Prava drama odvijala se jutros u Sumartinu na otoku Braču. Naime, mještani su se okupili i izrazili nezadovoljstvo s bespravnim i neovlaštenim radovima koje provodi fratar Luka Norac Kero u neposrednoj okolici samostana i crkve u Sumartinu, koji je inače i zaštićeno kulturno dobro.
Kako doznajemo od mještana, fratar Norac Kero planira na tom području napraviti parking, a kako bi taj naum ostvario već je krenuo s rušenjem stoljetnih suhozida i drveća u okolici samostana, i to kako kažu bez dozvole konzervatora. Osim suhozida koje je već krenuo uništavati i rušiti, mještani Sumartina ostali su i bez bora ispred crkve starog više od 200 godina. Sve to nagnalo je mještane da se jutros okupe kod crkve, u vrijeme kada su znali da na sastanak dolazi konzervatorica.
- Čekali smo konzervatoricu da joj predamo potpise mještana koji se protive ovom uništavanju kulturne i zaštićene baštine. Pokušali smo razgovarati i sa svećenikom, ali nije nas htio primiti. Skupili smo 205 potpisa i pristojno čekali, svećenik nam nije dozvolio da sudjelujemo u razgovoru njega i konzervatorice da čujemo što se događa.
Nakon njihovog razgovora i mi smo odlučili čuti o čemu je riječ i popričati s konzervatoricom. Tada je svećenik grubo nasrnuo na našeg sumještana, zgrabio ga za ruku i urlao "idi ća, ovo je moje", da ga mi nismo pridržali možda bi i pao kad ga je gurnuo -ispričala nam je detalje Lada Lemo, mještanka Sumartina.
Od konzervatorice su na kraju saznali kako je obustavila radove zbog nedostatne dokumentacije i zbog toga što nema razrade projekta i dozvola za sve te spomenute radove. Kako nam objašnjava Lemo, konzervatorij je zadužen za očuvanje samostana, zidina i crkve, a osim što dira u to, svećenik ruši i drveće koje mu smeta.
- Nema ni zaštitne ograde ni oznake da je gradilište. On je sve radio na svoju ruku. Srušio je bor star više od 200 godina za kojeg se zna da ga je posadio fra. Andrija Ante Kačić Miošić kad je bio tu. Na tom je boru nekad bilo zvono s kojim se djecu pozivalo na vjeronauk u crkvu. Posjekao ga je u kasne sate da nitko od mještana to ne bi mogao vidjeti, a ni reagirati - govori nam Lemo.
‘Boli me sve to‘
- Mještanin sam koji je više od 50 godina radio i pomagao oko crkve zato me toliko i boli to ponašanje i to što rade. Sve radi na svoju ruku. Prošli petak radovi oko ovih suhozida krenuli su predvečer u kasnije posljepodnevnim satima kad ne rade ni institucije, ni općina ni policija, baš kao i s borom, u kasnije sate.
Svećenik tvrdi kako će tu biti parking za župljane iako mi svi znamo da nitko od njih u crkvu ne dolazi autom, a i da žele ima mjesta za desetak auta iznad samog samostana. Devastacija kad on ode s ove pozicije i iz Sumartina ostaje nama mještanima -istaknuo je Nikica Borojević, mještanin na kojeg je svećenik nasrnuo.
Na web stranici Franjevci Split stoji kako su franjevci za Kandijskog rata, 1646. godine, došli iz Makarske s grupom izbjeglica i smjestili se na Vrh Brača uz crkvicu sv. Martina.
- Kad se naselje povećalo, franjevci su odlučili ostati, počeli su dobivati zemlje, graditi kućice, a i pomišljali su na osnivanje samostana na otoku Braču. Odlukom kapitula u Sinju 1738. godine redovnička kuća proglašena je samostanom. Kako je zgrada bila malena i neugledna, počela se 1747. godine graditi nova.
Završena je oko 1760. godine. U prizemlju je 1932. godine uređena dvorana, obnovljena 1978. Godine 1981. završena je potpuna obnova samostana, po nacrtima arhitekta Ante Lijića. Oko samostana je prostran vrt. Franjevci su, piše u ljetopisu, "sikući šumu našli zidne kapelice sv. Martina, koju su osposobili za službu Božju". Kapelica je više puta dotjerivana i popravljana. Godine 1911. počela se graditi u neoromaničkom stilu nova, kamena, prema nacrtu arhitekta Pressela. Završena je 1913. godine. Uz crkvu je zvonik - navedeno je na web stranici Franjevci Split.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....