Akademik Dinko Kovačić o rušenju Poljuda: Zar ne osjećate zadah mržnje? Brza se, jer se profitu i mandatima uvijek žuri

Povodom rasprave koja se povela oko sudbine stadiona na Poljudu javio nam se arhitekt akademik Dinko Kovačić, autor značajnih objekata (stambenih, hotelskih, poslovnih, školskih i fakultetskih). Za svoj rad dobio je niz nagrada i priznanja, između kojih nagradu "Vladimir Nazor" i Republičku nagradu "Borbe" za realizaciju Ljubićeve ulice, nagradu Grada Splita za ulicu Dinka Šimunovića, nagradu UHA "Drago Galić" za Vilu Stupalo, nagrade HAZU za likovnu umjetnost, te nagrada "Vladimir Nazor", Grada Splita i "Slobodne Dalmacije" za životno djelo.

Akademik Dinko Kovačić

Split, 14. travnja 2026.

Obvezuje me moja ostavština i moj trag u prostoru i u ljudima, zašto sam nagrađen meni najdražom nagradom "Nagradom Grada Splita za životno djelo". Ne znam da li pišem ili prepisujem jer ovo je apsolutno suglasje svega što je već rečeno na strukovnim skupovima ili napisano od mojih uvaženih kolega.

Jedan filozof je kazao: "o istome, uvijek isto".

Akademik Magaš je veliko ime hrvatske arhitekture, a njegova djela služit će generacijama kao udžbenik. Projektom poljudskog stadiona zaslužuje trajnu zahvalnost i poštovanje našega grada.

Bio mi je profesor na fakultetu, mentor na diplomi, pa s ponosom mogu reći, PROFESOR MAGAŠ JE BIO MOJ UČITELJ. Naslijedio sam njegov predmet na Arhitektonskom fakultetu i mnogo godina dijelili smo kabinet. Bio sam voditelj ljetne škole arhitekture u Bolu i ravnopravno sa mnom sudjelovali su profesor Magaš i profesor Fabijanić. Ponosim se školom, a geslo nam je bilo "ovdje se ne uči arhitektura, ovdje se uči kako voljeti je". Svake godine doveo bi studente, dakako i profesora Magaša da in situ čuju autora i dive se arhitekturi, a doživljenu ljepotu ponesu kao vrijednu popudbinu.

Stadion je remek-djelo splitske i hrvatske arhitekture i sigurno stoji u registru svjetske arhitekture što potvrđuje izlaganje u galeriji MoMA (The Museum of Modern Art u New Yorku) pored toga, uzor je za izgradnju mnogih stadiona u svijetu. Splitski stadion je kapitalno djelo akademika Magaša i arhitektonski je spomenik najveće umjetničke vrijednosti. Stadion Poljud proglašen je zaštićenim kulturnim dobrom 2015. godine. Neraskidivo je utkan u memoriju i biće Splita. Opće priznatom vrijednošću na svjetskoj razini, on je čimbenik naše osobnosti i neodvojivi dio memorije i duše Splita.

Poljudski stadion je okosnica kompletne, možda i najljepše urbanističke cjeline u gradu. Sretnim okolnostima, baš kao u albumu, sabrana su djela splitskih, pa i hrvatskih arhitekata velikana (Ivan Vitić, Boris Magaš, Ivo Radić i Frane Gotovac). Rušenjem stadiona ugrozila bi se cjelovita raskoš tog urbanističkog koncepta. Rušiti ovako vrijedno arhitektonsko djelo bio bi grijeh. I pitam se ja, što bi imala danas svjetska kultura da se svijet tako ponašao.

Mislim da se pogriješilo s vremenom, modernim rječnikom "tajming" je loš.

Već duže vrijeme i grad i zrak puni su nekih tamnih dilema, kao da je vrijeme konfrontacije materijalnoga i duhovnoga. Iznenada, nakon pola stoljeća nemara, pola stoljeća ništa, brzina, materijalizacija, trka za profitom i obezvređenje emocionalnoga. Na hladan način, neki hladni ljudi, iznose hladno izvješće o četiri varijante ekonomske isplativosti. Ishitreno, isključivo s aspekta samo materijalnoga.

Vrijeme je ljudi pokrenutih žutom potrošačkom filozofijom za koje su sva naša dobra, naša kultura, naša povijest, svi umjetnički dosezi, čak i sve ambijentalne vrijednosti samo sirovina. Tako sve to skupa, svakim danom i sve intenzivnije poprima oblik političkog nadjačavanja, udaljavajući se pritom od stručnog, ljudski razumnog i emocionalnog. Zar ne osjećate (blago rečeno) zadah mržnje. Traži se brzina jer profitu i mandatima uvijek se žuri.

