U medijima se posljednjih dana već “sramežljivo” najavljuju cijene, odnosno poskupljenja koja nas očekuju pred turističku sezonu. I, naravno, većina ljudi koji nisu ekonomski stručnjaci postavlja isto, jednostavno pitanje. Zašto cijene idu “u nebo” ako gorivo ne poskupljuje ili ako samo neznatno poskupljuje?
U ovoj priči zanimalo nas je zašto su, recimo u Italiji, koja je bogatija država od Hrvatske, odnosno u Milanu, jednom od najskupljih, ako ne i najskupljem gradu u Italiji (čak i u Europi!), cijene hrane, pića i higijenskih potrepština u samoposlugama niže nego u Splitu...
Stoga nam je Rea Karninčić, vlasnica turističke agencije “Solo Croazia”, koja u Milanu živi i radi više od 30 godina, fotografirala i poslala nekoliko proizvoda iz jedne od najvećih i najboljih samoposluga u Milanu. Nakon toga mi smo otišli u jedan naš prodajni lanac i zapisali cijene istih ili sličnih proizvoda u Splitu i spoznali koliko smo mi bogatiji i platežno moćniji od stanovnika Milana, budući da su cijene kod nas veće.
– Zašto ja u Splitu ili Bolu plaćam tjesteninu 2,5 eura, a istu tu tjesteninu u Italiji plaćam 0,97 eura? – pita se Rea Karninčić, nesvjesna da bi odgovor na to pitanje željelo znati barem 90 posto Hrvatica i Hrvata.
Ta razlika u cijeni tjestenine između Milana i Splita nije bitna ministrima, predsjednicima, premijerima, saborskim zastupnicima... (nebitno iz koje su stranke), jer njima je svejedno košta li nešto 0,97 eura ili dva i pol eura.
No bitno je običnim smrtnicima koji su te predsjednike, premijere, saborske zastupnike, ministre... i doveli na vlast, bili oni lijevi, desni ili centar.
Pivo, bomboni, tjestenina...
Cijene raznih pakiranja Barilla tjestenine u Milanu koštaju 0,97 eura, a u Splitu cijene Barilla tjestenine, iste gramaže, koštaju oko 2 eura, točnije 2,09 eura. Pakiranje od šest limenki Heineken piva u Milanu košta 3,59 eura, na popustu od 50 posto, dakle, redovna cijena im je 7,18 eura, dok u Splitu, u našem prodajnom lancu, pakiranje od četiri limenke Heineken piva košta 6,49 eura. Znači, pakiranju u Hrvatskoj od dva piva manje cijena je, praktički, ista kao u Italiji!
Nivea dezodorans u Milanu košta 2,24 eura, a u Splitu identično pakiranje košta 5,29 eura (isti artikl, isto pakiranje). U Milanu Mutti passatu od rajčica trenutno možete kupiti za 0,99 eura, na popustu od 50 posto, a u Splitu isto takvo pakiranje po redovnoj cijeni košta 3,69 eura, dakle, i da se snizi za 50 posto, opet bi koštalo oko 1,80 eura, što je čak 50 posto skuplje nego u Milanu!
Našli smo, zanimljivo, jedan artikl kojem je redovna cijena, praktički, ista kao i u Italiji. Radi se o Lindt bombonima od 200 grama, koji u Splitu koštaju 8,99 eura, a u najvećem gradu Lombardije 8,89 eura. Trenutačno su na sniženju 21 posto i koštaju 6,99 eura...
– Nema dana da u dućanima nema popusta, a i cijene su prihvatljive. Ne mora se, kao u Splitu, čekati posebne akcije, koje traju dva-tri dana, da bi kupio tjesteninu, šećer ili ulje za prihvatljivu cijenu. Ovdje su uvijek popusti – kazuje Rea.
Cijene pića su, ipak, posebna priča...
Skupi alkohol
Tako u Milanu boca viskija Johnnie Walker – Red label od sedam decilitara košta 13,30 eura, a ista takva u Splitu, u “našem” dućanu, košta 17,90 eura. Boca Camparija u Milanu košta 13,39 eura, a u Splitu 20,69 eura, dok boca Absolut vodke od sedam decilitara u Milanu košta 11,56 eura, u Splitu za nju treba izdvojiti 17,99 eura, dok je boca od litre 24,99 eura.
Boca Aperola u Milanu košta 9,35 eura, a u Splitu ista boca košta od sedam decilitara košta 18,99, dok je ona od litre 20,99 eura. Boca Ballantinesa od sedam decilitara u Milanu je 11,12 eura, dok je u Splitu 16,19 eura, dok boca od sedam decilitara Bombay gina u Milanu košta 17,14 eura, a u Splitu 26,99 eura.
E, sada da ne bi bilo kako ovaj tekst pišemo onako “odoka” i napamet, nazvali smo dr. sc. Damira Novotnyja, jednog od najpoznatijih i najpriznatijih ekonomskih analitičara. Od njega smo zatražili da nam pojasni zašto su cijene u Hrvatskoj ovakve kakve jesu, dok su u bogatijoj i platežno moćnijoj Italiji cijene upola manje.
