Jedna od formula uspjeha je biti svoj, graditi svoju autentičnost. Pogotovo u mjestu gdje boje pričaju, a platno postaje magija. Onda ne začuđuje da umjetničke duše poput Ane Rodić iz Trnbusa svojom kreativnošću tom kraju prepunom zeleno-modrog kolorita, omeđenom gordim Mosorom i veličanstvenom rijekom Cetinom, udahnjuje jedan novi život kroz umjetnički pravac anArt čija je osnivačica tijekom raznih eksperimentiranja s bojama, teksturama i prirodnim materijalima našla načina da kroz svoj brend, svojim radovima unese osobni, prepoznatljiv pečat.
Sve je počelo u vrijeme onog famoznog lockdowna uzrokovanog pandemijom COVIDA 19. Mada je onaj umjetnički damar živio u ovoj danas tridesetosmogodišnjakinji još od dječjih dana kada je najprije drvenim bojicama i flomasterima, zatim onim vodenim bojama i temperama kroz osnovnoškolsko obrazovanje, stvarala jedan ljepši i lepršaviji svijet. Najprije na oduševljenje svojih roditelja i prijatelja, zatim i učitelja u osnovnoj školi u Šestanovcu, gdje je kao osamnaestogodišnjakinja na njihov poziv, organizirala svoju prvu samostalnu izložbu u tehnici tempera na papiru. Bilo je to vrijeme kada je tijekom odrastanja njena kreativnost samo rasla. Svoju inspiraciju je tada tražila u motivima Dalmatinske zagore. Poput starih crkvenih zvonika i još starijih „izraubanih“ kamenih kuća kada je svakoj toj kamenoj vaci pridavala izuzetnu pažnju želeći je prikazati autentičnom. Upravo onakvom kakvom ih je ona vidjela.
- Tijekom epidemije Covida dobila sam otkaz u firmi zbog smanjenja obima posla. To je sa sadašnjeg gledišta bio znak, prilika da radim ono što volim i u čemu uživam. Pošto tijekom ljeta provodim puno vremena na plaži, bilo na morskoj ili riječnoj, ovdje na Cetini, krenuo je moj proces stvaranja anArt-a. Odnosno proces stvaranja okvira od oblutaka. Uz oblutke skupljam i dodatne materijale poput školjaka ili drveća. Te oblutke najprije sortiram po nekakvim oblicima, veličinama i bojama. U tijeku potrage za određenim komadom kamena ili drveta već planiram dizajn i prije njihovog lijepljenja skiciram oblutke u različitim kombinacijama, ovisno o željama kupaca. Dakako da pri tom vodim brigu o tematskoj usklađenosti. Svaki je taj rad individualan. Zato rad sa oblucima je svojevrsno pričanje nekakve priče. Što uvijek nije jednostavno. Najviše su to one živote priče temeljene na nekakvim društvenim i obiteljskim događajima. Od onih sakramentalnih motiva, kao što su vjenčanja, krštenja do životnih priča koje želimo da nam ostanu kao trajna uspomena - otkriva nam Ana početke anArt-a u Trnbusima u imenu čijeg se brenda nalaze inicijali njenog imena.
Brend je, tvrdi, zapravo sve ono što ona jest i što radi. Njena unikatnost i autentičnost posebno vezano za oblutke. Ona ih za razliku od drugih koji se bave sličnim umjetničkim izražajem, te nepravilne kamenčiće ovalnog oblika, boja i ispriča priču na sebi svojstven način jednostavno tako da samo fali čarobni štapić da ožive. A opet na tragu priče koju joj ljudi predstave.
Ana je ovom tehnikom spojila svoju ljubav prema moru koje joj je vječna inspiracija i tako pronašla način da što više vremena provede na njegovim obalama. Jednako i ljeti, a posebno zimi kada more pruža poseban mir i utočište. Njegove dubine i prostranstva i boravak u njegovoj blizini ono je najuzvišenije što Anu potiče na nezaustavljiv kreativni proces.
Posebnu radost jeoj čini fotografiranje svojih radova i objavljivanje na društvenim mrežama, primarno na Instagramu profilu. Pošto za sebe kaže, da ju je odmalena sve zanimalo vezano za kreativnost od tuda je i njena želja najprije eskalirala izradom nakita, a zatim i pisanica.
