- Istina da su mungosi s vremenom iskorijenili zmije, ali su postali i prijetnja bioraznolikosti. I sada ta invazivna vrsta gospodari našim otokom - ogorčen je Joško Miše, dopredsjednik lovačke udruge Trogir pod čijim se patronatom nalazi otok Čiovo u kojem danas, po slobodnoj lovačkoj procjeni stoluje, na tisuće tih malenih predatora.
Priča o tim vrlo okretnim štetočinama zapravo kreće početkom dvadesetog stoljeća kada je indijski mungos u Dalmaciju doveden u cilju smanjenja populacije zmija koje su tih godina zagospodarile otokom trogirskog arhipelaga. Nakon Mljeta, Brača, Korčule i Hvara, Čiovo je bilo zadnja destinacija nastanjivanja ovih životinjica koje su ubrzo nakon dolaska u novo stanište svoje prehrambene navike prilagodile podneblju u kojem su naseljeni. Znači, zmije su im bile u drugom planu, jer su perad, fazani i zečevi za njih bili kud i kamo slasniji plijen. Time su, što po brojnosti, a i po količini pričinjene štete, prevršili svaku mjeru.
Mungosi su dnevni lovci. Stoga ih bez problema možete susresti na otočnim stazama.
- Ukoliko vidite jednog, znajte da je u blizini cijela skupina. Taj jedan je svojevrsni „izviđač“ i žrtvovana jedinka iza kojeg su u pravilo nekolicina drugih koji čekaju poziv da je teren kojeg moraju pretrčati, čist, odnosno bezopasan. Tek tada možete vidjeti cijeli "čopor" kako pretrčava „brisani“ prostor. Mungosi su vrlo malene životinje dužine nekih tridesetak centimetara izuzmemo li rep koji je jednako toliko dug. Njihovo obitavalište su rupe u zemlji ili kakve škrape u kojima možete naći njihova legla. Međutim, pošto se kriju na nepristupačnom terenu, takvo što ćete vrlo rijetko vidjeti - dodaje Joško Miše.
- Po pričanju starijih, mungos je isprva doista temeljito potamanio zmije. Međutim, pošto je njihova brojnost smanjena na minimum, paralelno se povećao broj ovih predatora koji su postali prijetnja stanovnicima Čiova. I sada ta životinjska pošast doslovno gospodari tim otokom - nemoćno sliježe ramenim Joško Miše. Posebno iz razloga što mungosi čine enormnu štetu u prirodi.
Najveće probleme čine upravo lovcima.
Pojedoše im i fazane i njihova jaja, a o podmlatku da i ne govore. Ostali su bez populacije zečeva, posebno mladih jedinki koji su prava delicija indijskim „doseljenicima“.
-Nisu samo ugroženi fazani, već i ostale ptice, njihova jaja i mladunčad. Možete ih vidjeti kako se slade i voćem, pa i nekim sisavcima duplo većim od njih. Veliki su neprijatelji i peradi. Rijetki stanovnici koji još drže koke, u svakodnevnom su sukobu sa ovim opasnim predatorima. Nema dana, a da netko ne prijavi štetu. Pošto nemaju prirodnog neprijatelja rasprostranili su se do nesagledivih razmjera. Od nekoliko stotina koliko smo, po nekakvim procjenama, mislili da živi na otoku, danas slobodno možemo reći da ih ima nekoliko tisuća. Najčešće ih možete vidjeti rano ujutro ili oko podneva. Tada su najaktivniji. Doslovno iskaču sa svih strana - tvrdi Ivica Harašić, i nastavlja; bilježimo slučajeve da ih stanovnici sada redovito viđaju među kućama u Žednom i Slatini.
Veliki problem su vikendaši. Ostavljaju otpad na otvorenom misleći da će tako otjerati zmije, jer će hrana privući mungose. U konačnici tako i bude, ali onda stradaju domaće životinje - jada se Harašić.
Jedan od onih koji svakodnevni trpi štetu je Ivan Pavičin. Njegovih stotinjak koka svakodnevno su na jelovniku ovih divljih zvijeri. Iako je cijeli prostor ograđen, ova malena životinjica bez problema su provuče kroz žicu i onda nastaje pokolj.
- Prva na jelovniku su im jaja. Pošto je moj otac u mirovini i od njihove prodaje zaradi koji euro, u zadnje vrijeme mungosi uzmu veći dio kolača. Teško je stati na kraj toj pošasti. Nekako su sredinom dana najaktivniji. Tada začujete uznemireno kokodakanje peradi dok preplašene trče po kokošinjcu.
Nerijetko napadaju i piliće, tako da je stanje jednostavno neizdrživo. Posebna zanimljivost je što mungosi perad napadaju od straga. Najprije krenu od trtice, zatim pojedu crijeva i masne naslage, a za sobom ostavljaju meso. Po tome znamo da su bili tu - smatra Pavičin.
