Svako ljeto ista priča: kava na Rivi je četiri, a pivo sedam eura.
Split je, reći će turisti, skup ko vrag. Ma, nema toga ni u skandinavskim zemljama, ovdje, brate, deru li ga – deru, sve dok ti ne izvrnu džepove.
Neće biti baš tako. Istinabog, zbog silnih sredstava koji iz fondova velike EU stižu u malecku Hrvatsku, inflacija (još) divlja, jer taj novac pogoni ekonomiju i BDP drži visoko već dugih 17 kvartala. Zato je naša zemlja uz Slovačku i Estoniju po rastu cijena najgora u Europi, ali za turiste site skupoće i kod kuće, a koji su očekivali da će se u Hrvatskoj provoditi kao begovi, postoji rješenje.
Sjećam se, svojedobno sam radio reportažu iz Dubrovnika gdje su se svi redom zgražavali nad cijenama kave i pića na Stradunu, a nijednog slobodnog stola, ma ni katrige, nije bilo. Na moje pitanje ugostitelju dokle će tako, i je li mu, pobogu i konačno dosta, rekao je: dok ide – ide, a za one kojima je skupo, samo deset koraka dalje sve je duplo jeftinije.
Sjednete li u auto i napravite još koji kilometar, tamo ćete se cijenama, u odnosu na one između dubrovačkih gradskih zidina, obradovati, pa ćete zavrtjeti i koju turu za društvo za šankom.
Od Osla do Istanbula, ma manje-više svugdje u svijetu, formiranje cijena je isto: u strogom centru one bujaju kao tijesto jer se povijesne jezgre nalaze pod stalnom opsadom gostiju, a već koji "ring" dalje, u kvartovskim kafićima i restoranima, sve je dobro, i sve je za pet.
Na splitskom pazaru kava se (još) može popiti ispod dva eura, a po gradskim četvrtima iznad Dubrovačke ulice, ručat ćete za dvadeset eura kakav rižot(ić), salaticu i piće. Nije kao prije korona krize, ali nije da ćete bankrotirati.
U Kaštelima, na nekim mjestima gdje se u velikom broju okupljaju domaći, gotova jela se nude za manje od deset eura. Neće, dakle, baš svi opljačkati turiste po modelu drumskih razbojnika: zaskočiti ih iz zasjede i oteti im zadnji groš. Zapravo, napravit će to samo ako su pijani milijunaši pa ih za cijene nije ni briga, a ako paze gdje sjedaju i koliko što košta, neće im se objesiti brk.
Na koncu, nije samo pohlepa ta koja je u centru Splita napumpala cijene preko svake granice: ugostiteljima je poskupjela nabava sirovina, skočila im je i najamnina, servis kojekakvih aparata, a o radnoj snazi da ne govorimo.
Ljudi, svjesni deficita radnika na tržištu, od poslodavaca traže sve više, i više, a dobro se zarađuje tek četiri mjeseca u godini. Ne ispunite li želje radnicima, napustit će vas nakon sezone, pa ćete staviti ključ u bravu i bjesomučno tražiti nove kolege po bijelom svijetu, kako bi uopće nastavili poslovati.
Na kraju, i Grad, Županija i država, traže svoje, a nameti su iz mjeseca u mjesec sve veći, pa se sve to onda vidi na toj kavi i pivu koje kao da su po zlato.
Velim, milenijalci su naučili kako putovati po svijetu "za dva groša". Ako ste na budžetu, ako okrećete svaki cent dvaput, proguglajte i nađite ugostiteljske oaze po mjeri običnog čovjeka. Nije baš da su na svakom kantunu, ali ih ima. Uzdravlje i dobar tek.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....