- Što se tiče pisanica i sa njihovom izradom krenula sam u vrijeme korone. Upravo je to bilo ono uskrsno vrijeme kada su nas privremeno „zatvorili“ i kada sam se okrenula izradi uskrsnih aranžmana. Nisam željela nešto klasično, već nešto svoje, pa sam ih odlučila napraviti uz pomoć balona na napuhavanje. Na njega se zatim lijepe salvete i potom se kašira sa gipsom da bude čvrsto. Sada tako radim pisanice od gipsa na način da se gips izlije u balon. Nakon što konstantnim miješanjem smjesa otvrdne, pukne se balon i dobijete gipsani odljev kojeg kasnije dotjerate onako kako želite.
Kada sam krenula u tom pravcu, tada još nije bilo toliko izražena izrada tih pisanica. Sada mnogi to rade, neki čak i kopiraju, mada se ja osobno ne osvrćem previše na to, jer smatram da ono što vi nosite u svom srcu i svom mozgu, nitko ne može iskopirati. Zapravo je to bit svih umjetnika da vi možete nekoga iskopirati, ali kopija će uvijek biti kopija -smatra naša sugovornica, smjelo nam pokazujući djelo svojih ruku.
Tijekom izrade slika od oblutaka i kasnije pisanica, ova mlada umjetnica iza koje je nekoliko skupnih i samostalnih izložba, osjećala je strah prema onome što je dolazilo i kako se snaći u svijetu o kojem ništa ne znate.
- Jer kada gradite neki svoj brend o njemu znate vrlo malo. Kroz vašu glavu prođu brojna pitanja; koje ljude poznajete, kako prezentirati svoj rad, kako doći do svojih klijenata …, Puno vam se pitanja vrti u glavi. To je mnogo kompleksnije nego što zapravo izgleda jer u konačnici sve treba funkcionirati kao mala firma. Suprug Ivan, a i cijela obitelj su mi velika podrška. Mada u nekim stvarima moraš biti potpuno sam - dodaje.
Nadalje, ova svestrana i kreativna djevojka koja najljepše životne trenutke pretvara u predivne uspomene nikada nije odustala o svoje prve ljubavi, a to je slikarstvo. Svoju inspiraciju osim u moru, Ana crpi u Cetini, svojim Trnbusima iz čije bogate prirode uzima ono najbolje. Prvenstveno su to bili oni već spomenuti motivi Dalmatinske zagore i njene tradicijske vrijednosti koje su u tim malenim zamosorskim selima još izraženije i umjetničkom oku ugodnije.
S godinama sazrijevajući u svom radu s vremenom Ana slikarstvo temelji na tehnici akrila na platnu i sve više istražuje modernu umjetnost. Njene slike sa motivima mora i prirode, ključni su izražavanju njene emocije i unutarnjih svjetova. Međutim, njen opus čine i slike žena, ptica, valova, brodica u kojima, kaže, odražava vlastite težnje za slobodom i sigurnošću.
Ta sloboda joj je jako potrebna. Napose kada su joj ruke odvezane za formiranje samostalne izložbe sa motivima koje ona želi. Jedna takva sa tematikom po njenom izboru bila je upravo u Trnbusima pod radnim nazivom „Život je more“. To nije bila samo prezentacija njenih radova, već i osobna prekretnica. Prije i nakon toga imala je još nekoliko izložbi. Prvenstveno u njenom bližnjem okruženju. Želja joj je nešto slično organizirati u većem gradu s naglaskom na kakvo priobalno središte kao npr. Split ili Omiš.
-Sve što sam postigla, kako na polju slikarstva tako i ostalih tehnika kojima se koristim, krenulo je više kao hobi, a s vremenom preraslo u drugu dimenziju. Moji motivi tek su dio onoga što ljudi uistinu žele i traže. Oni su ti, ajmo kazati, pokretači. Opet sve prolazi. Ljudi dođu i odu, a ja sam opet sama ispred štafelaja sa svojim idejama i snovima. Nanovo sa svojim mislima, tražeći novo početak i novi pogled na sve što imaš i što želiš imati. A ne bi imala ništa da nije glazbe. Ona me opušta i bez nje ne bi mogla ni jednu sliku završiti - zaključila je Ana Rodić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....