Prvi ovogodišnji Susret bračkih čakavskih pjesnika održan je u Novome Selu, mjestu u sastavu općine Selca, i to u povodu svetkovine sv. Antuna Opata, njihova nebeskoga zaštitnika.
U tom malome bračkom mjestu okupilo se 15 bračkih čakavskih pjesnika koji su recitirali svoje stihove te pjesme čakavskih pjesnika koji su poniknuli u Selcima i Novome Selu, kao što su Neva Kežić, Antun Nižetić, Zlatan Jakšić i Juro Štambuk. Bili su tu pjesnici svih generacija i sa svih dijelova Brača, pa je gromko i zvonko odzvanjala bročka čakavska rič. Neki od njih već su objavili svoje pjesme, a neki se spremaju to učiniti tijekom ove kalendarske godine.
Uvodno slovo imala je dr. Lucija Puljak, čije su zasluge na očuvanju bračkog čakavskoga govora nemjerljive.
– Jezik je najvažnija odrednica našeg identiteta, i osobnog i kolektivnog. U njemu se čuva sve ono što mi jesmo, sve naše uspomene, i stoga je najtrajniji povijesni spomenik. Svjedoči o našim korijenima, podsjetnik je na naše živote i zato je beskrajno važan – naglasila je dr. Puljak, uz napomenu kako je oduševljava činjenica da čakavski govor iz godine u godinu okuplja sve više Bračana.
Pozvala je sve da što više pišu čakavicom, jer je to puno teže i zahtjevnije nego govoriti. Ona je ukazala na vrijednost svake pojedine čakavske riči, koje je, nakon što nestanu iz sustava, teško nadoknaditi.
Svoje stihove i stihove bračkih čakavskih pjesnika kazivali su Sandra Marčić, Nikica Jurun, Josipa Lukšić, Ivona Džimbeg, Alfonso Bezmalinović, Silvija Buvinić, Ivo Derado, Nikola Dominis, Ivan Ostojić, Josip Jakšić, Tonči Ostojić, otac i sin Nenad i Branimir Kuščević, don Andro Ursić, koji je recitirao, svirao i pjevao na svojoj gitari, te najmlađi Zoran Barhanović, učenik četvrtog razreda osnovne škole, koji je sa svojom harmonikom osvojio brojna priznanja na prestižnim natjecanjima.
Valja kazati da je Brač kroz svoju povijest uvijek imao svoje pjesnike gustog čakavskog prediva koji su čuvali i sačuvali svoj čakavski jezik. Svjedoči to i Novo Selo, u kojemu živi tek nešto više od stotinu duša, ali zato čvrsto čuvaju svoj jezik i svoje korijene.
Susret pjesnika organizirala je glazbenica Senka Nižetić, sa željom da i u svoje malo misto, u kojemu živi tek stotinjak duša, donese dašak radosti, zadovoljstva i zajedničkog druženja. Susret je održan u župnoj crkvi, a na završetku su, pod njezinim vodstvom, svi zajedno zapjevali pjesmu posvećenu svetom Antunu Opatu, patronu tog bračkog mjesta.
Brački puk skovao je tome svecu poslovicu koja glasi: „Svieti Onte Opat –uzmi motiku i ajde kopat.“ To znači da je zimskoj stanci u poljoprivredi došao kraj i da pred bračkim težacima stoje zahtjevni radovi kopanja i oranja, ali to svjedoči i da su sveti Ante, brački govor i brački puk nerazmrsivo povezani.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....