Izdignite se, stanite, i u miru odgovorite, i samo sebi na pitanje: "Koliko ja volim Split?", možda pomogne. Ne vjerujem da možete dozvoliti da se samo političkim bridom rješava sudbina. Na sreću, stadion još uvijek stoji i strepi u iščekivanju razumnog. I svi u politici i svi u biznisu razumite, da ovo nije političko, nego isključivo kulturološko i etičko pitanje. Iz svih pročitanih prepirki, nevjerojatno je i tužno je, iščitavam "ako nam struka ne dozvoli rušiti, mi ćemo sebi napraviti novi stadion na drugoj lokaciji". Što je to "sebi" i što je to "mi"? Ne zaboravite, pri tome, da je manipulacija grijeh. U početku sam govorio o biću grada i Hajduk je ta duša, Hajduk je Split i Split je Hajduk, neodvojivo.

Sjetite se onoga moga pitanja koje sam vam zadao za domaći rad: "Koliko ja volim Split?", možda opet pomogne.

Ako može biti moj prilog onda ću istaknuti velikim slovima: AKO RUŠITE STADION UBIT ĆETE GA, AKO MU ODUZMETE SADRŽAJ I LJUDE, OSTAVIT ĆETE GA DA UMRE.

Stoga, ja mislim da je jedino rješenje rekonstrukcija. To ne podrazumijeva ni repliku, niti obnovu. To bi bila temeljita rekonstrukcija, nakon temeljitog programa kojega će izraditi stručnjaci iz svih relevantnih znanosti (arhitekti, konstruktori, konzervatori, svakako sociolozi, nogometni stručnjaci i ekonomisti). Biti će to temeljita rekonstrukcija prilagođena svim potrebama i propozicijama novoga vremena, ali rekonstrukcija s mjerom i nadasve poštovanjem. Program napravljen dobronamjernim konsenzusom bit će pravi početak.

Davnih dana na jednom mom predavanju (na platnu je bila slika hola Ekonomskog fakulteta, a i atmosfera je bila puna nekog pozitivnog naboja) zapitao me jedan čovjek: "Od čega su napravljene vaše kuće?". Iznenađen, odgovorio sam: "Od kamena, stakla i betona", pa sam dodao: "Od mladića, djevojaka i osmjeh je materijal s kojim ja gradim kuću, jer kuće su bića." Molim Vas, razumite me, ne da bi se hvalisao, već samo za ono BIĆA.

Grad, ne znači puno kuća i puno ljudi. Gradovi, baš kao i ljudi, su bića. Otkucava im bilo i dušu imaju. Imaju povijest i svijest o svojim vrijednostima. Komuniciraju empatijom i emocijama. Ponose se i zapomažu.

Pitam ja, gdje je brid povijesti u našem gradu i gdje je brid u vremenu od kada se prestaje upotrebljavati poštovanje.

Grad pamti. Pamti kad su ne tako davno ljudi oboljeli političkim sljepilom ubili Bajamontijevu fontanu (Bajamantušu od milja). Grad još plače, a povijest traje i bilježi. Pa znajte, ako odlučite rušiti ovaj znamen biti ćete povijest.

Za potvrdu vlastitih stajališta iznio bi nekoliko citata mjerodavnih iz struke:

Akademik arhitekt Nikola Bašić:

Razmišljati ozbiljno o rušenju stadiona na Poljudu nije znak prolazne slabosti ili trenutka društvenog posrnuća. To je simptom duboke socijalne i kulturne krize zajednice koja je izgubila samopoštovanje i koja je svoje svetinje i zajednička kulturna dobra, spremna podrediti trenutačnom partikularnom interesu. Društvo kojem je baština teret, nema kulturne budućnosti. Oni koji zagovaraju rušenje stadiona na Poljudu, bez egzaktnih dokaza da je to nužno, nisu možda ni svjesni svoje odgovornosti za pritiska na one koji su uistinu pozvani donositi odluke o narodnim kulturnim dobrima. U ovoj prigodi ne mogu odoljeti a da ne parafraziram dr. Antu Žužula: "Nemojmo na Poljudu do kraja poluditi, nego se, uz omaž Magašu, pokušajmo "poljuditi".

Arhitektica konzervatorica Zrinka Paladino:

Magašev Poljud apsolutno nije izgubio svojstva kulturnog dobra, a tijekom njegove nužne rekonstrukcije moguće je načiniti puno, a da ga se pritom ne ugrozi. Novo i suvremeno – da, u mjeri kojoj ih to kulturno dobro podnosi. Promjene – da, kojima se ne ugrožavaju ključne odlike tog kulturnog dobra. Po izradi cjelovitog konzervatorskog elaborata izrađenog u suradnji s nadležnim konzervatorima nužno je izraditi kvaliteta i opsežan projektni zadatak koji bi bio temeljem raspisa međunarodnog natječaja za rekonstrukcijsku obnovu stadiona.