– Industrijska baza u Italiji je kudikamo veća nego u Hrvatskoj. Kod njih se proizvodi veliki, ogromni dio proizvoda koji oni koriste u svakodnevnom životu na svom tržištu. Konkurencija je ogromna i tamo postoje čak i trgovački lanci zadružnog vlasništva, kojima nije cilj zaraditi, već otvoriti tržište svojim zadrugarima.
Radi se o bitno drukčijem tržištu nego u Hrvatskoj. Kada je u pitanju RH, a poglavito Dalmacija, potrebno je istaknuti da se ja osobno ne mogu sjetiti ni jedne tvornice koja u Dalmaciji nešto proizvodi. Jako je malo proizvodnje, a Dalmacija treba proizvoditi ono što potroši, stoga bih rekao da moramo graditi tvornice, kako bi nam i život bio jeftiniji – kazuje ekonomist dr. Novotny.
I u Hrvatskoj se cijene umnogome razlikuju, pa je život jeftiniji u Osijeku nego u Splitu.
Različite cijene u Slavoniji i u Dalmaciji
– Da, nije u svim dijelovima Hrvatske skupo kao u Dalmaciji. Vi u Osijeku imate dosta jeftinije proizvode nego u Splitu. Primjera radi, mi u Slavoniji imamo tvornicu “Saponia” i koristimo njezine proizvode. Dakle, trošimo proizvode naše lokalne proizvodnje i u startu smo jeftiniji od onih cijena u Splitu. Slavoniji su bliže i Mađarska, Rumunjska, Austrija..., države u kojima je PDV na hranu manji nego u Hrvatskoj, pa je i to jako značajno u potrošnji stanovništva – govori dr. Novotny.
Ljeto, kojemu se cijela Hrvatska raduje, jer donosi enorman prihod, najveći je krivac zbog čega su cijene u Dalmaciji otišle “u nebo”.
– Da, jer u sezoni veliki trgovački lanci, ali i svi drugi, trebaju zaraditi kako bi mogli od kraja ljeta do idućeg ljeta “prezimiti”, održavati svoj hladni pogon, “preživjeti”, budući da je potrošnja u zimskim mjesecima tolika da ne bi mogli opstati na tržištu – kazuje dr. Novotny.
S druge strane u Hrvatskoj je PDV taj koji “ubija” stanovništvo i iznosi ogromnih 25 posto.
– Da, PDV na većinu prehrambenih proizvoda je 25 posto, dok je u nama okolnim državama manji. Tako u Italiji imate PDV od oko 7 posto, s time da je kod njih cijena goriva nešto veća nego u RH, ali uvijek je tako bilo. Isto tako, morate znati da je, recimo, riba ulovljena u Istri jeftinija u Italiji negoli u Hrvatskoj.
Zašto? Pa iz jednostavnog razloga jer ribari radije tu ribu prodaju na talijansko tržište nego, recimo, u Zagrebu, gdje tu ribu treba prevesti, pa se onda ona ne proda, pa ju se zamrzava. I oni čak radije smanjuju cijenu te ribe, kako bi je Talijani kupovali, nego da je prevoze do Zagreba – kaže dr. Novotny.
Vladina ‘kasica’
Valja napomenuti da PDV na hranu u Italiji ovisi o vrsti proizvoda. Snižene stope su najčešće četiri posto za osnovne namirnice te 10 posto za ostale prehrambene proizvode.
Pa dobro, ako razne Vlade RH toliko brinu o svojim stanovnicima, ako žele da svi u Hrvatskoj žive bolje, zašto ne smanje PDV pa da stanovnici imaju u dućanima manje cijene?
– Vlada je smanjila djelomično PDV na neke proizvode, ali ti proizvodi imaju slab ponder (udio) u hrani. Ja sam predlagao da se PDV smanji, ali to za sada nije učinjeno. Zašto? Pa iz jednostavnog razloga jer se država ne želi odreći tog dijela poreznog kolača, budući da hrana donosi najveće prihode u vladinu “kasicu”.
Turisti, kojih u Hrvatskoj godišnje ima oko 21 milijun, potroše u Hrvatskoj nekih 10 milijardi eura i Vlada se jednostavno ne želi odreći svog dijela. Recimo, u Italiji turizam sudjeluje s pet posto u ekonomskim aktivnostima, u RH s 20 posto, a u Dalmaciji s 40 posto. To je neodrživo, stoga, ponavljam, gradimo tvornice, proizvodimo ono što trošimo, kako bismo bili jeftiniji – kazuje dr. Novotny.
Prije 18 godina, točnije 2008. godine, bila je u svijetu velika ekonomska kriza, koja je “pokopala” mnoge.
– A tadašnja Vladina fiskalna politika je bila takva da je bila usmjerena prema skoku PDV-a. Tako je prvo PDV povećan s 21 na 22 posto, pa na 25, a povećavane su i trošarine. Umjesto da smo smanjivali PDV – zaključio je dr. Damir Novotny.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....