svoje radničke i težačke povijesti i don Ante Politea. Sramiti se trebaju oni koji dopuštaju da se zatiru običaji i tradicija, jer bez tih ‘malih stvari‘ i druženja s kolegama i prijateljima, simpatična otočna mjesta sve više postaju samo ljušture za turiste, bez duše i bez prostora za domaćeg čovjeka.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....