Natječajnim radovima posebno bi pažljivo valjalo ispitati mogućnosti upotpunjavanja baze "školjke", ali i mogućnosti njezina eventualnog suptilnog dopunjavanja u pogledu natkrivanja. Vrijednu se baštinu ne ugrožava jer se vrijednim dijelom tradicije teško postaje. Takve se naslijeđene dijelove ne može kupiti ili nasilu osigurati jer vrijedni ili jeste ili niste, a Magašev Poljud vrijedio je od prvog dana. Drugi postojeći stadioni u zemlji ili oni koji su tek pred realizacijama teško će mu snagom izraza biti blizu. Splićani općenito, pa tako i navijači Hajduka, toga trebaju biti itekako svjesni jer upravo je bogatstvo tradicije ono što Split čvrsto postavlja na kartu svijeta.

Professor emeritus Josip Belamarić:

Nismo završili samo školjku stadiona, kao estetski fenomen, nego i čudo njegove konstrukcije! Magašev stadion mogu po tom dvojstvu usporediti najprije s Jurjevom katedralom u Šibeniku. Povjesničari-umjetnosti i arhitekti, ali posebno i inženjeri građevinarstva morali bi biti jednako zainteresirani da se stadion restaurira i vrati u život – obogaćen novim idejama, funkcijama… Magašev stadion čini i najvažniju os zapadne fasade Splita koja je, po meni, jednako važna u oblikovanju suvremenog vizualnog identiteta ovog grada, kao i klasična veduta Splitu u pogledu s juga. Tu jedinstvenu fasadu čine horizontalni potez "Kineskog zida", vertikale spinutskih nebodera, "školjka" stadiona na Poljudu i zelenilo Marjana, pa i kranovi škvera u Supavalskoj uvali, s Mosorom u pozadini. Meni je to prvi, najprepoznatljiviji simbol modernog Splita.

Professor emeritus Bernadin Peroš:

Betonske konstrukcije Stadiona (Školjka) su lokalno degradirane (oštećene) vremenom u obimu da se mogu bez problema sanirati i ostvariti njihova daljnja konstruktivna funkcija. Sanacija ČELIČNIH konstrukcija sustava MERO je složeniji zahvat, riječ je o posebnoj tehnologiji u graditeljstvu. Stvarno stanje tih konstrukcija i obim sanacije, mogu utvrditi samo inženjeri specijalisti na čelu sa stručnjacima tvrtke MERO- Njemačka.

Prof. dr. sc. Boris Androić:

Nažalost smo došli u fazu "trajnog neodržavanja" čeličnog krovišta stadiona Poljud čije su posljedice danas vidljive. Tvrdnja da je konstrukcija nepovratno oštećena nije argumentirana u skladu s znanstvenim i stručnim spoznajama. Prihvaćaju se pretpostavke stručnjaka koji nisu kompetentni za ocjenu pouzdanosti čelične konstrukcije. Izjave o zamoru čelične konstrukcije donesene vizualnim pogledom nekolika vijaka potpuna je besmislica.

I za kraj profesor emeritus Ante Mihanović koji u posljednje vrijeme očito angažiran (on to zove poslovna tajna) u svim istupima i javnim izjavama sugerira da je konstrukcija u lošem stanju.

Citat Slobodna Dalmacija, 10. travnja 2026. Životni vijek Poljuda je još dvije godine.

Slobodna Dalmacija, 26. srpnja 2025. citat iz teksta (razgovor Damira Šarca s profesorom emeritusom Antom Mihanovićem):

"Jedan od "otaca" Poljuda tvrdi: "Konstrukcija je u izvrsnom stanju! Njegova trajnost može biti ravna Eiffelovom tornju".

Poljud je i vaše životno djelo, možete li zamisliti da se sruši?

- Mislim da možete pretpostaviti odgovor, ali to čak nije toliko bitno. Ono što je važno oko stadiona Poljud jest da je ta prelijepa građevina dio naše nacionalne kulture, prepoznatljivi simbol Splita i njegovog identiteta, a na koncu, dostojanstveno nas predstavlja u svijetu gdje mu se dive. Znate li da je konstrukcija Poljuda jedina ušla u zapadnu stručnu literaturu, od svih projekata u bivšoj Jugoslaviji? Pored svega ovoga, kao stručnjak koji se njime godinama i neprekidno bavim, ponosan sam da je njegova čuvena konstrukcija u sjajnom stanju!

S dobrom voljom i pametnim upravljanjem njegova trajnost može biti ravna Eiffelovom tornju ili njujorškim stogodišnjim mostovima.

Svi ljudi u Splitu, pročitajte ovaj cijeli tekst, a Vi professore emeritus, pročitajte ga četiri puta. Osam mjeseci. Kakva brzina promjene mišljenja: "ja reko, ja poreko".