I on kao i lovci i brojni drugi stanovnici Okruga, Mastrinke, Arbanije, Žednog i Slatine na isti način pokušavaju stati na rep ovim štetočinama.
Po cijelom otoku postavljaju se razne zamke. Od ribarskih vrša, živolovki do vodovodnih cijevi. Glavni mamac im je srdela, komad pancete ili mesni narezak koji stavljaju u spomenutu ješku i na taj način uhvate nešto, ali ne dovoljno. Umjesto konkretnih rezultata imaju problem s ljubiteljima prirode koji pod krinkom berbe šparoga kradu njihove zamke. Ne zna se u koju svrhu, ali na taj način direktno čine štete tamošnjem stanovništvu i lovcima.
- To je taj dodatni problem-smatra Josip Jurić.
- Nedavno smo od šest postavljeni zamki koje ili sami radimo ili kupujemo i izdvajamo nekih šezdesetak eura za svaki komad, nakon samo par dana ostali bez polovice njih. Tko ih krade i u koju svrhu, očito nikada nećemo saznati. Što im to predstavlja, teško možemo dokučiti - ogorčen je Jurić navikama tih „ljubitelja prirode“.
Samo tijekom prvih pet mjeseci mještani i lovci su uhvatili preko 250 mungosa. Svi završe u JU „Krš i more“ na znanstvenim istraživanja biologa i zoologa.
Upravo tijekom našeg obilaska otoka, u zamku je upao neželjeni gost.
Slika uhvaćenih mungosa za njih nije nikakav novost, niti posebna senzacija. Više obveza jer, uzgred kazano u novoj domovini mungosi su se savršeno uklopili i kao jedni od prijenosnika bjesnoće, teptospiroze i sličnih zaraznih bolesti. Od tuda i strah na Čiovu posebno na potezu od Žednog do Slatina gdje se, po navodima naših sugovornika, nalazi najgušća populacija ove životinjske vrste. Tvrde, kako se životinje već desetljećima pare između sebe, što najvjerojatnije rezultira degenerativnim jedinkama slabijeg imuniteta sklona obolijevanju od različitih bolesti. Stoga traže hitno intervenciju mjerodavnih jer se životinje sve češće viđaju među obiteljskim kućama gdje se igraju djeca. Stvara se prividan strah i nelagoda pogotovo nakon epizode koronavirusa i njegovog životinjskog prijenosnika.
Europska komisija prije desetak godina stavila na listu trideset sedam vrsta biljaka i životinja čiji je uzgoj ubuduće zabranjen, jer je riječ o invazivnim vrstama. Od četveronožaca Europljani se ubuduće neće smjeti „dobacivati“ s američkim rakunima, njihovim vjevericama i malenim indijskim mungosima koji u zadnjih dvadesetak godina rade intenzivne štete na dalmatinskim otocima.
No, nameće se pitanje kako uopće ovoj indijskoj mačkolikoj vrsti, dugoj pola metra, kratkih nogu, šiljaste glave i dugog repa, sada stati na kraj. Preciznije, njihovom širenju.
Mada domaći ljudi u početku na njih nisu gledali kao neprijatelje, već dapače, bili su zahvalni što su riješili problem zmija, a sa druge pak strane stručna javnost i lovci bili su i danas nezadovoljni jer su oni postali ogromna opasnost za cijelo životinjsko otočno carstvo.
Spas otočnom stanovništvu uskoro stiže iz JU „Krš i more“. Tom nekada spasonosnom tamanitelju zmija, a danas ljutom neprijatelju, splitski čuvari prirode stati će u kraj nabavkom 550 lovki za što će utrošiti oko trideset tisuća eura. Radi se, kako nas je informirao Marijan Kurtović, inače glavni čuvar prirode u ovoj Javnoj ustanovi, o dobro pripremljenom projektu na temelju kojeg su od Ministarstva zaštite okoliša dobili rješenje za izopćavanje ove vrste s otoka putem živolovki.
- Upravo smo u procesu nabave kaveza nakon čega ćemo krenuti u njihovo postavljanje diljem Čiova. Prije toga smo obavili testno istraživanje brojnosti predatora na terenu i odredili lokacije za postavljanje zamki. Dakako, ništa od svega ne bi bilo da nismo dobili rješenje od ministarstva da mungos nije divljač, već invazivna vrsta. Tek nakon toga možete postupiti daljnjim poslovima oko njihovog uklanjanja.
Sve uhvaćene jedinke biti će dopremljene u našu ustanovu i služit će za daljnja istraživanja - kazao nam je Kurtović o namjerama ustanove i njihovim projektom čijom će realizacijom napokon barem donekle odahnuti na Čiovu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....