U svojih 40 godina Magda Knego je proživjela više nego mnogi u cijelom životu. Preko noći je izgubila muža, preživjela infarkt, amputirana joj je noga i uz sve to brine za svoju 11-godišnju kćer koja boluje od cerebralne paralize.
Unatoč svemu što je izgubila, nije izgubila ono najvažnije: vjeru u život. Posebna je to obitelj. Kći, mama i djed od 77 godina koji i dalje kuha, čisti, vozi, dovozi, radi i nosi sve boli na svojim leđima, ali s osmijehom i vjerom da se život ne mjeri onim što nam se dogodi već kako se odlučimo s time nositi. Priča je to o hrabrosti, ljubavi i životu koji, unatoč svemu, ide dalje, a donosi je Provjereno Nove TV.
Goga je rođena u 30. tjednu trudnoće, 1410 grama. Nakon 21. dana im je aspirirala mlijeko u toplom krevetiću, nastupilo je gušenje, mlijeko je pošlo na pluća. Tri reanimacije, nisu ga uspjeli evakuirati kompletno iz pluća, imala je česte pneumonije, na respiratoru je bila četiri mjeseca i ostale su posljedice.
Cerebralna paraliza, 4. stupnja. Prognoze nisu bile obećavajuće.
"Goga je bila ta koja je bila hipotono dijete, koja nije čak ni jela ni pila, apsolutno ništa", prisjeća se Magda Knego, Gogina mama.
Danas Goga ne samo da jede i pije. Već i govori, uči čitati, a ni matematika joj nije strana.
"Oni su nam davali raznorazne mogućnosti, smještaja u ustanove i sve, ali ja sam rekla ona je naša i borit ćemo se do zadnjega atoma zraka za nju", govori Gogina mama.
Tada je i ona bila drugačija. Bez ograničenja koja joj je život donio.
"Dana 27. studenoga prevezla me Hitna do dubrovačke bolnice. Tad je uvečer bila amputacija četiri prsta s noge. Mislili su da će tu stati, ali jednostavno, izmicala se iz dana u dan pod nožem. Išlo je sve naprijed i naprijed. Tog 13. prosinca je došlo do toga da se treba amputirati potkoljenično", prepričava Magda.
Gogino stanje i njezina amputacija samo su prva i posljednja nesreća koje su im se dogodile.
"Zamišljate kao i svaka mlada osoba. Životnu bajku, ponekad teškoće, ali ne ovolike", kaže Gogina majka za Provjereno.
A životna bajka počela je 2014. kad su ona i njezin Pero u korčulanskoj katedrali izrekli sudbonosno da. Zajedništvo im je dalo snagu da prebrode sve prepreke: tešku dijagnozu i borbu za život njihove Goge, koja je počela još od njezina rođenja.
Brinuli su o njoj, svakodnevno vježbali. Magda je radila kao medicinska sestra Hitne pomoći, a Pero kao vozač saniteta. Živjeli su u Dubrovniku, voljeli se, gradili budućnost.
"Boli me to zato što smo išli ono rad, rad, rad i nekakva budućnost da se stvara nešto. Toliko planova, zamišljanja, svega. A onda vam se sve u tren samo raspe", sa sjetom će Magda.
Sve želje i planovi pali su u vodu tog kobnog jutra 2018. godine.
"Dva puta sam ga zazvala i samo sam čula duboki udisaj i izdisaj. I to je bilo to. Pukla je moždana aneurizma", ispričala je Magda.
Pero je 14 dana bio u dubokoj komi, a onda ih je u 40. godini života zauvijek napustio. Baš kao i život i ona je morala krenuti dalje. Zbog svoje Goge.
I tek što je život postao malo lakši, a tuga i bol izdržljiviji, stigao je novi udarac.
"Godine 2022. u 12. mjesecu doživjela sam infarkt. Zastoj je bio na lijevoj strani srca gdje su ugradili balon i stent uz medikamentoznu terapiju. To je bilo nešto katastrofalno za mene. Taj strah. Kuda i kako će Goga", prisjeća se Magda.
I to je Magda preživjela. U rodnu kuću na Korčuli preselile su kada više same u Dubrovniku nisu mogle. Sreća u nesreći je on. Magdin otac, Gogin djed, odnosno dida.
"Najteže mi je pala smrt pokojnog zeta. Mlad čovjek, ona mlada, dite s posebnim potrebama, to me je najviše ubilo. Ali sam se jednostavno trgnuo i rekao, Branko, nema posustajanja", govori Gogin dida Branko.
Cijelu priču pogledajte OVDJE.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....