Usred otvorenog mora, daleko od ustaljenih plovnih putova, iz plavetnila Jadrana izrasta goli kamen.
Neki ga vide kao morsku peraju, drugi kao jedro, a treći kao trokut. Mnogi ga zovu “crnom piramidom”. Riječ je otoku Jabuka, jednom od najnedostupnijih otoka u Hrvatskoj. Uz otok se veže mnogo priča, od kojih su neke tajanstvene. U njegovoj blizini magnetske igle kompasa polude.
Jabuka, zajedno s otokom Brusnikom, jedan je od samo dva vulkanska otoka u Hrvatskoj. Smještena je oko 70 kilometara od Visa, usred najdubljeg dijela Jadrana, gdje dubina doseže 260 metara. Gotovo je nemoguće pristati na otok, okružen dubokim morem, jakim vjetrovima i visokim valovima. Njegove padine su strme i brutalno gole, bez prirodnog skloništa ili izvora pitke vode. Zato otok nikada nije bio naseljen.
Opseg Jabuke iznosi približno 700 metara, otok je dug oko 350 metara i širok 130 metara.
Unatoč skromnim dimenzijama, otok se uzdiže do 96 metara iznad mora, pa na vedre dane dominira horizontom i vidljiv je iz velike udaljenosti.
Iako je po površini jedan od najmanjih hrvatskih otoka, Jabuka zbog visine i izolacije izgleda moćno. Izranja iz tamnih dubina mora poput crne piramide, okružena valovima i vjetrovima, daleko od turističke vreve, piše slovenski Metropolitan.
Duga povijest
Jabuka je bila poznata još mornarima u srednjem vijeku. Prvi put je zabilježena na mletačkim kartama početkom 14. stoljeća pod imenom Mellisella, a kasnije se pojavljuje i kao Pomo ili Salyro. Prvi put je vizualno prikazana u 17. stoljeću, kada je njezina karakteristična silueta nacrtana na starim kartama.
Legenda kaže da su četiri krivolovca umrla od žeđi na otoku nakon što im je čamac odnio more. Bilo istinita ili ne, priča samo dodatno učvršćuje sliku Jabuke kao opasnog, tajanstvenog mjesta, gdje priroda diktira svoja pravila.
Unatoč neprijateljskim uvjetima, na otoku žive dvije endemske vrste: crna gušterica i biljka zvana zečina. Endemska karanfilica također je nekada rasla na otoku, ali danas više ne postoji.
Strme litice Jabuke također su gnijezdo za sokola selca (Falco peregrinus), najbržu životinju na svijetu. U slobodnom letu može dosegnuti brzinu do 300 kilometara na sat. Otok je nekada bio poznat i kao lovište sokolarima, koji su riskirali život penjući se po opasnim liticama u potrazi za gnijezdima.
Godine 1958. otok je proglašen geološkim spomenikom prirode zbog svojih geoloških osobitosti i endemskih vrsta.
Hrvatski Bermudski trokut
Jabuka je dio tzv. Viškog vulkanskog trokuta, područja koje neki nazivaju i “hrvatskim Bermudskim trokutom”. Razlog za ovaj nadimak leži u crnim vulkanskim stijenama koje sadrže magnetit.
Magnetska svojstva ovog minerala često ometaju kompase na brodovima, čineći navigaciju nepouzdanom. Ovo ometanje također otežava siguran let dronovima. Kompasi doslovno “tone” u blizini obale, što je kroz povijest bilo opasno za pomorce.
Nakon Drugog svjetskog rata, jugoslavenska vojska koristila je otok čak i kao metu za vježbe gađanja iz aviona, što dodatno potvrđuje njegovu izoliranost i nepristupačnost. Danas, unatoč udaljenosti, otok Jabuka postao je svojevrsni trofej za pomorce koji žele doživjeti divlju prirodu u njezinu najnetaknutijem i najsurovijem obliku.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....