Riba je desetljećima bila simbol zdrave prehrane. Prepuna omega-3 masnih kiselina, preporučivana je kao ključna namirnica za zdravlje srca i mozga. No, u posljednje vrijeme sve se češće propituje što zapravo danas jedemo kada jedemo ribu.
Od mikroplastike do teških metala, more više nije ono što je nekad bilo, a to se, tvrde stručnjaci, neizbježno odražava i na kvalitetu ribe koja završava na našem tanjuru. Na ribarnicama kupci najčešće biraju prema cijeni i izgledu, dok se o podrijetlu ribe rijetko razmišlja...
Prema riječima prof. dr. sc. Alena Solde sa Sveučilišnog odjela za studije mora Sveučilišta u Splitu, stanje Jadranskog mora još uvijek nije alarmantno, ali promjene su vidljive, a sigurnost ribe iz Jadrana u najvećem broju slučajeva i dalje ostaje visoka te ona predstavlja vrijedan dio prehrane.
– U najvećem broju slučajeva riba iz Jadrana je sigurna za konzumaciju i predstavlja vrijedan dio prehrane. Jadran se i dalje smatra relativno čistim morem u usporedbi s mnogim drugim europskim morima. Razina većine onečišćivala (poput žive, kadmija i dioksina) u pravilu je ispod zakonski dopuštenih granica. Međutim, sigurnost ovisi o vrsti ribe, njenoj veličini, starosti i području ulova, posebice ako govorimo o područjima gdje je bila ili još postoji nekakva industrija s većim količinama otpadnih voda. Također, veće i dugovječnije grabežljive vrste potencijalno nose veći rizik akumulacije štetnih tvari, naglašava dr. Soldo.
Riba je dugo bila simbol čiste i zdrave hrane, no slika mora danas više nije ista. Zagađenje koje ne vidimo golim okom – od industrijskih kemikalija do sitnih čestica plastike – postupno ulazi u morski ekosustav i završava u prehrambenom lancu. Sve češće se govori o živi u velikim ribama, mikroplastici koju organizmi unose iz vode, ali i drugim, manje poznatim zagađivačima koji se s vremenom nakupljaju u organizmu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....