U jednom trenu čujemo ga kako prebire po klavirskim tipkama stvarajući pritom melodiju s potpisom Chopina ili Beethovena. U drugom evo ga na bini, pretvara se u repera poznatog pod imenom Bakreni, koji pred mnoštvom publike diže atmosferu užežin nastupa Ede Maajke. U trećem ga promatramo u videospotu u kojem kroz jazz izvedbu s iskrenim poštovanjem slavi još jedan dalmatinski simbol, majicu na špaline.
Stiže i novi obrat, skladba "Bit će ponovo" posvećena Hajduku, oda velikim imenima od splitskog baluna i zazivanje novog šampionskog slavlja. Čekajte, s kim pričamo? Otkrit ćemo vam, s 26-godišnjim Kaštelaninom Antom Milasom, nastavnikom glazbene kulture, solffegia i zbora, koji svojom svestranošću oduševljava učenike Glazbene škole Josipa Hatzea u Splitu, Kaštelima i Trogiru.
Ante ruši stereotipe, i to toliko da nas svojim odabirima asocira na glazbenog Dr. Jekylla and Mr. Hydea. Smije se na tu dosjetku govoreći kako su mu dok je bio dijete mnogi predviđali da će mu neobuzdana narav doći glave. Ali ironijom sudbine, po istom principu u kojem divlji heavy metalci često stvaraju najljepše balade, i Ante je profesionalno zaplovio najčišćom klasikom. Ali ono živo, ludo, nemirno u njemu opet je našlo svoj izlaz. Iskočilo je u reperskom dodatku.
Idemo Ante, ujutro nastavniče, navečer buntovniče, što kažu učenici? Je li im čudno svog nastavnika solfeggia i zbora iz publike slušati u britkom seciranju društvene stvarnosti?
– Neobičan je to mix, ali moji su učenici oduševljeni. Često s njima razgovaram o tome, kažu mi da me prate na YouTubeu, dođu i na nastupe, znaju i repati moje skladbe. Pokušavam im ukazati na glazbenu raznolikost, a mislim da mi u tome pomaže i činjenica da sam im zbog svojih 26 godina i generacijski blizak. Mislim da će brojni biti oduševljeni i novim uratkom, skladbom "Bit će ponovo" posvećenoj našim majstorima s mora. Nju sam, evo kurioziteta, izveo s kolegom iz "Hatzea", nastavnikom Miroslavom Mrazzom, uz pojačanje Zoki Talijana. Izišla je prije nekoliko dana, a brojni nam već šalju poruke kako je vrh i da bi lako mogla zaživjeti na tribinama – veli mladi Kaštelanin.
Rap mu je rano ušao u život
I sam se rano počeo družiti s glazbom. U osmoj godini je krenuo u glazbenu školu, uz jaku podršku roditelja i strica diplomiranog klarinetista. Kako bi se reklo, sve ga je vodilo k glazbi.
– Ljubav se pretočila u profesiju, dovela me do toga da sam vrlo brzo nakon završetka glazbene akademije dobio posao u "Hatzeu". Mogu vam samo reći, biti nastavnik znači imati super zanimanje. I baš guštam to raditi. Velika je, ozbiljna i vrlo važna stvar mladim generacijama prenositi nova znanja. Pokazati im široku lepezu glazbenog komuniciranja – ističe Bakreni.
Klasiku obožava, ali i u repanju uživa. Za njega bira ono što vidi oko sebe. Recimo skladba "Marseille" posveta je gradu koji mnogi doživljavaju opasnim, grubim, lošim. Obišao ga je tijekom boravka na Olimpijadi i u njegovoj divljoj scenografiji uočio poetičnost koju je pretočio u repersku skladbu. Zaljubio se u rap s deset godina kada mu je majčin rođak donio brdo CD-ova s tom glazbenom tematikom. Bila mu je, kaže, precool, toliko da je već tad vidio sebe kako repa na bini pred prepunim gledalištem.
– Zahvalan sam rođaku što mi je rano ukazao kako uz našu tada dominantnu hrvatsku pop-glazbu, postoji još nekoliko žanrova koji su putem oblikovali moj ukus. A to me i dovelo do toga da sam uz čistu klasiku, već u srednjoj glazbenoj školi počeo sam pisati pjesme, repati, snimati pop. Čim sam, nakon završetka akademije, dobio posao, otvorilo se vrijeme i za novu stepenicu, za moju repersku prirodu. I tako je krenulo, snimanje skladbi, videouradaka, koncerti, prednastupi našim istaknutim imenima nalik Edi Maajki, suradnja s drugim glazbenicima... Klasiku i rap mnogi ne vide zajedno, ali ja bih rekao da je to prvoklasan spoj. Na kraju krajeva tko kaže da i u klasici nema nečeg divljeg, nepredvidljivog. I to nastojim pokazati mojim učenicima – veli naš sugovornik.
Klasika ima mnoštvo poklonika
A kada smo već kod njih, Ante nam kaže kako interes za klasičnu glazbu nikada ne jenjava. Štoviše u svakoj generaciji pojave se mlade nade koje na svom putu osvajaju visoka, najviša mjesta na brojnim natjecanjima. Glazba je svijet koji okuplja sve, glazbenike u odijelu i u trenirci, one u majici na špaline, ali i one koji luduju za Hajdukom. Kako god da okreneš, kojim god da žanrom zaplivaš, uvijek postoji samo jedna istina, ta da glazba vezuje ljude.
– Klasičar će to reći na svoj način, a reper na drugi. Ali dodao bih i da je klasika temelj iz kojeg potom izrastaju stilske nadogradnje. Što je važno, treba biti dobro naslušan kako bi uho razlikovalo kvalitetnu rap glazbu, od one malo manje kvalitetne. Jer rap je nešto posebno, on je britki sažetak određenih društvenih situacija, analiza onoga što se događa oko svih nas, on zahvaća i politiku i socijalu, ulazi u sve društvene pore. On traži razumijevanje. On je glas ulice, govor bez maski. Volim napisati konstruktivnu društvenu kritiku. I pokazati koliko me smeta to što ljudi, naročito mlađi, slušaju nekvalitetnu glazbu. Rap traži široki vokabular i pomicanje granica, tjera na razmišljanje i idealan je sudrug klasici – entuzijastično će Ante Milas.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....