Zamislite da ste rođeni 1902. i da ste čitav svoj život proveli u istom gradu, što na otocima donedavno nije bilo čudno. Vaše su zime duge, naporne i vjerojatno dosadne. Onda jedne noći kroz vaše mjesto prođe povorka duhova. Nitko o njima ne priča ni prije ni poslije. Samo se pojave, prođu kroz grad i nestanu. Te noći vjerojatno ne biste spavali baš mirno…
To je možda i razlog zašto se tako malo zna o "Lancunima". Riječ je o običaju koji se, uz male razlike, održava u samo dva mjesta u Hrvatskoj. Zanimljivo, oba su na otocima. Stari Grad na Hvaru u "Lancune" ide u utorak prije korizme, a Preko na Ugljanu dan poslije, na Pepelnicu.
Zajednička je posebnost "Lancuna" na oba otoka u tome što se o njima nikada nije pričalo, nije ih se dogovaralo. Tako je i sada. Svi se spontano okupe na već dobro poznatome mjestu te krenu svojim rutama. Zajedničko je objema povorkama što se sudionici pokriju posebno vezanim lancunima (plahtama) i bukom tjeraju lošu energiju iz grada. Buka koju proizvode razlikuje se, no prije nego što se prebacimo na razlike među "Lancunima" u Preku i Starom Gradu, treba pohvaliti rad institucija (nevjerojatno, ali istinito)...
U sklopu projekta "Oboj Jure! – Pokladni utorci", koji je financirala Splitsko-dalmatinska županija, Muzej Starog Grada, Gradska knjižnica i čitaonica Stari Grad te Osnovna škola Petra Hektorovića, proveli su niz edukativnih i kulturnih aktivnosti. Neke su odrađene u suradnji sa stručnim suradnicima.
Organizatori su prvo morali intervjuirati starije mještane kako bi dobili konkretne informacije o "Lancunima". Nakon niza intervjua, odrađene su prezentacije i radionice za djecu viših razreda osnovne škole kako bi se djeci podigla svijest o ovom običaju koji čini Stari Grad gotovo jedinstvenim u Hrvatskoj.
Djeca su reagirala odlično, većina ih je već bila upoznata s "Lancunima", neki imaju posebne lancune samo za taj dan. Pravili su se i razni rekviziti za proizvodnju buke jer u Starom Gradu "lancuni" stvaraju što veću buku kako bi otjerali zlu energiju iz grada. Nekada su se za to koristili kravlji rog, teće i drvene žlice, a danas se u povorci može naći sve, od improviziranih rogova do pravih instrumenata kao što su bubnjevi.
Projekt "Oboj Jure" uključivao je i snimanje dokumentarnog filma na kojem su radila djeca, koji će premijerno biti prikazan u ožujku, a organizatori, potaknuti velikim interesom, najavili su nastavak i proširenje projekta…
"Povorka ‘Lancuna‘, koja se tradicionalno odvija na pokladni utorak u Starome Gradu, bila je vrhunac projekta, okupivši više od dvije stotine mještana Staroga Grada, učenike, sudionike radionica, turiste, sve one koji su željeli sudjelovati u očuvanju ove jedinstvene tradicije. Uz maskiranje u lancune, povorka je obuhvatila i korištenje tradicionalnih rekvizita, poput šuškalica i glazbala, koje su učenici izradili na radionicama. Ovaj događaj simbolizirao je zajedništvo i slavlje kroz očuvanje lokalne baštine.
– Zahvaljujemo Splitsko-dalmatinskoj županiji na financijskoj potpori te svim sudionicima i partnerima koji su pridonijeli realizaciji ovog važnog projekta. Posebno se ističe uloga starijih mještana koji su podijelili svoja sjećanja, te djece koja su svojim entuzijazmom i kreativnošću oživila ovu tradiciju.
S obzirom na izniman interes za ovu stoljetnu tradiciju, planiramo proširiti projekt i sljedeće godine te tako uključiti još više škola i lokalnih zajednica u očuvanje tradicije. Planiramo nastaviti i istraživački rad zajedno s etnolozima i lokalnim stanovništvom – izjavili su iz Muzeja Stari Grad.
Greške u Lancunima
I stvarno se skupilo "lancuna" u Starom Gradu… Organizatore projekta "Oboj Jure!" sigurno je oduševilo to što su radionice i prezentacije urodile plodom, pa su tako "lancuni" hodali jedan iza drugog, u koloni koja je praktički obgrlila grad, umjesto da su hodali "ko ovce jedan do drugoga". Hodanje "kao ovce" i nedostatak mističnosti najčešći su problemi koje su stariji stanovnici isticali tijekom razgovora. Međusobni razgovor "lancuna" jedan je od najučinkovitijih načina da se naruši mističnost tog običaja.
Zbog toga veseli što tijekom procesije nismo uspjeli uhvatiti niti jednog "lancuna" spremnog dati izjavu. Svi bi samo okrenuli svoje bijele glave prema nama i potom nastavili pjevati: "Oboj, Jure Karnevole, di su tvoje tuste pinjate? Pale su ti u gustirnu, plakat ćeš ih svu korizmu", ili legendarno "Dojte mu dvi po kani".
Ne, ne zna se što je "kana", no uzevši u obzir da je Jure Karnevol obično kriv za sve loše, vjerojatno se radi o glavi. A ove su godine "Lancuni" u Starom Gradu dobili i prve fotografije iz zraka. Autor je svestrani Francuz s dolskom adresom Yvan Esteve.
Tako vam je bilo u utorak u Starom Gradu…
Razlika između ‘Lancuna‘ u Preku i ‘Lancuna‘ u Starom Gradu
Dan poslije, na prvi dan korizme, misteriozna stvorenja prolebdjela su i kroz Preko na Ugljanu. Imali smo najbolju namjeru raspisati se o razlikama među običajima "Lancuna" u Hrvatskoj, no jedna od stručnih suradnica projekta "Oboj Jure!" to je već savršeno odradila u svojoj izjavi…
"Za razliku od onog u Starom Gradu na Hvaru, običaj ‘Lancuni‘ u Preku na otoku Ugljanu održava se 24 sata kasnije – oko 19 sati na Čistu srijedu. Čini se da su ove dvije samo naizgled suprotne tradicije – jedna krajem karnevala, a druga početkom korizme – zapravo dvije strane jedne kovanice.
Obje krasi spontanost, jedinstvenost i kontinuitet čisto pučke organizacije u malom otočnome mjestu čak vrlo sličnog dijalekta, ali i cijela paleta objašnjenja i teorija o njihovu postanku. U skladu s pravilima Pepelnice kao prvog dana korizme, ‘priješki‘ lancuni mirno, dostojanstveno i pokornički ophode mjesto u poluglasnoj povorci izgovarajući riječ ‘blom‘. S druge strane, ‘starograjski‘ lancuni svoga Juru Krnevola otprate s puno buke i galame", rekla je dr. sc. Dora Dunatov s Instituta za etnologiju i folkloristiku.
Tko zna, možda se ovim projektom drastično poveća svijest o "Lancunima" pa turisti krenu posjećivati Ugljan i Hvar i prije predsezone… Tko zna, možda je ključ turizma u doba kada globalizacija briše kulture upravo u dalmatinskome dišpetu, u tvrdoglavom odbijanju da se odustane od sebe i svoga…
A možda i nije. Možda je ključ u posluživanju manistre s vrhnjem i hamburgera kako bi se gosti koji su dali našu godišnju plaću da vide Hrvatsku i na drugom kontinentu osjećali kao kod kuće.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....